Plinovod Snaga Sibira, kamen temeljac ruskog usmjeravanja prema Kini, premašio je ugovoreni volumen iz 2024., isporučujući 31 milijardu kubičnih metara (bcm) prirodnog plina umjesto planiranih 30 milijardi kubičnih metara. Plinovod je prema objavi Gazproma dostigao puni kapacitet od 38 milijardi kubnih metara godišnje prije planiranog vremena, budući da je Rusija i dalje odlučna učvrstiti svoju ulogu najvećeg dobavljača plina u Kini.
Ova prekretnica nije samo tehnički podvig, to je geopolitička izjava. Budući da je Europa gotovo izvan okvira nakon invazije na Ukrajinu, Rusija se snažno oslanja na Kinu kako bi nadoknadila manjak. Zapravo, Gazpromovo brzo ubrzanje isporuka (20,8 bcm u samo prvih osam mjeseci 2024.) već je signaliziralo da ovo nije obična godina. A sa Snagom Sibira 2, kapaciteta 50 mlrd. m3 godišnje, čini se da Moskva ima još veće ambicije—iako su pregovori za taj plinovod i dalje zaglavili u pregovorima oko cijena, jer Kinezi su oštri pregovarači.
No, ok Rusija pokazuje svoje infrastrukturne mišiće, Kina igra igru na duge staze. Iako je Pekingu potreban plin za poticanje rasta, ne želi zaglaviti s jednim izvorom energenta. Diverzifikacija je naziv igre, s uvozom LNG-a i drugim regionalnim dobavljačima koji predstavljaju protutežu ruskim nastojanjima. Odluka Mongolije da isključi Snagu Sibira 2 iz svog petogodišnjeg plana nagovještava da Kina drži svoje mogućnosti otvorenima. Ipak, brojke je teško ignorirati. Ruski izvoz prirodnog plina u Kinu putem plinovoda i LNG-a raste, a Gazpromova dominacija je neusporediva. Turkmenistan, nekoć najveći opskrbljivač plinom iz plinovoda za Kinu, sada je nadmašen. I dok Gazprom slavi, OPEC i drugi proizvođači nafte bore se s promjenjivom dinamikom potražnje i Kinom koja želi elektrificirati svoju flotu vozila.
Brojke sugeriraju da je Rusija uložila sve na Kinu i dok se ta oklada sada isplaćuje, a dugoročne implikacije ruskog stavljanja "previše jaja u jednu košaru" tek predstoje.
