Nakon 25 godina Francuska je ovoga vikenda na mrežu priključila nuklearni reaktor. U nuklearnoj elektrani Flamanville u Normandiji u rad je pušten reaktor br. 3, impresivne snage 1,6 GW, s kašnjenjem od 12 godina nakon plana. Njegova gradnja započela je 2007. s planiranim troškom od 3,3 mlrd. eura i rokom izgradnje 2012. Tijekom godina taj trošak je nabujao na čak 13,2 milijarde eura.
Nakon prvog pokretanja u rujnu dogodila su se dva automatska sigurnosna gašenja zbog manjih poteškoća. Reaktor sada radi s četvrtinom kapaciteta i isprva će isporučivati oko 100 MW električne energije, a s radom u maksimalnom kapacitetu - što ga svrstava među najsnažnije na svijetu - osigurava opskrbu oko dva milijuna kućanstava, s planiranom proizvodnjom do prvog remonta od 14 TWh.
Luc Rémont, predsjednik i glavni izvršni direktor EDF-a, rekao je: "Spajanje Flamanville EPR-a je povijesni trenutak za cijeli nuklearni sektor. Želio bih pozdraviti sve timove koji su se suočili s izazovima na koje su naišli tijekom ovog projekta s najvećom upornošću i nikada ugrozivši sigurnost, Flamanville 3 se pridružuje trima EPR-ovima koji već rade u svijetu, u Kini i Finskoj."
Europski EPR reaktor
Novo je nuklearno postrojenje bazirano na tehnologiji Europskog reaktora s tlakovodnim hlađenjem (European Pressurized Reactor, EPR). Smješten je u zgradi visine 63 metra, godišnje može potrošiti oko 32 tone goriva (uranijevog izotopa U-235) obogaćenog na razini 3-5%. Predviđeni radni vijek europskog tlačnog reaktora je 60 godina.
Jedna od najvažnijih prednosti ovog reaktora u odnosu na obični reaktor je povećana redundancija i odvojenost sustava. Instalirana su četiri neovisna sustava za zaštitno hlađenje jezgre, te svaki od njih može sam hladiti jezgru nakon obustave rada reaktora, čime je ostvarena višestruka redundacija. Također su smanjene vjerojatnosti oštećenja, ispuštanja radioaktivnih tvari i posljedica koje rezultiraju iz toga, te općenito nezgoda, teških kvarova i njihovih posljedica. Na lokaciji Framanville rade dva reaktora, iz 1986. i 1987.
Prve EPR jedinice pojavile su se u Taishanu u Kini, gdje je jedinica 1 postala prva EPR koja je ušla u komercijalni rad 2018., nakon čega je slijedio Taishan 2 u rujnu 2019. U Europi to je NE Olkiluoto 3 u Finskoj ušao u komercijalni rad 2023., a dvije su jedinice trenutno u izgradnji na Hinkley Point C u Velikoj Britaniji.
