Kao bomba je odijeknula vijest da norveški Statkraft prodaje cjelokupan portfelj projekata u Hrvatskoj. Osim toga, potražit će kupce i za imovinu u Nizozemskoj i Indiji, kako bi se "fokusirali na tržišta s visokim potencijalom rasta". Drugim riječima, Hrvatska nije takvo tržište. Vijest je jako iznenadila sektor, jer je norveška grupacija u svibnju ove godine kupila projekte francuskog Neoena, koji je otišao vrlo demoraliziran katastrofalno sporim i lošim uvjetima rada u Hrvatskoj.
Sredinom rujna tvrtka je napravila "houswarming party" u svojim novim uredima u Radničkoj ulici. Tom prilikom je rečeno da Statkraft Hrvatska ima više od 750 MW kapaciteta solarnih elektrana u razvoju diljem Hrvatske, od čega se otprilike četvrtina odnosi na agrosunčane elektrane, a tvrtku zanima i vjetroenergija te izgradnja baterija uz solarne elektrane, bar je tako rečeno nedavno.
Arnaud Bellanger, direktor Statkrafta za Hrvatsku ocijenio je tada da je zakonodavni okvir više-manje pristojno posložen za grupu koja u Europi ima izazov u kanibalizaciji fotonaponskih projekata i sve češćoj pojavi negativnih cijena. Naglasili su da "njihov dobro posložen portfelj i opća veća snaga grupe mogu prevladati te izazove".
Tim više, veliko je izenađenje tako ishitrena odluka o prodaji portfelja, kao sjekira koja je 'pala s neba'. I ne samo to, domaća energetska administracija trebala bi se konačno zapitati kako je moguće da se u godini dana dogodi da sada već treća strana kompanija odlazi s tržišta. Prvo je to bio Neoen, zatim Statkraft, a kuloari pričaju da i jedna austrijska tvrtka namjerava prodati svoj portfelj. I što je zabrinjavajuće - nije jedini koji gubi moral uslijed sporosti administracije i općenito nepredvidive i samim tim loše investicijske klime.
I brojni domaći poznati developeri također su snažno opterećeni velikom financijskom i organizacijoskom neizvjesnošću u razvoju projekata i općim rastućim pesimizmom u sektoru koji se i dalje u dijelu javnosti percipira kao koka koja nese zlatna jaja.
