Lobističko udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske na čelu s Majom Pokrovac kritički se izjasnilo o novom Nacionalnom energetskom i klimatskom planu 2021.-2030. čija javna rasprava koju je pokrenuo MINGO je završila prošli tjedan. Upozoravaju da prijedlog NECP-a utemeljen na zastarjelim podacima te da ignorira aktualne trendove i potrebe tržišta te zanemaruje imperativ "beskompromisne tranzicije s fosilnih goriva", koji i dalje ostaju "na rubu energetske politike, a postavljeni ciljevi su konzervativni i neambiciozni".
U prijedlogu se navodi kako „interes investitora u OIE značajno prelazi ciljeve NECP-a, odnosno potrebe Hrvatske“, a pritom se zanemaruje činjenica da je u razdoblju od lipnja do kolovoza 2024. u Hrvatskoj dominirao uvoz električne energije s gotovo 25% ukupne potrošnje. Drugim riječima, interes investitora premašuje neambiciozne ciljeve iz NECP-a, ali ne premašuje potrebe Hrvatske. Isto tako, 289 milijuna eura, koliko je Hrvatska platila ovog ljeta za uvoz energije, fosilnih goriva i emisije CO2, moglo je biti uloženo u ključnu mrežnu infrastrukturu i razvoj domaćih obnovljivih izvora.
Baterije su periferija interesa
Prijedlog NECP-a, kažu, trebao bi prioritet staviti na jačanje prijenosnih vodova između Dalmacije i BiH, ali ne na uštrb domaće proizvodnje i hrvatskog teritorija. Uz to, nužno je planirati izgradnju podvodnog DC kabla velike prijenosne moći prema Italiji do 2040., što bi omogućilo Hrvatskoj fleksibilnost u izvozu viškova ili uvozu energije. Ovaj ključni infrastrukturni projekt, potpuno izostavljen u trenutnom prijedlogu NECP-a, od presudne je važnosti za sigurnost i održivost hrvatskog energetskog sustava.
Predviđena su ulaganja u baterijske spremnike na prijenosnoj i distribucijskoj mreži s minimalnom snagom od samo 25 MW i skromnim budžetom od 26,9 milijuna EUR po operatoru do 2030. godine. Međutim, potpuno zanemaruje poticanje baterija u hibridnim sustavima poput vjetroelektrana i solarnih elektrana, koji bi omogućili bolje iskorištenje OIE i povećali sigurnost cijelog elektroenergetskog sustava. Nadalje, NECP ne uključuje subvencije za velike baterijske sustave niti za baterije za kućanstva.
Prioritetni sudionici u mreži
Budući da spremnici energije balansiraju mrežu pohranjivanjem viška energije kada je jeftina i vraćanjem kad su cijene više, nužno je da ih operatori sustava tretiraju kao prioritetne sudionike mreže, a ne kao potrošače ili proizvođače. Prijedlog NECP-a treba sadržavati konkretne mjere i aktivnosti za daljnji razvoj i poticanje reverzibilnih hidroelektrana imajući na umu trenutne razvojne planove ukupnog kapaciteta od preko 1.500 MW, naglašavaju u Udruženju OIEH.
Prijedlog NECP-a prepun je paušalnih izjava, ali bez konkretnih mjera koje bi potaknule razvoj OIE, posebno obveze poštivanja rokova kod izdavanja potrebnih dozvola. Također, iako se navodi da će električnih vozila biti sve više, Hrvatska je s trentnim udjelom 0,4% daleko od minimalnog cilja od 15%, a još dalje od planiranih 30% do 2030., no planova za potpuno porezno rasterećenje nema.
Vodik, geoterme i bioplin - nema ih ili su kvote premale
"Ovaj dokument, koji bi trebao postaviti smjer energetskog razvoja, u potpunosti zanemaruje ključnu ulogu vodika kao spremnika energije i njegov potencijal u transportu. Vodik, proizveden elektrolizom uz korištenje energije iz agrosunčanih elektrana, može značajno doprinijeti dekarbonizaciji poljoprivrede, osobito u kombinaciji s biometanom iz bioplinskih postrojenja. Takva kombinacija omogućila bi proizvodnju biometanola kao održivog goriva za poljoprivredne strojeve. Posebno zabrinjavajuće je neambiciozno planiranje razvoja geotermalnih i bioplinskih postrojenja. Iako Hrvatska raspolaže značajnim rezervama geotermalne energije, NECP predviđa kvotu od samo 68 MW do 2030. godine, što je daleko ispod potencijala i interesa za razvoj ovog sektora, a projekcije za bioplin pokazuju da će do 2050. snaga bioplinskih postrojenja ostati sta kao i u 2022. godini.
Prijedlog NECP-a treba također obuhvatiti elektrifikaciju željezničkog zelenog koridora na neelektrificiranim prugama kroz Liku i Dalmaciju do Zadra, Šibenika i Splita, kao i za potrebe pomorskog priobalnog prometa. Prema tome, potrebno je definirati kvotu za poticanje takvih hibridnih postrojenja za vjetar snage 2000 MW i 2000 MW solara zajedno s 1500 MW elektrolizatora.", stoji u njihovoj kritici.
