Nakon uspješno dovršene prve faze plinofikacije Hrvatske, s plinovodom Pula-Karlovac dovršenom u rekordnom roku i neupitnim dovršetkom plinovoda Bosiljevo-Split do 2010. godine, ostaje pitanje hoće li u gradnji plinovoda zakazati lokalni distributeri, komentira 'Poslovni dnevnik'. Na upit boji li se da će kada dovrši gradnju plinovoda do Splita umjesto otvorenog puta do potrošača nabasati na "plombu", predsjednik Uprave Plinacro-a Branko RADOŠEVIĆ, dipl. ing. odgovara da se cijeli sustav plinofikacije temelji na potrošačima, no priznaje kako je teško natjerati lokalne i regionalne uprave da pripreme i raspišu koncesije te ulože sredstva u gradnju distributivnih plinskih sustava. Kako je za list rekao gosp. Radošević, do sada je u županijama redovito bila prisutna sumnja hoće li magistralni plinovod koji prolazi kroz njihov teritorij doista dovršiti. "Mislim da smo gradnjom plinovoda Pula-Karlovac takve sumnje otklonili. Njegovim smo dovršetkom dali priliku za potpunu plinofikaciju Istarske, Primorsko-goranske i Karlovačke županije. Sada je na njima da dovrše taj posao", rekao je za 'Poslovni dnevnik' predsjednik Uprave Plinacro-a, izrazivši nadu kako ga županije kroz koje treba proći plinovod Bosiljevo-Split neće čekati do 2010. godine, nego da će već sada prionuti na posao. 'Poslovni dnevnik' navodi kako se struka boji da županije, kao ni do sada, neće učiniti mnogo, i to iz jednostavnog razloga što se energetski projekti dugo izvode, a još duže pripremaju. Samim time nemaju nikakav marketinški potencijal koji bi bio privlačan lokalnoj vlasti, jer se posao plinofikacije grada ili županije ne može napraviti u jednom mandatu. Političari stoga za to nemaju interesa, piše 'Poslovni dnevnik'. Prema stručnjacima i ovdje bi se trebala angažirati Vlada, koja je na uspješan način pokrenula i državnu plinofikaciju prije godinu i pol. No prema njihovim predviđanjima ovdje ni Vlada neće moći mnogo učiniti. Predsjednik Uprave Plinacro-a smatra da je distribucija interesantan posao za mnoge poduzetnike koji bi željeli investirati u distributivne sustave. Problem je samo, objašnjava, što regionalne uprave nisu pripremile regulativu, izradile prostorne planove i sastavile preduvjete plinofikacije. No, velik je problem Hrvatske i što na jako malom području države postoji čak 43 distributera plina. Nacionalni program plinofikacije nije podrazumijevao samo da gradnju magistralnih plinovoda obavi Plinacro, nego je bitan udjel i lokalnih županijskih plinovoda. Također, nije se riješilo ni pitanje jedinstvene tarife postojećih distributera, a u posao treba uvesti i nove. Struka smatra kako je plinovod Zagreb-Karlovac najbolji primjer nesustavne gradnje, koja rezultira "autoputom bez prilazne ceste", piše 'Poslovni dnevnik'. No, gosp. Radošević tvrdi da je Plinacro dao veliki poticaj upravo razvoju distributivnih sustava. "U drugoj fazi plinofikacije Hrvatske Plinacro će sagraditi 260 km plinovoda 50 barskog sustava. Prvi dizajn sustava podrazumijevao je gradnju samo magistralnih plinovoda 75 barskog sustava, te zahtijevao od distributera ulaganje velikog novca u priključne plinovode ka našem sustavu", objašnjava gosp. Radošević dodajući da je njima taj sustav bio jeftiniji, ali su se ipak odlučili na gradnju dodatnih 260 km regionalnih plinovoda. "U sklopu plinovoda Bosiljevo-Split tako ćemo graditi i plinovode Kaštel Žegarski-Obrovac, Benkovac-Zadar te Šibenik-Knin te odvojne plinovode prema Ogulinu, Otočcu, Gospiću, Gračacu, Biogradu, Pirovcu i Trogiru. Lokalnim distributerima doista će ostati samo gradnja priključnih plinovoda", zaključuje gosp. Radošević. Ipak, da bi i taj mali dio posla dovršili, distributeri će morati pristati na drukčije utvrđivanje cijena plina, jer za razliku od struje, cijene tog energenta za kućanstva nisu jednake u cijeloj Hrvatskoj. Štoviše, svaki od četrdesetak distributera ima svoju cijenu koje se kreću od 1,8 do 2,5 kuna po prostornom metru prirodnog plina, piše 'Poslovni dnevnik'.