Zelena akcija prezentirala je Socijalu analizu procesa napuštenja korištenja prirodnog plina do 2035. Riječ je o dokumentu koji se naslanja na Studiju deplinofikacije RH, koja je napravljena 2023., koja je procjenjivala zamjenu energenta obnovljivim izvorima energije i priključivanjem na CTS, koja je ukupna investicijski trošak tranzicije procijenila na čak 39 milijardi eura.
U taj trošak nisu ubrojeni procijenjeni operativni troškovi održavanja plinskog sustava u gašenju, koji pokrivaju i trošak nabave plina do 2035. To pak iznosi dodatnih 60 mlrd. eura tj. ukupno 99 mlrd. eura, stoji u Socijalnoj analizi. Za ilustraciju o kojoj brojci se radi, ukupni rashodi državnog proračuna za 2024. planirani su na 25,6 mlrd. eura.
Studija deplinofikacije, koja je napravljena pod vodstvom FSB-ovog profesora Nevena Duića, predvidjela je instalaciju 5.695 MW VE, 6187 MW sunčanih elektrana i 120 GW geotermalnih elektrana te 3.415 MW dizalica topline. Nova studija, Socijalna analiza procesa postupnog napuštanja plina, navodi da su u tom procesu potrebne potpore na razini 3,2 do 3,4 milijarde eura, pri čemu bi 15.000 zaposlenih moglo biti suočeno s gubitkom posla te bi za njih trebalo izdvojiti daljnjih 61,5 mil. eura. Potencijalno zapošljavanje procijenjeno je na 10.000 radnih mjesta godišnje. Ukupna sredstva za nove kapacitete u individualne toplinske sustave procijenjena su na 4,5 mlrd. eura.
Računa se da trećina kućanstava u Hrvatskoj ovisi o prirodnom plinu za grijanje i pripremu tople vode te kuhanje, a poanta procesa deplinofikacije i zelene tranzicije, kako je rekla Marija Mileta, je "priuštiva energija i pravedna energetska tranzicija, za razliku od rastućeg zelenog kapitalizma u okruženju u kojem ljudi jedva spajaju kraj s krajem".
Od etažnog plinskog grijanja do CTS-a
Autorica dokumenta, ekonomistica Ana-Marija Boromisa iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose, naglasila je da se razmatralo učinke zamjene plina obnovljivim izvorima u proizvodnji električne energije te njegovog korištenja za grijanje te pripremu tople vode. Najlakša tranzicija s plina na CTS moguća je u gradovima koje imaju razvijene toplinarske sustave, a takvih je cca 45% korisnika plina pa Boromisa navodi da bi trošak iznosio cca. 2.500 eura po kućanstvu, dok tamo gdje nema alternative ovakva deplinofikacija bi koštala i do 10.000 eura. Ovakva tranzicija dovela bi do udvostručenja potrošnje električne energije, na cca. 35 TWh.
Ako se uzme u obzir da je polovini građana jednokratni trošak od 406 eura nepriuštiv, a otprilike 200.000 je ugroženih kupaca energije, jasno je da bi za deplinofikaciju trebali socijalni transferi, uzevši u obzir da je rizik od siromaštva u Hrvatskoj blizu 20%. Problematičnim se smatra što bi ovakva tranzicija bila provedena uvezenom opremom, a tu je i problem prekvalifikacije zaposlenih, odnosno gubitka radnih mjesta. "U zelenoj tranziciji ne želimo nikome ništa oduzeti i želimo dijalog s građanima, državom, sindikatima. Želimo transformaciju, redistribuciju bogatstva i želimo imati nastanjiv planet u budućnosti. Mislim da to nije idealizam", rekla je Marija Mileta iz Zelene akcije.
Ana Pavičić Kaselj, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje rekla je da bi grad trebao imati sada očigledno nepostojeći dijalog s HEP Toplinarstvom, kako bi se potaknulo širenje CTS-a, umjesto da se ono događa paralelno s gradnjom novih plinskih priključaka, što je nazvala kontraproduktivnim, odnosno nečim što grad ne podržava, jer želi ići prema dekarbonizaciji. U javnoj raspravi je trenutno Akcijski plan i program za ublažavanje klimatskih promjena 2025-2028. te je pročelnica pozvala javnost da se uključi u javnu raspravu u trajanju od 30 dana.
