Naime, upravo je završio globalni energetski forum u Abu Dhabiju, gdje su na jednom mjestu mnogi donosioci odluka promišljali budućnost energetike. U ovom trenu globalna razina ulaganja u obnovljivce nadmašuje sva ulaganja u ostale izvore energije zajedno, najviše dodanih megavata snage potječe iz obnovljivaca a mnoge države obvezuju se na njihov visok udio u ukupnoj potrošnji do 2050. Struka naglašava da će se trend smanjivanja cijena opreme za vjetroelektrane i sunčane elektrane nastaviti, a cijena proizvodnje iz tih izvora već je konkurentna s TE na plin.
Ti trendovi mogu zavarati. Prema BP-ovom statističkom godišnjaku za 2015. iz obnovljivih izvora svijet je pokrio tek 2,4% primarnih energetskih potreba, 6,8% pokrile su hidroelektrane, a nuklearke 4,4%. Golemi ostatak čine fosilni izvori! Samo nafta i plin iz škriljaca pridonijeli su globalnoj potrošnji energije više nego svi obnovljivci zajedno.
Svjetska populacija raste, kao i potrebe za energijom, a pod udarom realnosti briga za planet postaje sekundarna. Traži se dostupna i jeftina energija, a obnovljivci jednostavno ne mogu nadomjestiti fosilne izvore, niti će to uskoro moći.
Američka energetika u budućnosti će se još više okrenuti fosilnim izvorima kojih imaju u obilju, dok će se klimatski ciljevi vjerojatno pokušati ostvariti u drugim sektorima, poput poljoprivrede. U Abu Dhabiju dana je primjerena pažnja obnovljivim izvorima, priznato je rađanje novog ekonomskog modela u energetici, no nitko od brojnih govornika nije nacrtao kako će naš svijet izgledati kada energetska tranzicija bude završena, a nafta bude predstavljala tek sporedni energent. Dapače, očekuje se da će potražnja za naftom u transportnom sektoru nastaviti rasti do 2040., dok je plin gorivo kojem se i u transportnom i elektroenergetskom sektoru pripisuje vrlo svijetla budućnost. Plin je naprosto as u rukavu naftne industrije. Nakon revolucije koju je napravio plin iz škriljaca, očekuje se da će iduća revolucija biti LNG, s obzirom na velik broj projekata u razvoju.
I zato, dok se svi u svijetu klade na plin, ni Hrvatska ne smije propustiti svoju šansu i treba poduzeti sve da se pod optimalnim uvjetima izgradi LNG terminal i bar jedna nova plinska elektrana, jer su cijene opreme pale, a moguće je čak kupiti i rabljeno postrojenje. Paralelno, treba raditi na pridobivanju većih količina ugljikovodika, kako bi umanjili uvoznu ovisnost jer smo rekorder po uvozu energije. EU ima svoje legitimne klimatske i energetske ciljeve, no Hrvatska ima svoje specifičnosti koje treba uvažavati. Hidroelektrane koje imamo treba u proizvodnji kombinirati s konvencionalnim izvorima jer proizvodna cijena na taj način može ostati konkurentna, što se sada pokazuje s Plominom. Ako se želi širiti na okolna tržišta, HEP-u nije pametno ovisiti o tome hoće li se nebo smilovati i poslati dovoljno kiše, jer riskira ogromne gubitke. Koliko god zeleni rogoborili, trebalo je već dobro razmisliti o dugoročnoj isplativosti ulaganja u filtre u TE Plomin 1, kako bi elektrana mogla ispoštovati stroge standarde emisija i nastaviti s radom nakon 2018.. Ugljen će ostati jeftin i to treba iskoristiti, a ekstremno vrijeme kakvom sada svjedočimo «užgalo» je brojne konvencionalne elektrane u Europi. Hrvatska najvjerojatnije neće nikada izgraditi novu TE na ugljen i zato treba što duže sačuvati proizvodnju na plominskoj lokaciji, ako je ikako moguće. Također, trebalo bi razmisliti o ulaganju u bar jednu modernu TE na plin, najbolje na obali, poput prenamjene TE Rijeka, jer je izdavanje dozvola najbezbolnije. Takav objekt dobro bi se uklopio u budući razvoj OIE, a ako HEP za njega nije zainteresiran, neka proda lokaciju - našlo bi se privatnih investitora. U energetici treba biti stručan i racionalan, bez sentimenta, bez navijanja, bez populizma. Zašto je to politici na ovim prostorima tako teško?
