Novca očigledno ima, zašto nam je energetika stihijska

Autor: Nina Domazet Objavljeno: 12.12.2023. 🕜 14:23 Lokacija: Zagreb
  • Radovi na postavljanu fotonaponskih modula na krov (izvornik: Shutterstock, 2013.)

• sunčane elektrane, fotonaponski moduli, fotonaponski sustavi
    Izvor: Shutterstock

Predizborno je doba, a u politici je važan samo dojam: to što građani kroz visoku inflaciju itekako plate i preplate subvencioniranu struju, većini uglavnom nije jasno

Nuklearna elektrana Krško, koja je zaslužna za cca 15 - 16% potrošnje u Hrvatskoj, zadovoljila je sve uvjete za nastavak rada do 2043. godine. Velik je to uspjeh - dvjema državama osigurava jeftinu električnu energiju po cijeni nižoj od 40 eura/MWh, u okruženju burzovnih cijena dvostruko većih nego prije tri godine. Da, udomaćujemo se u ciljanom cjenovnom okruženje pogodnom za investiranje u obnovljive izvore energije, napose sunčane elektrane, čija snaga se u Hrvatskoj gotovo udvostručila u cca. godinu dana. Hrvatska solarna tranzicija bit će nesrazmjerno u korist velikih elektrana, minorizirana građanska energetika. Čudi li to ikoga? Ne.

Usprkos lošoj gospodarskoj situaciji, rastu kamata i većim cijenama opreme, isplativost zelenih projekata je i dalje neupitna, a potencijali su veliki. Tehnologija je zrela, poticaji za solare kakve isplaćujemo zapravo nisu potrebni. Međutim, država preko Nacionalnog programa oporavka i otpornosti, odnosno REPower EU, plasirala je jako velika sredstava za poticaje industriji da izgradi sunčane elektrane. Koliko god građani plaćaju iznimno povoljnu električnu energiju i plin, industrija se očajnički bori s visokim cijenama energije, štoviše, cijene energije koju plaćaju su među najvišima u Europi. Taj nesrazmjer jedan je od generatora inflacije pa tako Hrvatska trenutno ima drugu najvišu inflaciju u Europskoj uniji.

Najskuplja predizborna kampanja u povijesti države s cijenama energije još nije završila. Parlamentarni i europski izbori su u 2024., ne treba sada talasati. Hrvatska je ignorirala preporuku Europske komisije da građane više izloži tržišnim cijenama energije i zaštiti socijalu. Međutim to je neminovnost, jer je jasno da će se povišene cijene struje i plina zadržati. Čak nismo ni poput Slovenije mali dio računa za struju učinili tržišnim, bar da se potakne štednja. U politici je važan samo dojam, to što građani na kraju kroz visoku inflaciju itekako plate i preplate subvencioniranu struju, većini uglavnom nije jasno.

Također, nema nikakvih informacija o dokapitalizaciji Hrvatske elektroprivrede. Zadnje što smo na tu temu čuli od premijera bilo je u rujnu kada je rekao da tu „nema problema“. Od tada – muk…

Bespravna gradnja bivšeg predsjednika Uprave HEP-a uporno je skretala pažnju javnosti s puno važnijih tema u elektroenergetici - cijene priključka, problema s prostornim planiranjem koji otežavaju realizaciju novih mrežnih i proizvodnih kapaciteta. Ne razgovara se ni o eventualnoj potrebi za gradnjom ili retrofitom kapaciteta u plinu, jer TE Plomin zatvaramo najkasnije 2033., a nove „plinske“ možemo graditi samo do 2030. U konačnici zašto ne razgovarati i o stavu države oko gradnje novog bloka u NE Krško? Hoće li nam geoterme donijeti ono što bi nam donio NE Krško 2? Kakvu energetiku sada oblikujemo – puno je toga pokrenuto simultano, ali čini se da strateškog promišljanja nedostaje.  

Velika većina reformskih projekata koje je Vlada trebala napraviti, nisu učinjene. U pola godine primjene Nacionalnog programa reformi za ovu godinu ispunjeno je 15 od 85 mjera. Od ukupnog broja čak 56 vezano je za Nacionalni program oporavka i otpornosti, na temelju kojeg se povlači EU novac. Kasni se, kasni…

Sada je vrijeme darivanja, novac curi, kaplje na sve strane…

Osim tvrtkama, poticaji se svi više daju i građanima. O socijalnoj pravednosti tu bi se dalo pričati. Onaj tko ima novac da izgradi sunčanu elektranu i napravi fasadu, kupi električni automobil, upravo taj - idealni je primatelj poticaja! Dakle, oni koji su zagrabili u štednju da izgrade sunčanu elektranu umjesto za osam, devet godina svoju će investiciju, usprkos ovih umjetno niskih cijena energije, isplatiti za nekoliko godina, 120 milijuna eura tome je namijenjeno. Jednako tako, ogroman novac će ići i za energetske fasade obiteljskih kuća, u kojima uglavnom žive imućniji od onih koji žive u stanovima, koji će bitno teže do poticaja. Nakon pet godina pauze lani je trećina spremnih projekata višestambenih zgrada dobila dosta visoku stopu sufinanciranja, umjesto da je veći broj projekata dobio manji postotak sufinanciranja pa bi efekti energetske obnove bili bolji i od njih bi koristi imao veći broj građana. Energetski siromašnima – niti solar, niti štedna žarulja. Traži se pažljivije osmišljena politika i zatim kontinuitet. Umjesto toga, debeloj guski mažemo vrat, to smo usavršili.

 

 

 

TAGOVI