No, svemu tome treba pribrojiti još 85 postrojenja ukupne snage 377,83 MW s kojima je ugovor o povlaštenom otkupu proizvedene električne energije sklopljen, no ona još nisu puštena u pogon. Od toga je osam sunčanih elektrana ukupne snage 1,97 MW, četiri male hidroelektrane ukupne snage 2,24 MW i jedna geotermalna elektrana snage 10 MW. No, tu su čak 43 elektrane na biomasu ukupne snage 78,84 MW, 21 elektrana na bioplin ukupne snage 20,79 MW i osam vjetroelektrana ukupne snage 264 MW. Sva ta postrojenja, kada budu dovršena u određenom roku, ući će u sustav poticanje proizvodnje prema ranije važećim propisima i tarifinim sustavima.
Ipak, ni to još nije sve jer postoje i postrojenja koja nisu u sustavu poticaja niti će ući u taj sustav, barem ne u onakav kakav je bio do sada, već će se proizvodnja iz njih poticati na neki drugi način ili se možda uopće neće poticati. Primjerice, već ima nekoliko autonomnih postrojenja, koja služe samo za pokrivanje vlastite potrošnje i ne predaju električnu energiju u javnu elektroenergetsku mrežu. Procjenjuje se da bi snaga takvih postrojenja sada mogla iznositi već nekoliko MW.
