Manje je poznato da nacionalna energetska strategija u EU nema formalnu važnost kao NECP, a nacrt našeg plana loše je prošao u škarama Europske komisije.
Nacionalni energetski i klimatski planovi provedbeni su dokumenti ciljeva Energetske unije i sada se donose prvi puta. Zajednički im je cilj osigurati da zbroj nacionalnih doprinosa predstavljenih u konačnim nacionalnim planovima odgovara barem ciljevima dogovorenima na razini EU-a (32 % za obnovljive izvore energije i 32,5 % za energetsku učinkovitost).
Planovi ispod EU ciljeva
Planovi ujedno reflektiraju obaveze prema Pariškom sporazumu koji predviđa za 40% manje emisija do 2030. u odnosu na razinu 1990. Ti bi dokumenti trebali osigurati jasnoću i predvidljivost za tvrtke i financijski sektor kako bi potaknuli potrebna privatna ulaganja u energetiku i energetsku učinkovitost, njihova provedba je obvezujuća. Planovi će također olakšati programiranje država članica za financiranje iz sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira 2021.- 2027. pa je njihova važnost tim veća. Jer što nije u planu - neće moći tražiti ni financije, a to je za našu siromašnu zemlju esencijalno.
Komisija je u lipnju objavila ocjenu nacrta planova država članica te je sagledala njihov zajednički doprinos ispunjenju ciljeva. Konstatirala je da nacrti NECP-ova u svojem trenutačnom obliku nisu dostatni za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora. Naime, u slučaju obnovljive energije postoji mogućnost da su planirani doprinosi preniski za čak 1,6 postotni bod, a u slučaju energetske učinkovitosti za čak 6,2 postotna boda (u slučaju potrošnje primarne energije) ili 6 postotnih bodova u slučaju potrošnje krajnje energije. Države članice su dobile šest mjeseci za donošenje ambicioznijih nacionalnih planova.
Što je Hrvatska napisala u nacrtu NECP-a
Reviziju je dobila i Hrvatska, koja još na javnu raspravu nije stavila poboljšanu verziju NECP-a. Hrvatskoj se preporučuje da detaljnim i brojčano iskazanim politikama i mjerama podupre svoju ambiciju od 36,4% udjela OIE za 2030., kao i da poveća ambicije u sektoru grijanja i hlađenja te u prometu, gdje smo daleko ispod ostvarenja EU cilja do 2020.. Trebala bi navesti pojedinosti i mjere kojima se omogućuje potrošnja vlastite proizvodnje zelene energije. Također, stoji da bi trebali biti ambiciozniji u smislu smanjenja konačne i primarne potrošnje energije te uštede energije, uz procjenu učinka u kojoj bi se napravile projekcije očekivanih ušteda u realističnom vremenskom roku.
Traže se mjere za likvidno veleprodajno i maloprodajno tržište poticanjem tržišnog natjecanja te nacionalni ciljevi za financiranje podupiranja inovacija i istraživanja (sic – tu jaaako loše stojimo).
Također se navodi da bi Hrvatska u svom NECP-u trebala navesti sve subvencije za energiju, uključujući subvencije za fosilna goriva te poduzete i planirane mjere za njihovo postupno ukidanje. Također, navodi se da Hrvatska nije navela procjene broja energetski siromašnih kućanstava kako bi se uopće procijenila potreba za radom na tom segmentu te procijenio napredak. Kada se sve to uzme u obzir, jasno je da je hrvatski nacrt bio uglavnom deklarativan, a to u NECP-u ne prolazi. Snaga tog plana daleko je veća od Strategije, oko koje se podiglo puno prašine, a uskoro ćemo vidjeti kako se doista trasira hrvatska energetska politika.
