Rasprave koje se upravo vode u tijelima Europske unije o mogućim budućim zabranama primjene sintetičkih radnih tvari u rashladnoj tehnici duboko su protresle europsku stručnu javnost. Naime, u najgorem bi se slučaju moglo dogoditi da cijelo područje rashladne i klimatizacijske tehnike u narednih nekoliko godina bude izloženo značajnim zabranama i ograničenjima koja će dovesti do golemih promjena kojima će se, iz današnjeg gledišta, teško moći ovladati.
Utjecaj na 90% radnih tvari
U dosadašnjim raspravama glavne teme su bile odredbe tzv. F-gas Regulative (Uredbe (EU) 517/2014 o fluoriranim stakleničkim plinovima), odnosno njezine najavljene izmjene i dopune kojima se predviđa postupno smanjivanje primjene radnih tvari s obzirom na iznos njihovog potencijala globalnog zagrijavanja (GWP). No, sada su u te rasprave uvedeni novi čimbenici. Nedavno je Europska agencija za kemikalije (ECHA) predložila zabranu proizvodnje, primjene i puštanja na tržište više od 10 000 tvari koje sadržavaju perfluoralkile i polifluoroalkile (tzv. PFAS-ove) koji su štetni za zdravlje i okoliš. Takva bi se zabrana također odnosila i na radne tvari kao što su, primjerice, R 125 i R 134, a osobito na hidrofluoroolefine (HFO) kao što su R 1234yf, R 1234ze, R 1233zd), ali i na smjese radnih tvari kao što su često korišteni R 410A i R 407C koji sadržavaju PFAS-ove.
Može se procijeniti da bi se takva zabrana odnosila na više od 90% svih radnih tvari na svijetu, koje se do sada koriste i u novim i u postojećim rashladnim i klimatizacijskim sustavima. Dakle, za gotovo sve namjene u budućim rashladnim i klimatizacijskim sustavima i dizalicama topline, bez obzira na njihov rashladni učin i uz tek neznatne iznimke, mogle bi se koristiti isključivo prirodne radne tvari koje su uglavnom zapaljive.
Potpuna revolucija
Takve bi zabrane i stroga ograničenja primjene mogle dovesti do potpune revolucije u današnjoj rashladnoj i klimatizacijskoj tehnici, a o utjecaju koji će to imati na sve vlasnike i korisnike rashladnih i klimatizacijskih sustava i sve probleme i troškove koji će im zbog toga nastati bolje je i ne govoriti. Uz to, gotovo će sigurno nastati golemo crno tržište radnih tvari širom EU-a.
Sve bi se to, doduše, moglo dogoditi u najgorem slučaju. No, i takvo bi se vrlo strogo ograničavanje i zabrane mogle dogoditi, a stručna javnost širom Europe već je u panici. Dakako, spominju se i određene iznimke, no hoće li one u konačnici biti moguće i u kojem opsegu, u raspravama koje se vode u europskim tijelima i dalje ostaje otvoreno. Svi ti prijedlozi razmatraju se u nadležnim europskim tijelima, no interesne skupine se i dalje mogu uključiti i dati svoje primjedbe na mogućnost uvođenja dodatnih strogih ograničenja i zabrana primjene radnih tvari, što bi moglo imati nesagledive posljedice.
Nada ostaje posljednja
Očekuje se da će se o svim tim prijedlozima i daljnjim koracima u Europskoj komisiji raspravljati početkom 2024. godine. Stručnjaci očekuju da bi bilo kakve zabrane i ograničenja, uz naravno, određena prijelazna razdoblja, mogle stupiti na snagu početkom četvrtog desetljeća, dakle za sedam godina.
Valja se stoga samo nadati da će takve zabrane biti što blaže i da će cijeloj rashladnoj i klimatizacijskoj tehnici dati dovoljno vremena za preustroj i pripremu, zaključuje Dr. Manfred Stahl, poznati njemački stručnjak za područje rashladne i klimatizacijske tehnike za njemački stručni portal 'CCI.Dialog'.
