U siječnju ove godine svijet su obišle apokaliptične slike: zrak je na ulicama Pekinga bio tako crn od čestica prašine. Na nebu punom smoga Sunce je bilo tek svijetla točkica u daljini, podsjeća Deutsche Welle. Pokraj kolona automobila na kolnicima užurbano su koračali prolaznici sa zaštitnim maskama preko usta. Nadležne vlasti su im savjetovale da se na otvorenom zadržavaju što je manje moguće. Ogromni oblak štetnih tvari bio je zavio čitavu istočnu obalu Kine u otrovnu maglu i zbog njega je broj osoba s oboljenjima dišnih puteva i krvožilnog sustava naglo porastao, piše Deutsche Welle. Yu Lei, mladi kineski znanstvenik, zabrinut je za svoj grad, Peking. Profesionalno se bavi onečišćenjem zraka i istražuje u okviru kineskog ministarstva za zaštitu okoliša na mogućnostima poboljšanja kvalitete zraka. Traži odgovore na pitanja: kako se može pomoći megagradovima u zemljama koje se munjevito razvijaju? Iz kojih grešaka industrijaliziranih zapadnih metropola mogu učiti urbanisti zemalja u razvoju? Koje mjere su se pokazale smislenima, a koje ne? Jedna od svjetskih metropola koja je već odavno na lošem glasu zbog visokog zagađenja zraka je 20-milijunski Mexico City. 1990. je u gradu smještenom u meksičkoj dolini samo osam dana izmjerena kvaliteta zraka bila "dobra". 2012. godine se pak taj broj popeo na 237. Martha Delgado Peralta, bivša ministrica za okoliš u Mexico Cityju velikim je dijelom zaslužna za ovaj pozitivni razvoj. "Prije 20 godina je zrak kod nas bio tako loš da su mrtve ptice padale na ulice", priča Delgado. Tada je u gradskoj upravi i među stanovništvom porasla spremnost za promjene i napravljeni su dugoročni reformski planovi. Tvornice s velikim emisijama štetnih plinova poput rafinerija morale su van iz grada, kvaliteta goriva je bila poboljšana i svaki od tada pet milijuna automobila u gradu morao je jednoga dana u tjednu ostati u garaži. Osim toga, urbanisti su poboljšali mrežu gradskog prijevoza - metroa i autobusa i uveli bike-sharing-sistem. Stvarno se puno toga napravilo, kaže Delgado, ali i upozorava: "Još nam ostaje 100 dana u kojima bi kvaliteta zraka trebala biti bolja. To je svakodnevna borba." Manje industrije Ali riječ je o borbi koja se isplati: Yuu Leiju u svakom slučaju ovakvi uspjesi ulijevaju nadu. Pred Kinom je, međutim, još dug put prije nego što stanovnici Pekinga ili Šangaja budu mogli disati punim plućima. Yu Lei smatra da bi za kineske gradove bio nužan prelazak s ugljena na plin i alternativne izvore energije kao i uvođenje gornje granice emisija. "Dugoročno se međutim mora promijeniti i gospodarska struktura zemlje", smatra Lei. To znači: više uslužnih djelatnosti, a manje industrijske proizvodnje. Prema podacima CIA World Factbooka, u kojemu se nalaze statistički podaci o svim zemljama svijeta, udio sektora uslužnih djelatnosti u kineskom gospodarskom učinku prošle godine je iznosio oko 44,6%. Usporedbe radi: u Njemačkoj on iznosi oko 70%, a u Francuskoj oko 80%. U Europi je zrak postao osjetno čišći otkada je Europska unija 70-ih godina prošlog stoljeća počela uvoditi granične vrijednosti za razne štetne tvari. Tako se u posljednja dva desetljeća emisija sumpornog dioksida smanjila za gotovo 55%. Najbolji primjer je glavni grad Baskije Vitoria-Gasteiz koji je Europska komisija 2012. godine proglasila "Zelenom prijestolnicom Europe". Slično kao i u Mexico Cityju, i tamo su gradske vlasti prognale "prljava" industrijska postrojenja i poboljšale mrežu javnog prometa te uredile pješačke i biciklističke staze. Osim toga, u međuvremenu se u 65% domaćinstava koristi plin za grijanje, napominje gradonačelnik Javier Maroto Aranzabal. Najteži zadatak je, kaže, bio promijeniti ponašanje stanovnika: "Poboljšanje situacije je rezultat zajedničkih napora gradske uprave, industrije i građana." I samo tako je ono moguće, zaključuje Deutsche Welle.