U povodu obilježavanju Svjetskog dana tla, 5. prosinca i završetka Međunarodne godine tla, diljem svijeta održat će se više događaja i skupova kojima je cilj podići svijest stanovnika i donositelja odluka o važnosti zaštite tla. U svijetu je 850 milijuna gladnih ljudi i ta brojka svakim danom raste. Za proizvodnju hrane važan resurs je tlo, a to tlo je u današnje vrijeme ugroženo više nego ikad prije raznim degradacijskim procesima poput erozije, zaslanjivanja tla, zbijanja tla, plavljenja i klizišta, smanjenja organske tvari te gubitka biološke raznolikosti. Degradacija tla se ubrzava, potpomognuta ekstremnim vremenskim prilikama uzrokovanima i učincima promjene klime, kako u Europi tako i posvuda po svijetu. Međutim, uz ove klimatske i prirodne učinke nisu zanemarivi i učinci čovjekova neodgovornog korištenja i iscrpljivanja tla poput prenamjene zemljišta, prekrivanja tla i zemljišta te onečišćavanja tla. Sva ta negativna kretanja utječu i na ljude, ekosustave i gospodarstvo. Pod reflektorima Konferencije o klimi u Parizu francuski ministar poljoprivrede Stéphane Le Foll predstavio je inicijativu „4 promila“. Ta inicijativa temelji se na potencijalu koji ima kapacitet tla da upija ugljik i tako ublažava klimatske promjene. U znanstvenoj zajednici koja se bavi tlom poznata je činjenica da tlo može pohraniti mnogo ugljika. S kapacitetom od 2.400 milijardi tona ugljika tlo je najveći nadzemni bazen ugljika. Stupac tla visok 2 metra može sadržavati četiri puta više ugljika od onog pohranjenog u biomasi na njenoj površini, a također ta pohrana ugljika je dugotrajnija i dobro zaštićena prirodnim zaštitnim mehanizmima. Svjesni smo degradacije tla kojoj uzrok može biti i gubitak organske tvari. Također znamo kako treba gotovo 1000 godina da nastane jedan centimetar plodnoga tla, a samo jedna jaka kiša da ispere taj centimetar. Ova istraživačka inicijativa stava je kako se godišnje može povećati sadržaj organske tvari u tlu za 4 promila. Upravo zato usmjeravanje pažnje i na sprečavanje gubitka organske tvari u tlu i okretanje toga procesa u drugom smjeru može biti značajno, kako za ublažavanje klimatskih promjena, tako i za očuvanje te moguće povećanje plodnosti tla. Problem vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem brine mnoge države. Hrvatska iskustva, ali i iskustva drugih bivših komunističkih država koje su imale, i još uvijek imaju poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu, nisu dobra. „Pojave otimanja zemljišta i koncentriranje poljoprivrednog zemljišta u rukama malog broja pojedinaca, multinacionalnih kompanija ili investicijskih fondova ne jamči odgovorno i brižno postupanje s tlom. Takvi na poljoprivredno zemljište gledaju kao imovinu koja se može založiti u slučaju bankrota, a postupanje s njom isključivo je utemeljeno na izvlačenju profita prekomjernim iscrpljivanjem, bez dostatne brige za buduće generacije“, ističe Petir.