Koje su ključne ambicije i izazovi hrvatskog toplinarstva?

Autor: B.L. Objavljeno: 11.06.2026. 🕜 13:27 Lokacija: Zagreb
  • Dio toplovoda (izvornik: nostal6ie / Shutterstock, 2011.)

• toplovodi, cjevovodi
    Izvor: nostal6ie / Shutterstock

Europski projekt SET-HEAT pruža smjernice za oblikovanje strateških vizija toplinarstva u četiri europske zemlje

U HEP Toplinarstvu se šumska biomasa više ne razmatra kao energent u nekim budućim toplinarskim postrojenjima i u tijeku je konačno napuštanje loživog ulja kao energenta za proizvodnju toplinske energije. Napomenuo je to, između ostaloga, Mario Marjanović, direktor Pogona posebne toplane HEP Toplinarstva u jednom od izlaganja na konferenciji 'Budućnost hrvatskog sektora daljinskog grijanja: ambicije i izazovi'. Uz to, dodao je i kako je već izrađena studija izvedivosti za gradnju solarne toplane u Zaprešiću, dok je Grad na HEP već prenio vlasnišvo na površinom na kojoj bi se ona trebala graditi pa bi drugo takvo postrojenje u Hrvatskoj moglo biti puštena u pogon za dvije godine. Istodobno se  i u Zaprešiću i u Velikoj Gorici, gdje je nedavno izvedenim geotermalnim bušotinama potvrđen prikladan geotermalni potencijal, uskoro može očekivati i raspisivanje natječaja za dodjelu koncesije za iskorištavanje geotermalne energije u toplinarstvu.

Spomenuti stručni skup koji je održan 10. lipnja u prostorima Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu kao dijela europskog projekta SET-HEAT. Riječ je o europskom projektu čiji je cilj ubrzavanje energetske tranzicije i dekarbonizacije toplinarskih sustava u četiri europske zemlje uz primjenu niskotemperaturnih izvora topline. Konzorcij projekta čini 12 partnera iz pet članica Europske unije, a uključuje četiri toplinarske tvrtke (ECO iz Poljske, VŠT iz Litve, TEB iz Rumunjske i HEP Toplinarstvo iz Hrvatske), dvije tvrtke koje se bave pružanjem usluga za toplinarstvo i grijanje (Kelvin iz Poljske i CMESB iz Rumunjske), pet tehničkih visokih učilišta (Šleska i Opolska politehnika iz Poljske, Sveučilište u Aalborgu iz Danske, Tehničko sveučilište Gediminas u Vilniusu iz Litve i FSB iz Hrvatske) i Danski odbor za daljinsko grijanje (DBDH). 

Od brojnih zanimljivih izlaganja valja istaknuti i ono koje je održao Goran Čačić iz Zelene energetske zadruge. Iako se energetsko zadrugarstvo i energetske zajednice i slične organizacije građanske energetike nekako više povezuju sa Sunčevom energijom i proizvodnjom električne energije iz nje, veliki potencijali pri tome postoje i u toplinarstvu. S jedne strane, električna energija iz zadružnih i sunčanih elektrana u vlasništvu takvih zajednica mogla bi jednom poslužiti za proizvodnju toplinske energije u električnim kotlovima, a sam cilj građanske energetike upravo je ostvariti najveću vrijednost za lokalnu zajednicu. "Energetska tranzicija može uspjeti jedino uz sudjelovanje svih," napomenuo je.  

Da bi toplina iz otpadnih voda mogla poslužiti za proizvodnju topline za zagrebački toplinarski sustav pokazala je Iva Slatina s FSB-a. Radi se o iskorištavanju topline zagrebačkih otpadnih voda (u prosječnoj količini 12 milijuna m3 mjesečno i s prosječnom temperaturom 14,9 °C) pomoću velike dizalice topline. Za sada je razrađeno nekoliko modela takvog rješenja i pokazani prednosti i nedostaci svakoga od njih. No, iako bi se time mogao povećati udio obnovljivih izvora u energetskom miksu zagrebačkog toplinarskog sustava (koji je za sada isključivo fosilni!), valjalo bi prije toga riješiti problem financiranja i izgradnje cjevovoda za transport otpadne vode od lokacije Centralnog pročistača otpadnih voda do TE-TO Zagreb.

Konferencije je završila panelnom raspravom na kojoj je, uz spomenute Marija Marjanovića i Gorana Čačića, još sudjelovao i mr. sc. Krešimir Komljenović iz HEP Proizvodnje, dok je moderator bio Boris Labudović, glavni urednik časopisa EGE. U svakom slučaju, napomenuto je kako jednu od najvećih prepreki za veća ulaganja u bilo kakve energetske projekte predstavlja tzv. energetski populizam, tj. činjenica da se u Hrvatskoj, bez obzira na kretanja u gospodarstvu i energetici u cijelome svijetu, i dalje održava niska cijena električne energije za kućanstva, što također vrijedi i za cijenu toplinske energije za potrošače na području Zagreba. Zaključeno je da bi se mnogi građani lakše odlučili za nova energetska rješenja za grijanje u svojim kućanstvima, ali i za energetsku obnovu svojih zgrada kada bi cijena energije bila realna, kao što je slučaj u većini europskih zemalja. Bez obzira na sve to, veliki potencijali za dekarbonizaciju i primjenu novih rješenja u toplinarstvu postoje i svaku novu ideju, inicijativu i inovativan projekt treba pozdraviti, a već i mali koraci predstavljaju veliki napredak.

TAGOVI