Hrvatski telekom, koji troši 115 GWh električne energije godišnje, na putu je sklapanja prvog hrvatskog korporativnog ugovora za kupovinu električne energije (tzv. Corporate Power purchase agreement ili CPPA). To je relativno novi mehanizam kojim korporativni sektor u volatilnim tržišnim okolnostima pokušava kontrolirati (hedgirati) troškove električne energije, dok developeri OIE ulazeći u PPA imaju garanciju otkupa, te tako lakše preko banaka financiraju svoje projekte. PPA ugovori općenito trenutno čini tek 1% u ukupnim volumenima protrgovane električne energije u EU.
O modalitetima tih ugovora u petak je slušala brojna domaća i strana publika konferencije Re-Source Croatia koja se u organizaciji te platforme i Udruženja OIEH održala u Zagrebu.
O modalitetima tih ugovora u petak je slušala brojna domaća i strana publika konferencije Re-Source Croatia koja se u organizaciji te platforme i Udruženja OIEH održala u Zagrebu.
Brižljivo krojeni i detaljno pregovarani ugovori
Kako je rečeno, riječ je o brižljivo krojenim ugovorima koji se pregovaraju mjesecima, a trajanje im je od tri do pet, pa i 10 i više godina, a sve su uobičajeniji kao preduvjet za razvoj projekata OIE i u poslovanju multinacionalnih kompanija. Naime potpisani PPA služi kao garancija bankama da uđu u financiranje budućeg OIE projekta tako da je ročnost ugovora u pravilu blizu ročnosti samog kredita. U Hrvatskoj, u kojoj je pristup kapitalu jako otežan, ne čudi velik interes developera ali i kupaca i trgovaca za PPA ugovore. Jedan projekt može imati sklopljeno i više PPA ugovora.
Kod CPPA-a je riječ je o kompleksnom tripartitnom ugovoru između proizvođača električne energije, kupca i njegovog opskrbljivača, a energija se na našim prostorima najčešće ugovara u bandu.
Te ugovore sklapaju i developeri s trgovcima energijom pa je tako na konferenciji rečeno da je hrvatska tvrtka ENCRO za razvoj svoje vjetroelektrane snage 111 MW sklopila PPS s fondom Taleri. Iako je sektor brzorastući, lani je u Europi sklopljeno samo 6,6 GW korporativnih PPA-a, a sektori koji ih ugovaraju uglavnom su veliki potrošači energije, kao ICT industrija, kemijska industrija, proizvodnja stakla, koja je posvećena niskougljičnom razvoju.
Nema standardizacije ugovora
Kako je rečeno, postoji 14 vrsta ugovora, koji u pravilu nisu standardizirani a dva su najčešća – onaj s fizičkom isporukom energije, te virtualni tj. financijski. Cijena električne energije u njima najčešće je fiksna i vezana je za burzovne cijene energijje, umanjeno za premiju. Preduvjet trgovine je postojanje certifikata o podrijetlu energije, kojim kupci energije dokazuju posvećenost održivim poslovnim ciljevima. Virtualni PPA se sklapaju između kupca (trgovca ili tvrtke) i proizvođača i predstavljaju financijski derivat. Međutim, aktualna međudržavna prepreka za CPPA je aktualni price-cap u EU, koji je postavljen na maksimalno 180 EUR/MWh, jer svaka država ima svoj pristup primjeni price capa i specifičnim tehnologijama.
Kako je rekao Igor Radojković iz HT-a, Deutsche telekom želi do 2025. biti potpuno klimatski neutralan, a do 2040. cilja se na klimatski neutralan lanac dobavljača. Sva energija koju HT kupuje ima zeleni certifikat, a skorašnjim sklapanjem CPPA žele poručiti investicijskoj javnosti da su spremni financijski podržati projekte u obnovljivim izvorima. Tržišna volatilnost tj. ogroman rast cijene primorao ih je da razmišljaju dugoročnije i pokušaju što bolje kontrolirati cijene energije. Proces ugovaranja je, kaže Radojković, vrlo kompleksan i dobivali su savjete od DT-a, putem učili o cijeloj problematici.
Maja Blatančić iz ZABA-e rekla je da je interes za financiranje projekata OIE pojačan te da korporacije traže PPA, a banke se pokušavaju prilagoditi tržištu. Preduvjet za odobrenje kredita za financiranje OIE projekta je potpisani PPA, dok za indikativnu ponudu kredita to nije potrebno. Bitno je da je banci poznato što više detalja o ugovoru.
Kako je naglasila Dorota Debinska Pokorska iz PWC Poland tvrtkama je u interesu sklapati CPPA unutar zemlje u kojoj će se energije i trošiti, umjesto virtualnih CPPA na tuđim tržištima zbog brojih tehničkih i računovodstvenih detalja te hedginga. Strana koja je zainteresirana za međugranični CPPA treba naći tržišta s najvećom korelacijom i provjeriti tržišne fundamente, te raditi na minimiziranju rizika valuta te prebacivanju što je moguće više rizika na proizvođača.
