Prvi dan međunarodne konferencije 'Energetske zajednice u praksi' okupio je predstavnike Europske komisije, domaćih ministarstava, Hrvatske energetske regulatorne agencije, HEP Operatora distribucijskog sustava, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, lokalne i regionalne samouprave, energetskih zajednica, razvojnih organizacija i stručnjaka iz Hrvatske i zemalja u okruženju. U fokusu tog važnog stručnog skupa bilo je pitanje kako postojeći regulatorni okvir energetskih zajednica pretvoriti u sustav u kojem one mogu stvarno nastajati, dijeliti energiju i dugoročno djelovati u lokalnim sredinama.
Otoci kao mjesta za nove modele upravljanja energijom
Na samom otvaranju konferencije Veljko Radić iz Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije istaknuo je kako novi Zakon o otocima unaprjeđuje postojeće i uvodi nove mjere povezane s korištenjem obnovljivih izvora, alternativnom vodoopskrbom i drugim održivim rješenjima. "Otoke vidimo kao dobra mjesta za primjenu novih načina upravljanja energijom i vodom, koji se kasnije mogu replicirati na obalu i šire," poručio je.
Da je povezivanje svih razina ključno kako bi energetska tranzicija izašla iz strateških dokumenata i zaživjela u stvarnim lokalnim okolnostima, naglasila je pak Marina Vujnović, ravnateljica Agencije za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA. "Energetska tranzicija neće se dogoditi sama od sebe. Potrebni su primjenjivi modeli, institucije koje ih znaju provesti i građani koji mogu aktivno sudjelovati," dodala je i istaknula važnost pilot-projekata kao što je APOLLO, u kojima se ispituju modeli koji se kasnije mogu primjenjivati i u drugim sredinama.
Ključan je odgovarajući okvir
Predstavnici EK-a na skupu su naglasili kako je pravni okvir za energetske zajednice uspostavljen, ali da sada treba napraviti sljedeći korak, a to je prijeći s pravnog priznanja na stvarno djelovanje, pojednostavniti procedure, omogućiti pristup mreži i osigurati financiranje razvoja projekata. Tako je Aida Liha Matejiček iz Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku istaknula da u sljedećim mjesecima počinju pripreme nacionalnih i regionalnih planova za razdoblje 2028. - 2034., kada energetske zajednice mogu dobiti važnije mjesto u financiranju. "Pravni okvir je nužan, ali nije dovoljan. Ključni su priključenje na mrežu, pristup financijama i lokalni kapaciteti," poručila je, dok je njezin kolega Ascanio Troiani dodao kako članice Europske unije imaju obvezu aktivno uklanjati prepreke i stvarati uvjete da energetske zajednice funkcioniraju i u praksi.
Uz to, predstavnici Ministarstva gospodarstva poručili su da energetske zajednice i lokalna proizvodnja energije predstavljaju važan smjer razvoja. Tako je Mladen Čavić naglasio kako zakon treba postaviti okvir, dok jasna i operativna pravila trebaju biti uređena u podzakonskim propisima "Energetske zajednice, odnosno proizvodnja električne energije na mjestu potrošnje, za nas su izvrstan most koji će nam pomoći ostvariti ciljeve obnovljivih izvora energije. To je smjer u kojem se mora ići," napomenuo je.
Dijeljenje energije u Hrvatskoj započelo je u praksi
Jedan od najkonkretnijih pomaka predstavila je Danijela Žaja iz HEP ODS-a, pri čemu je potvrdila kako je dijeljenje energije u Hrvatskoj ove godine konačno započelo u praksi. "Od lipnja se energija dijeli u jednoj zajednici, a od srpnja u dvije. Nismo napravili puno, imamo još posla, ali krenuli smo i mislim da će ići sve bolje," pojasnila je i dodala kako su napredna mjerna infrastruktura i kvalitetna razmjena podataka ključni preduvjeti za daljnji razvoj.
Uz to, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u sklopu Socijalnog plana za klimatsku politiku priprema podršku uspostavi energetskih zajednica, s posebnim naglaskom na energetsku priuštivost i uključivanje energetski siromašnih kućanstava. Najavljena je i platforma koja bi na jednom mjestu trebala objediniti obrasce, upute, modele statuta i druge praktične alate potrebne građanima i lokalnim inicijativama.
Lokalne samouprave kao pokretači
Na važnost lokalne i regionalne razine upozorili su predstavnici županija, gradova i općina. Tako je Splitsko-dalmatinska županija već mapirala više od 350 svojih objekata pogodnih za postavljanje sunčanih elektrana, a dožupan Stipe Čogelja najavio je da bi Županija u godinu dana mogla krenuti u suosnivanje energetske zajednice s partnerima. No, Zadarska županija u sklopu projekta APOLLO već radi prema uspostavi energetske zajednice, dok je kao konačni cilj istaknuta registracija zajednice na području županije.
Iskustva manjih otočnih sredina pokazala su kako lokalni interes postoji, ali da su za prelazak iz ideje u provedbu potrebni znanje, tehnička podrška i početna financijska sredstva. Načelnica Općine Lumbarda Marija Klisura Franulović istaknula je da je Općina već radila na edukaciji građana, prikupljanju podataka i identificiranju potencijalnih lokacija te da je sada potrebno osigurati konkretna sredstva za daljnje korake prema registraciji zajednice.
Pokret otoka predstavio je iskustva iz projekta LIFE ISLET i osnivanja energetske zajednice na Cresu, gdje je proces pokazao koliko je put od ideje do operativne zajednice još zahtjevan. "Karika koja nam još nedostaje je operacionalizacija. Pravni okvir je važan, ali sada moramo omogućiti da zajednice stvarno funkcioniraju. Ne postoji jedan model za sve - svaki otok, svako mjesto i svaka zajednica imaju drugačiji kontekst, kapacitete i potrebe. Upravo zato je važno da smo za isti stol doveli institucije, regulatora, operatora, lokalnu i regionalnu razinu i ljude koji zajednice razvijaju u praksi," istaknula je Maja Jurišić iz Pokreta otoka.
Sustav se pomaknuo, ali ključni izazovi ostaju
Konferencija je pokazala da se sustav počeo pomicati, ali i da kao ključni izazovi ostaju jasna i usklađena pravila, jedno mjesto za pouzdane informacije, tehnička pomoć inicijativama, financiranje pripremne faze projekata i kontinuirana koordinacija između institucija, regulatora, operatora i lokalnih zajednica.
Program Konferencije nastavljen je prikazom konkretnih primjera dobre prakse i iskustvima energetskih zajednica iz Hrvatske i drugih europskih zemalja. Naglasak je pri tome na načinu na koji one funkcioniraju u praksi, s kojim se izazovima susreću i koja se rješenja mogu prenijeti i prilagoditi drugim sredinama.
