U sektoru obnovljivaca ozbiljno je zakuhalo! Udruženje obnovljivih izvora energije u RH pri HGK danas je upozorilo da je razvoj obnovljivih izvora u Hrvatskoj iznimno otežan, a rezultat višegodišnjeg neujednačenog postupanja i manjka podzakonske regulative je da će se ove godine na elektroenergetskoj mreži možda naći tek stotinjak MW većih postrojenja. Po tome će Hrvatska uvjerljivo biti među najlošijim EU članicama! Problem je što trenutno stoje i manji i veći projekti, zbog nedonošenja podzakonskih akata i sporog izdavanja energetskih odobrenja.
Država je pripremila 800 mil. EUR državnih potpora za OIE projekte preko HROTE-a u periodu 2021.-2023., no čini se da se neće iskoristiti niti desetina tog novca jer je sektoru u velikom zastoju. U udruženju se nadaju da bi u roku nekoliko godina Hrvatska ipak mogla imati do 1.500 novih MW na mreži, no da bi se to ostvarilo, potrebno je odmah ubaciti u 'petu brzinu'. Nude i rješenja.
Dugoročno, udruženje predlaže osnivanje međuresorne radne skupine koja bi radila na usklađivanju propisa, kako bi se razriješio višegodišnji problem propisa koji se „tuku“. Kao kratkoročnu mjeru sugerirali su hitno donošenje lex specialis OIE, kojim bi ostvarili višestruki pozitivni efekti na gospodarstvo i investicijsku klimu. Time bi se poboljšala i energetska samodostatnost zemlje koja je u energetskoj krizi orijentirana na uvoz električne energije koju bi mogla proizvoditi na vlastitom teritoriju. Sa svojim razmišljanjima upoznali su ministra gospodarstva Davora Filipovića, ministra graditeljstva Branka Bačića, kao i premijera, no za sada bez vidljivog efekta.
Bez pomaka u MINGOR-u i HERA-i
Od prošlog javnog istupa Udruženja krajem siječnja pa do današnje konferencije za medije nije bilo većeg pomaka u MINGOR-u kad je riječ o ubrzavanju dodjele energetskih odobrenja (EO), koja su se premetnula u glavnu kočnicu većih OIE projekata. Udruženje je pustivši snimku na konferenciji za medije podsjetilo na javne istupe kontroverznog državnog tajnika Ive Milatića iz jeseni 2022., kada je rekao da će sva energetska odobrenja biti izdana u roku mjesec-dva-tri. Milatića je brzo demantirala realnost. U nešto više od 400 dana MINGOR je riješio samo 17,6% zahtjeva i izdao je samo 16 energetskih odobrenja, a velik broj zahtjeva još je na čekanju i za njih nije raspisan natječaj za EO.
Ključni problem za razvoj projekata koji imaju sve „papire“ trenutno je nedonošenje podzakonske regulative. Za početak, nedostaje Uredba ZOTEE-a kojom se treba definirati način dodjele energetskog odobrenja, zatim nedostaju Pravila priključenja na prijenosnu i distribucijsku mrežu te Mrežna pravila, a nije poznat ni iznos naknade za priključenje na EE mrežu. Mrežna pravila za distribuciju i prijenos čekaju suglasnost MINGOR-a i odobrenje HERA-e, dok za naknadu za priključenje nedostaje odobrenje HERA-e.
Svi spomenuti podzakonski akti, kažu u Udruženju, prema rokovima iz zakona kasne od 155 do čak 430 dana. Bojan Reščec, predsjednik Grupacije za energiju vjetra, rekao je da taman kada bi se odmah izdala sva energetska odobrenja - što je nemoguće - projekti u vjetru trebaju barem 18 mjeseci čekati na opremu. Projekti u Suncu mogli bi se brže realizirati, no bez energetskog odobrenja nemoguće je išta pokrenuti. Uzgred, Reščec je za svoj projekt predao zahtjev za odobrenje i možda jedini na listi od njih 200-tinjak ima važeću lokacijsku dozvolu, ali i dalje nije dočekao natječaj za EO te ne može objasniti kako to da usprkos svoj dokumentaciji MINGOR još nije raspisao natječaj.
Pogodovanje?!
Višemjesečno otezanje i zakulisne igre te neujednačeno postupanje države oko istog regulatornog okvira stvaraju ozračje nepovjerenja među investitorima, koji postavljaju i pitanje pogodovanja. Na novinarski upit po kojem ključu su do sada prema ZOTEE-u izdavana energetska odobrenja i kome pogoduje ovakva pat pozicija u cijelom sektoru nitko od prisutnih nije mogao jasno odgovoriti.
Zamjenik predsjednika Udruženja Aljoša Pleić rekao je da se mjesecima govori o naknadi za priključenje na razini od 10.000 do 180.000 EUR/MW, dok je europski prosjek 20.000 EUR/MW. „Naši interesi su financijski suprotstavljeni onima operatora prijenosa i distribucije ali najveći je problem što projekti stoje jer se ne za koliko šta košta pa se ne može planirati. Ako treba mi investitori ćemo graditi mrežu, samo neka pravila budu donesena i ista za sve“, rekao je Pleić.
Udruženje je apeliralo da se ta naknada donese po hitnoj proceduri te da se sufinancira trošak priključenja za sva postrojenja kako bi Hrvatska ostala konkurentna zemljama u okruženju. Udruženje je upozorilo i na neujednačenu praksu kod prostornog planiranja i činjenicu da ne postoji Državni prostorni plan sa smjernicama za niže razine pa županije propisuju vlastite kriterije. Velikih diskrepancija ima i oko postupaka provedbe procjene utjecaja na okoliš, koja je ista za manje i veće projekte i zbog čega se projekti u vjetroenergiji realiziraju s odmakom od prosječno sedam godina.
Traži se transparentnost
Država je dobila obrazloženo mišljenje EK oko nepoštivanja regulative o staništima kad je riječ o nekim projektima, a na pitanje kako će se eventualni sudski spor pred Europskim sudom odraziti na razvoj vjetroelektrana u Udruženju kažu da to ne bi trebalo utjecati na cijeli sektor. „Investitori su prisiljeni imati visoke ekološke standarde radi banaka i investitora. Mi kao Udruženje podržavama transparentan rad, ako je bilo propusta treba ih raspraviti za svaki pojedinačni projekt, kako se ne bi stigmatizirao cijeli sektor“, rekao je predsednik Udruženja Ivo Čović. On naglašava da bi država trebala iskazati maksimalnu ambiciju u razvoju proizvodnih kapaciteta te određivanju pogodnih zona za razvoj, kao i djelovati na hitno stvaranje uvjeta u EE mreži za prihvat elektrana.
Podsjećamo da HERA već gotovo pola godine radi u krnjem sastavu, s dva člana manje, nakon što je jednom članu Upravnog vijeća istekao mandat, a Sabor je izglasao nepovjerenje predsjedniku Upravnog vijeća. Novi čelnik HERA-e nije imenovan, kao ni novi član Upravnog vijeća. Uprava za energetiku MINGOR-a iznimno je slabo ekipirana, što je notoran i neriješen problem koji se vuče desetljećima. Dakle, kad se problematizira stanje u energetskom sektoru može se govoriti i velikoj krizi institucija s kojom se Vlada ali ni Sabor još uvijek ne bavi.
