Važnost zelene energetske tranzicije za kontinentalnu Hrvatsku, s fokusom na lokalnu proizvodnju i dijeljenje energije, s posebnim fokusom na solarne elektrane i zeleni vodik, bili su glavni naglasci treće po redu radionice Lokalni deal - globalni cilj, održane jučer u Sisku u organizaciji Energetike Marketing.
Sisak je i inače poznat po velikim industrijskim postrojenjima kao što su termoelektrana, rafinerija, toplinarski sustav i plinski sustav, te je bio odlično mjesto za raspravu o ovim temama.
Radionicu je otvorila Marija Jungić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije. Ona je istaknula važnost zelenog vodika kao ključnog rješenja za smanjenje emisija štetnih plinova i kao gorivo budućnosti. Naglasila je kako bi Hrvatska mogla biti predvodnica u njegovom razvoju i proizvodnji, te pozvala na veću edukaciju i osposobljavanje stručnjaka. Posebice se to odnosi na srednjoškolsko obrazovanje, kako bi se osigurala nova radna mjesta u ovim sektorima koji će, kako je rekla, oblikovati budućnost.
Nova regulativa otvara nove mogućnosti
Doc. dr. sc. Mirna Gržanić Antić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) održala je izlaganje na temu solarnih elektrana na višestambenim zgradama i ustanovama, te mogućnostima za lokalno dijeljenje energije. Naime, novi model koji se uvodi početkom iduće godine donosi manje uštede na računima u odnosu na trenutačno važeći model 'netiranja'.
Govorila je o novim zakonskim rješenjima koja povećavaju mrežarinu, čime se otežava korištenje mreže kao virtualnog energetskog spremnika. Istakla je kako su poticaji bili nešto što se davalo na početku kada su ljudi tek instalirali solarne sustave, ali sada nova regulativa otvara druge mogućnosti. Tu je posebno istakla energetske zajednice, koje mogu smanjiti troškove, ali i biti rješenje energetskog siromaštva gdje bi se energija besplatno dijelila onima sa slabijim imovinskim statusom. No, kako se moglo čuti, za sada u Hrvatskoj postoje samo 4 energetske zajednice koje su registrirane, ali nijedna nije aktivna.
- Na primjeru solarne elektrane snage 30 kW, zabilježene su godišnje uštede od oko 140 eura po korisniku. Važno je pronaći optimalan ključ dijeljenja energije kako bi se postigao brzi povrat investicije, koji je trenutačno prilično dug, osobito kada se koriste baterijski sustavi – kazala je Gržanić Antić.
Stevče Arsoski, inženjer elektrotehnike, inovator i entuzijast u novim energetskim rješenjima, govorio je o izazovima u implementaciji fotonaponskih sustava. Iako fotonaponske elektrane imaju veliki potencijal, zakonodavne prepreke i složena administracija usmjeravaju Hrvatsku prema nižem broju instalacija po glavi stanovnika. Istaknuo je važnost stimuliranja malih proizvođača.
Fotonaponski sustavi nalaze primjenu u različitim područjima, uključujući prometnice, arhitekturu, prijevozna sredstva i turizam. Arsoski je naveo primjer solarnog turizma, poput "Pozdrava suncu" u Zadru, kao i solarnih stabala, koja koriste solarne panele za generiranje energije, ali i navikavaju zajednicu na ovakva tehnološka rješenja.
Masovna proizvodnja i pad cijena vodika otvaraju nove mogućnosti
Darko Crha iz tvrtke Data Link objasnio je kako je proizvodnja zelenog vodika trenutačno skuplja od drugih metoda dobivanja vodika, no predviđa se da će se cijena smanjiti s 100 eura po kilogramu na manje od 3 eura u budućnosti.
- Kad cijena dođe na 2 eura to će otvoriti posve nove perspektive, te omogućiti masovnu proizvodnju – kazao je, te posebno naglasio kako vodikova ekonomija omogućava široku upotrebu ovog energenta i zbog mogućnosti lokalne proizvodnje, što ujedno pruža i višu razinu energetske sigurnosti. Tako manji gradovi mogu kroz vlastitu proizvodnju zelenog vodika podmirivati druge komunalne potrebe, pa čak i proizvoditi viškove. Oni se, primjerice, mogu dodavati zemnom plinu čime se povećava njegova energetska vrijednost.
