Vodik bi trebao imati ključnu ulogu u klimatski prihvatljivoj energetskoj tranziciji u Njemačkoj. U skladu s time, Savezna vlada želi ubrzati proizvodnju, uvoz i primjenu vodika kao klimatski prihvatljivog energenta. U tu svrhu će se udvostručiti ranije postavljeni cilj snage postrojenja za proizvodnju vodika u 2030. godini s 5 na najmanje 10 GW, što je sada uneseno u izmjene i dopune Nacionalne strategije za vodik za 2020.
Savezni ministar gospodarstva i zaštite klime dr. Robert Habeck smatra kako se oko 1/3 potrebnog vodika može proizvesti u Njemačkoj, dok će se oko 2/3 trebati uvoziti, što podrazumijeva novu uvoznu strategiju. Naime, Savezna vlada želi obratiti pozornost na socijalne i ekološke standarde u zemlji u kojoj se taj vodik proizvodi.
Sve veće potrebe za vodikom
S obzirom na globalno zagrijavanje, vodik se smatra ključnim elementom u politikama za zaštitu klime jer se u procesu njegove proizvodnje ne stvaraju staklenički plinovi i njime se mogu zamijeniti fosilna goriva kao što su plin ili nafta. Ipak, proces elektrolize kojim se vodik proizvodi zahtijeva mnogo električne energije. Njemačka Savezna vlada smatra da bi ona trebala što je moguće više potjecati iz obnovljivih izvora (tzv. zeleni vodik), no u prijelaznom razdoblju mogao bi se koristiti i vodik proizveden uz primjenu prirodnog plina (tzv. sivi vodik). Naravno, takva razmišljanja nailaze na kritike ekoloških skupina.
U svakom slučaju, vodik je jedno od glavnih sredstava za ostvarenje cilja klimatske neutralnosti, što ga je Njemačka postavila za 2045. godinu. Dakle, tada više neće biti moguće emitirati više stakleničkih plinova nego što će ih se moći zbrinuti.
Savezna vlada očekuje da će Njemačkoj u 2030. godini trebati (izraženo energijom) 95 - 130 TW h vodika. Taj iznos uključuje i ostala goriva, tzv. derivate vodika kao što su amonijak, metanol ili sintetička goriva. Najveći dio vodika bi se do 2030. godine treba prevoziti brodovima, a potom bi veliku ulogu trebali imati i vodikovodi. Primjerice, do sada izgrađeni terminali za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) mogli bi se koristiti i za vodik.
Uz to, do 2030. godine Njemačka bi trebala postati i vodeći isporučitelj vodikovih energetskih tehnika. S druge strane, izravne državne potpore mogu biti usmjerene samo za proizvodnju 'zelenog' vodika, ali ne i za druga područja vodikove energetike.
Pohrana i prijenos vodika
Za sada se vodik i njegovi derivati još ne mogu pohranjivati u velikim količinama, što zapravo i nije toliko potrebno s obzirom na razmjerno malu dostupnost i visoke troškove. No, to bi se već od polovice desetljeća trebalo promijeniti.
Primjerice, već do kraja ove godine operatori njemačkih plinskih transportnih sustava trebali bi predstaviti planove za Osnovnu jezgru vodikove mreže, što bi Savezna agencija za mreže (BNetzA) do 2032. trebala pretočiti u službene dokumente. Uz to, bit će važno i povezivanje sa susjednim zemljama i potencijalnim proizvođačima vodika u Skandinaviji, južnoj i istočnoj Europi i uvoznim terminalima u zapadnoj Europi. Također treba razmoriti i povezivanje sa sjevernom Afrikom preko Francuske, Španjolske i Portugala (cjevovod H2Med plinovod) ili Austrije i Italije (Južni koridor).
Primjena
Prema spomenutoj Strategiji, očekuje se da će se vodik i njegovi derivati do 2030. godine ponajviše koristiti u industriji, a osobito u kemijskoj i čeličnoj industriji, ali i u prometu (kao gorivo za gorivne članke), dok se njegova šira primjena u izvorima topline sustava grijanja ipak ne može očekivati. S druge strane, u elektroenergetici bi vodik trebao pomoći pri uravnoteženju proizvodnje iz obnovljivih izvora, objavila je njemačka novinska agencija DPA.
DPA
