Ne postoje veće tehnološke prepreke za oporabu materijala iz istrošenih baterija električnih vozila, a postojeći procesi recikliranja su zreli. Međutim, prema analizi Poslijediplomske škole menadžmenta HHL Leipzig, ekonomija takvog posla i dalje je izazovna. Naime, ako tvrtka za recikliranje prodaje materijale oporabljene iz baterijskog paketa po tržišnim cijenama, gubi oko 1,90 eura po kilogramu baterijskog paketa nakon odbitka svih troškova.
Istraživači kao glavni razlog navode klasifikaciju istrošenih baterija kao opasne robe. Njihov prijevoz u prosjeku košta 16 puta više od prijevoza konvencionalnog tereta. Troškovi rastavljanja također opterećuju ekonomiju, dok neizvjesnost oko sastava materijala i stopa oporabe pridonosi daljnjim troškovima.
Cijela priča je aktualna, jer od kolovoza 2031., Uredba EU o baterijama zahtijevat će minimalne udjele recikliranih sirovina u novim baterijama za električna vozila, industrijskim i startnim baterijama. Uz pretpostavku stope recikliranja od 20% i izravnog prenošenja gubitaka tvrtki za recikliranje na potreban udio recikliranog materijala, istraživači HHL-a procjenjuju da bi baterijski paket postao skuplji za čak oko 6%.
Kako do nižih troškova
Istraživački tim kaže da bi se troškovi mogli smanjiti sigurnijim dizajnom baterija, kraćim transportnim pravcima, obvezujućim standardima, većom upotrebom automatiziranog rastavljanja i povećanom specijalizacijom reciklažnih tvornica. Zajedno, ove mjere mogle bi smanjiti troškove recikliranja za oko 34%, prema ovoj studiji. Trenutni gubitak od 1,90 €/kg baterijskog paketa umjesto toga postao bi maleni profit od 0,13 €/kg.
Istraživači iz Leipziga također ukazuju na problem distribucije. Vrijednost baterija povećala bi se ako bi se koristile kao stacionarni sustavi za pohranu nakon vijeka trajanja automobila, a istraživački tim procjenjuje povećanje vrijednosti od 64%. Međutim, tu bi korist imali vlasnici vozila i operateri skladišta, a ne proizvođači odgovorni za troškove recikliranja ili same tvrtke za recikliranje.
Istraživači stoga predlažu osnivanje koordinacijskih tvrtki koje bi upravljale baterijskim paketima u obje faze njihovog životnog ciklusa, ravnomjernije raspoređujući troškove i prihode među uključenim stranama. Takve bi tvrtke posjedovale baterijske pakete i materijale koje sadrže, mogle bi stvoriti tržišni pritisak za inovacije u proizvodnji, a istovremeno pravednije raspodijeliti vrijednost generiranu primjenom u drugom životnom vijeku. Očigledno, briselske birokratske ideje o kružnom vijeku baterija su jedno, a njihovo oživljavanje u realnom životu ipak nešto drugo, objavio je PV Magazine Deutschland.
