Općenito se može zaključiti da je europska politika održive mobilnosti upitna u realizaciji, proizlazi iz najnovijeg mišljenja Europskog revizijskog suda. Čini se da baš ništa ne ide prema planu: električna vozila su preskupa i ne uspijevaju doprijeti do masa, mreža punionica u Europi nije optimalna, alternativna goriva također nisu prava alternativa jer njihova količina jednostavno nije dovoljna.
Kako bi se emisije iz prometa svele na nulu do 2050. “potrebno je smanjiti emisije iz automobila s konvencionalnim motorima, istražiti mogućnosti alternativnog goriva i potaknuti širenje električnih vozila na masovno tržište,” primjećuju recenzenti iz Luksemburga. Međutim, "prva se točka do sada nije uspjela ostvariti, pokazalo se da druga nije održiva u velikoj mjeri, a treća će vjerojatno biti skupa i za industriju i za potrošače u EU-u."
Ukratko, namjera da se uvedu čisti automobili je dobrodošla, ali "ova ambicija, pohvalna sama po sebi, predstavlja velike izazove, s višestrukim preprekama koje treba prevladati." Sud naglašava da Zeleni sporazum treba „pomiriti ne samo s industrijskim suverenitetom već i s dostupnošću kupcima“, što znači da je potrebno „podhitno“ moći proizvesti serijske europske automobile kompetitivnih cijena uz osiguravanje sigurnosti opskrbe sirovinama i gradnju punionica diljem kontinenta.
Veći i teži auti nisu put do smanjenja emisija
Prometni sektor odgovoran je za oko četvrtinu ukupnih emisija stakleničkih plinova u Europi, od čega se polovica može pripisati samo automobilima. Unatoč učinkovitijim motorima, "većina konvencionalnih automobila još uvijek ispuštaju onoliko CO2 koliko su emitirali prije dvanaest godina, unatoč ambicioznim ciljevima i strogim zahtjevima", rekao je Nikolaos Milionis iz Europskog revizorskog suda, dodajući da je to uglavnom zbog činjenice da su automobili postali teži, a motori snažniji.
Od 2035. više se neće smjeti registrirati novi automobili na benzin ili dizel a velike se nade polažu u električne automobile koji će zamijeniti motore s unutarnjim izgaranjem. Međutim, europska industrija baterija zaostaje za globalnom konkurencijom, utvrdili su revizori. Ni deset posto svjetske proizvodnje baterija ne odvija se u Europi, a tri četvrtine tržišnog udjela drži Kina. Poseban problem za proizvođače iz EU je velika ovisnost o uvozu sirovina iz trećih zemalja. EU ovisi o 87% sirovog litija u Australiji, 80% uvozi iz Južne Afrike i Konga a 40% grafita dolazi iz Kine.
Prema revizorima, troškovi za baterije proizvedene u EU još uvijek su puno veći od planiranih, unatoč velikoj javnoj potpori, što ima značajan utjecaj na cijenu e-automobila. Infrastrukturu za punjenje također treba značajno unaprijediti. Prema podacima, oko 70 posto svih punionica koncentrirano je u samo 3 od 27 zemalja EU – Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a osobito nedostaje mjesta za punjenje u istočnoj Europi.
Za alternativna goriva još nije pronađeno održivo rješenje, kritizirao je Revizorski sud. "Budući da nisu široko dostupna, biogoriva nisu pouzdana i vjerodostojna alternativa za automobile", rekao je Milionis.
