U kojem smjeru ide budućnost distribucije i opskrbe plinom

Autor: Nina Domazet Objavljeno: 03.03.2017. 🕜 10:29 Lokacija:

Plinska branša je u problemima zbog energetske učinkovitosti i pada potrošnje. Konsolidacija na tržištu distribucije i opskrbe plinom je poželjna, ali pitanje je može li je uopće biti bez gospodarskog rasta.

Najzanimljivija vijest proteklog tjedna tiče se cijene plina za kućanstva, za koju Vlada kaže da će ostati na istoj razini kao do sada. Cijena plina na tržištu porasla je gotovo 30% pa uistinu treba smatrati postignućem ako se to ne odrazi na cijenu koju u ovo predizborno vrijeme plaćaju građani. Ako će se pitati državnog tajnika Antu Čikotića, 'masterminda' koji stoji iza tog pothvata, treba samo drugačije posložiti kockice i nitko neće biti na gubitku! Čini se nemogućim, ali čini se da bi se u predstojećim tjednima ipak mogli uvjeriti da je takvo što ipak moguće. Na koji način, to je već druga priča. Cijena robe u strukturi cijene za kućanstva je vrlo visokih 65%, a ako se tome pribroji i trošak transporta, skladištenja i još neke naknade to se penje na visokih 77,5%. Uz to, trošak distribucije je 15%, a 6% čini trošak opskrbe plinom. S obzirom da je HEP-u kao opskrbljivaču na veleprodajnom tržištu zadano da svoj plin prodaje po 18 lp/KWh, a cijena robe znatno je više nego lanjskih 14 lp/kWh, trebat će se svojski pomučiti da cijena ostane kakva je prije bila. Da bi se to postiglo trebat će smanjiti cijenu plina u dobavi, smanjit će se cijena transporta plina, a ni marže HEP-a i opskrbljivača po svemu sudeći neće ostati na istoj razini. Opskrbne marže u plinu za kućanstava, u usporedbi s maržama u električnoj energije vrlo su visoke, ne čemu je RWE i mogao graditi svoj imidž opskrbljivača koji nudi «bundle» uslugu. Isto tako, transportni troškovi su već godinama «killer» u cijeni plina, zbog gradnje plinovoda prema Dalmaciji bez ikakve strategije. Autoceste i poslovanje HAC-a godinama je top-tema, ali to što svi solidarno otplaćujemo prazni plinovod te što to znači za cijenu plina, nekako prolazi mimo radara. Plinacro je s prihodima većim od pola milijarde kuna godišnje, uz otplatu kredita stvorio akumulaciju na svom računu, što je ekipi u ministarstvu i HERA-i signaliziralo da postoji prostor za smanjivanje tarifa. 

Za značajne promjene koje će u konačnici dovesti do manje cijene plina od 1. travnja ćemo već čuti u narednim tjednima, a nezadovoljstva sigurno neće manjkati. Nema sumnje, nova garnitura u ministarstvu je počela oštro krojiti energetski sektor. A u njemu, priznaju svi, mnogo toga nije kako bi trebalo biti i zato je promjena potrebna. Što bi se u plinu moglo dogoditi? Distributeri i opskrbljivači plina trebali bi se pripremiti da bi se moglo početi sve više razgovarati o njihovim kompetencijama na tržištu javne usluge. To će ih nužno početi upućivati prema traženju strateških partnera, odnosno regionalnom okrupnjavanju, ako je to uopće moguće. Pravila su u međuvremenu postala bitno kompleksnija, nekako se vozi po istim zahrđalim tračnicama a nikome do sada zapravo nije uzmanjkala vlas s glave. Godinama se priča o izradi standardnih profila potrošnje ali osim jednog distributera nitko ih nije napravio, pa je HERA preuzela inicijativu. Priča se o potrebi konsolidacije na tržištu plina, ali ona se ne događa, nije poticana politički, ni gospodarski. Čekalo se da se to nekako dogodi samo po sebi, a to očito ne ide. Hrvatska nema potrošnju od 10 mlrd m3 plina godišnje, poput Austrije, gdje postoji 21 operator transportnog sustava, a nije ni Mađarska gdje šest distributera pokriva tržište vrijedno 9 milijardi m3 godišnje. Mnogi se pitaju, ako tri ili četiri jaka igrača preuzme trideset manjih, hoće li sa stagnirajućom potrošnjom plina biti bolje ili lošije? Hoće li se ulagati u mrežu i tamo gdje nema potencijala za veću potrošnju, niti ga je moguće stvoriti ili će se odluke donositi vođene profitom? Slična priča već se vodila kad se razgovaralo o potencijalu privatizaciji distribucije električne energije – Lika u struji nije isto što i Međimurje, kao što ni Zagreb u plinu nije Karlovac. Ipak, konsolidacija u plinu se čini neminovnom a takav trend je i na zapadu, a rezultati za kupce je bolja usluga. U budućnosti, dominantna zarada će biti na distribuciji, pod zemljom a oni koji neće imati potrošnju bit će u još većem problemu. Plinska branša već jest u problemima radi manje potrošnje, a rastuća ulaganja u energetsku učinkovitost u industriji i u zgradarstvu neće nimalo olakšati situaciju. Opskrbljivači i distributeri trebat će početi «izmišljati» nove potrošače, nuditi nove usluge i proizvode i ulaziti u nove segmente energetike, poput ESCO-a, čega mnogi još nisu svjesni. Rješenje za njihov problem je sveukupni, regionalno ravnomjerni rast gospodarstva koji će oživiti i mrtve sredine, jer bez toga neće biti dobrih vijesti na tržištu plina, forsirali konsolidaciju ili ne. Općenito, pitanje je može li uspješne konsolidacije uopće i biti bez razvoja gospodarstva. Teško...

TAGOVI