Analitičari upozoravaju da se investicije planiraju usprkos proklamiranoj politici Europske komisije koja se već i prije, a odobito nakon 2030. definitivno odmiče od prirodnog plina. To znači da bi tako velike investicije u infrastrukturu, ako se realiziraju, mogle biti napuštena imovina, koja stvara veliki financijski teret u krajnjoj cijeni plina, što se već i događa s novim plinovodima.
Među zemljama s velikim planiranim investicijama je i Hrvatska, koja je na osmom mjestu od 24 zemlje s 3,1 mlrd. eura (?!) vrijednim planiranim investicijama u plinsku infrastrukturu i 757 km plinovoda te 4,4 mlrd. m3 uvoznog kapaciteta godišnje. Preciznije, u izvještaju se Hrvatska spominje u kontekstu projekata koje je nominirala na PCI listu - predloženog Jadransko-jonskog plinovoda IAP, vrijednog 971 mil. eura (5 mlrd. m3/g.), te predložene faze 2 LNG terminala na Krku (4,4 mlrd. m3/g.), vrijedne 346 mil. eura.
Lobiranje
U EU se snažno lobira za nastavak izgradnje plinovoda, koji bi jednog dana mogli prenositi vodik, no mnogi upozoravaju da plinovodi trenutno mogu prenositi tek do 10% vodika, bez potrebe za većom modernizacijom. U izgradnji su plinovodi vrijedni 18 milijardi eura, koji povećavaju mogućnost uvoza za 65 mlrd m3 godišnje, a u predkonstrukcijskoj fazi je novih 53 mlrd. eura vrijednih plinovoda, koji povećavaju uvozni kapacitet za 85 mlrd. m3/godišnje.
Za trošak od 2,6 mlrd. Europa želi izgraditi 20 mlrd. m3 kapaciteta LNG terminala, dok je u planu još 13 mlrd. vrijednih terminala. Pritom treba znati da se prosječna iskorištenost postojećih LNG terminala u EU kreće oko 20-30% godišnje. U 2020. otkazano je 5,1 mlrd. eura vrijednih plinskih projekata, a 25 mlrd. eura vrijede oni koji se odgađaju, stoji u izvještaju.
Tko je za volanom?
Usprkos svim ovim odgodama, analitičari upozoravaju da tako ambiciozni planovi za plinsku infrastrukturu potpuno ugrožavaju energetsku tranziciju bloka. Takav stav podupire i službena politika pa je Claude Thurmes, EU ministar za energetiku izjavio da, "kada se uzme u obzir klimatska kriza i preostale razine ugljika kojeg se može ispustiti u atmosferu, prijelaznog perioda za plin kao gorivo u tranziciji zapravo uopće nema". Potrebna je politička volja da se postigne odmak od plinskog lobija, naglasio je i dodao "da nije pitanje onoga što je moguće, već tko je na mjestu vozača i gdje je politička volja".