Developeri ogromnog britanskog projekta pučinskog vjetroparka Dogger Bank D odustaju od svog prvotnog plana za proizvodnju zelenog vodika i radije umjesto toga idu na isporuku električne energije u britansku mrežu. Dogger Bank je pješčani sprud u sredini južnog dijela Sjevernog mora koji se proteže nizozemskim, njemačkim, danskim i britanskim vodama.
Faza VE Dogger Bank D 2 GW predložena je prije godinu dana s paralelnim razvojem opcija za transport električne energije i vodika, s ukupno 277 instaliranih turbina.
Naime, britanski SSE i norveški Equinor i Vårgrønn, istraživali su mogućnost korištenja energije iz proširenja četvrte faze od 2 GW golemog vjetroparka na Sjevernom moru za ono što bi bilo najveće postrojenje za proizvodnju zelenog vodika u Velikoj Britaniji. No u petak su tvrtke rekle da je potvrdom povezivanja na kopnenu mrežu projekt zelenog vodika odbačen. Dogodilo se to unatoč potpisanim ugovorima za studije izvedivosti za koncept i projektiranje te opcije kupnje vodika, a odluka nije obrazložena.
Dogger Bank D će se spojiti na predloženu novu trafostanicu od 400 kV koja se nalazi u Yorkshireu, koja će biti izgrađena kao dio britanske obnove prijenosne mreže. Vjetropark od 5,6 GW bit će najveći na svijetu, a gradit će se u četiri faze: tri faze od 1,2 GW s Dogger bank A, B i C i jedna faza od 2 GW u Dogger bank D, s kombinacijom Haliade- X turbine od 13 MW i 14 MW.
Odgoda početka rada
Developeri kažu da bi svaka rotacija lopatica dugih 107 metara na prvoj turbini Dogger Bank mogla proizvesti dovoljno energije za napajanje prosječnog britanskog doma dva dana. Kašnjenja uzrokovana vremenskim prilikama i problemima s brodovima i opskrbnim lancem znače da bi potpuno puštanje u rad početne Dogger Bank A faze moglo biti odgođeno do 2025., iako je počela izvoziti energiju iz svoje prve operativne turbine u britansku mrežu u listopadu prošle godine.
Prve tri faze moći će opskrbljivati oko 6 milijuna kućanstava kada budu dovršene 2026. godine, iz 190 turbina. Novi prijedlog bit će objavljen ovog mjeseca zajedno s konzultacijama s lokalnim zajednicama o povezivanju s mrežom – što bi moglo uključivati mogućnost izgradnje interkonektora prema Europi.
Mogla bi biti potrebna opcija prodaje električne energije. Naime, u studenom je vlada Ujedinjenog Kraljevstva podigla najnižu cijenu za vjetroelektrane na moru za 66%, na £73/MWh za fiksne projekte vjetroelektrana na morskom dnu, odnosno na £176/MWh za plutajuće projekte vjetroelektrana na moru. To je bilo potrebno kako bi se osiguralo da će projekt i dalje biti ekonomski održiv dok cijene izgradnje rastu. Velika Britanija cilja na 50 GW offshore vjetroelektrana do 2030., javlja Renew Economy.
