Prvo nalazište gorivog plina koji izlazi iz zemlje otkriveno je u Europi u Austriji 1844. godine. Budući da je plin izlazio iz zemlje, u njemačkom jeziku je bilo logično da se nazove Erdgas (zemni plin). S vremenom se izraz Erdgas u prijevodima na narodne jezike proširio među narodima Austro-Ugarske Monarhije (1867. - 1918) pa i na područje Turske Carevine.
Tako su Erdgas preuzeli:
- Hrvati - zemni plin
- Srbi - zemni gas
- Slovenci - zemeljski plin
- Česi - zemni plyn
- Slovaci - zemny plyn
- Poljaci - gazi ziemny
- Mađari - földgáz
- Turci - doğal gaz.
Nakon više od stotinu godina zemnog plina u Hrvatskoj su na odgovorne funkcije došli neki novi ljudi koji misle da se engleski natural gas na hrvatski mora prevesti kao prirodni plin jer natural znači prirodan, nema sumnje. Rečeno - učinjeno. Umjesto sasvim preciznog izraza za tu vrstu plina (koji se uglavnom sastoji od metana koji mu daje osnovnu karakteristiku te nešto složenih ugljikovodika i nekih drugih prirodnih plinova) uveden je nepotrebno općenit izraz prirodni plin. Gradska plinara Zagreb prodaje samo prirodni plin pri čemu misli na zemni plin, a ne na zrak koji je najrasprostranjeniji prirodni plin (smjesa dušika i kisika i oko 1% ostalih prirodnih plinova). Usput rečeno, svaki njezin odrasli potrošač dnevno posve besplatno potroši udisanjem oko 12m3 prirodnog plina zraka. Od 2009. godine u vlasništvu INA-e postoji trgovačko društvo Prirodni plin, koje se također bavi samo zemnim plinom, a ne zrakom, močvarnim i deponijskim plinom te još manje plinom (metanom) koji ponekad ispuštaju ljudi i životinje kada ‘puštaju vjetar’ jer sve su to prirodni plinovi (za razliku od, npr. freona koji je djelo ljudskih ruku).