Sanja Kukmanović iz Fonda za financiranje razgradnje Nuklearne Elektrane Krško govorila je o njegovim aktivnostima. Djelatnosti Fonda, među ostalim, uključuju poslove zbrinjavanja radioaktivnog otpada (RAO) i istrošenog nuklearnog goriva (ING). Hrvatska ima obvezu zbrinjavanja institucionalnog radioaktivnog otpada, kao i polovicu otpada istrošenog goriva iz Nuklearne elektrane Krško.
Fond također ima obvezu upravljati Centrom za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u kojem će se skladištiti nisko i srednje radioaktivni otpad. Lokacija za uspostavu centra je bivši vojno-skladišni kompleks na Čerkezovcu u Dvoru. Kukmanović je okupljene upoznala s aktivnostima vezanim uz pokretanje Centra, te za ovu godinu najavila javne rasprave o Studiji utjecaja na okoliš.
U nastavku radionice svoja rješenja su predstavile i tvrtke. Igor Baltić predstavio je energetska rješenja Weishaupta, njemačke tvrtke koja se, među ostalim, bavi energijom zraka i vode, geotermalnog tla, kao i solarnim termalnim sustavima za zagrijavanje potrošne sanitarne vode. On je upozorio na probleme u korištenju podzemnih voda u Hrvatskoj koje nisu popisane, za razliku od Njemačke gdje se time bave posebni geološki timovi.
Geotermalna energija u Topuskom održiva u idućih 25 godina
Dominik Maričević, direktor tvrtke Nano Energies Hrvatska, predstavio je agregator fleksibilnosti. On koristi mogućnosti fleksibilnih uređaja svojih klijenata (proizvođača ili potrošača električne energije) kako bi spremno reagirao na viškove ili manjkove električne energije u elektroenergetskoj mreži i na taj način osigurao njezinu stabilnost. Posebno je istakao in-house razvijen softver i kompleksna analitička rješenja za upravljanje agregacijskim blokom. Klijenti tako pristupanjem virtualnoj elektrani ostvaruju novi izvor prihoda.
Domagoj Mosler, direktor TOP-TERME iz Topuskog govorio je u važnosti korištenja geotermalne energije, te predstavio planove. Istakao je kako je simulacija proizvodnje geotermalne vode iz eksploatacijskih bušotina pokazala održivost modela proizvodnje u sljedećih 25 godina, uz uvjet regeneriranja ležišta tijekom ljetnih mjeseci kad je proizvodnja manja. Planirani razvoj toplovoda predviđa 30 km novoizgrađene trase, te 90 posto priključenih kućanstava. Projektni sustav koristio bi ukupno 17,08 MW toplinske energije, odnosno oko 27.328 MWh/godišnje toplinske energije iz geotermalne vode, a procijenjena vrijednost radova je 40 milijuna eura.
Jedan od najzanimljivijih sadržaja radionice bio je okrugli stol koji je moderirao poznati energetski stručnjak Igor Grozdanić. Gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić predstavio je energetske projekte u gradu, ali i upozorio na sporost administrativnog sustava, koji usporava implementaciju novih rješenja. Tamo također pokušavaju napraviti energetsku zajednicu gdje bi građani bili korisnici. - Želja je da građanima omogućimo energetsku tranziciju, i to ne za stvaranje zarade, nego uštedu - kazao je Bilić.
Puno birokracije usporava primjenu novih tehnologija
Kao primjer dobrih praksi, Bilić navodi Austriju, koja već sada kupuje zeleni vodik iz susjednih zemalja za proizvodnju zelenog čelika, u skladu s europskim regulativama. Također je spomenuo i Nizozemsku, koja je napravila značajan iskorak u korištenju zelenog vodika. U Hrvatskoj, međutim, postoji problem u suradnji između znanosti i gospodarstva, uz puno birokracije koja usporava implementaciju novih tehnologija. Bilić ističe da EU u tom smislu zaostaje za SAD-om i Kinom.
Domagoj Mosler, direktor TOP-TERME iz Topuskog još je jednom naglasio važnost korištenja geotermalnih voda gdje dominira proizvodnja električne energije, komentirajući kako su institucije dana ipak puno susretljivije nego ranije.
Ljubomir Majdandžić, predsjednik hrvatske stručne udruge za korištenje sunčeve energije, kazao je kako se već u startu cjelovitom energetskom obnovom može uštedjeti do 50 posto energije. Napomenuo je i kako geotermalna energija u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno iskorištena.
- Toplinska energija iz geotermalnih izvora treba se koristiti kao primarna energija, dok je proizvodnja električne energije samo nusproizvod - kazao je Majdandžić, upozoravajući na činjenicu da se toplinska energija u Hrvatskoj često ne koristi na pravi način, što je veliki potencijal koji se ne iskorištava.
