Rusija računa na novi plinovod za Kinu pod nazivom Snaga Sibira 2, čime nastoji nadoknaditi izgubljenu prodaju plina u Europi. Međutim, upućeni u industriji vide velike rizike u vezi s projektom i pitaju se hoće li on, ako se uopće ostvari, opravdati ogromne troškove gradnje.
Ako se ostvare planovi za Snagu Sibira 2 i drugu poveznicu s dalekoistočnim ruskim otokom Sahalinom, ruski izvoz plina kopnenom trasom u Kinu porastao bi na gotovo 100 mlrd. m3 godišnje do 2030.. To je otprilike polovica ruskog godišnjeg izvoza u Europu na vrhuncu postignutom 2018. iu usporedbi s kombiniranim kapacitetom od 110 mlrd. m3 Sjevernim tokom 1 i 2.
Rusija već godinama vodi razgovore o izgradnji Snage Sibira 2 za transport 50 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje iz regije Jamal u sjevernoj Rusiji u Kinu preko Mongolije. Plan je postao hitan za Moskvu, međutim dogovor o ključnim pitanjima, uključujući cijene, za sad ostaje nedostižan, konstatira Reuters.
Rusija trenutačno izvozi plin u Kinu putem plinovoda Snaga Sibira 1, koji je počeo s radom 2019. i prolazi kroz istočni Sibir do kineske sjeveroistočne pokrajine Heilongjiang. Rusija ima za cilj povećati opskrbu putem na 38 mlrd. m3 godišnje do 2025. Stručnjaci kažu kako se očekuje da će Kina trebati dodatnu opskrbu plinom tek nakon 2030., a Peking bi se mogao teško cjenkati oko cijene za drugi plinovod preko Sibira.
Milijarde dolara ulaganja u plinovode
Moskva nije rekla koliko će koštati 2.600 km Snage Sibira 2, niti kako će se financirati. Neki analitičari procijenili su trošak do 13,6 milijardi dolara.
"Previše je rizika, a ne samo političkih. Preopasno je ovisiti o jednom kupcu koji može promijeniti svoju odluku da kupi vaš plin u bilo kojem trenutku", rekao je izvor iz ruske industrije upoznat s pregovorima.
Rusija, međutim, očekuje da će cijena njezinog plina za Kinu postojano padati tijekom sljedećih nekoliko godina, prema vladinom dokumentu, i biti mnogo niža od cijena za prodaju Europi - koja je prije rata u Ukrajini činila 80% izvoz ruskog plina. Rusko ministarstvo gospodarstva nije odgovorilo na zahtjev za komentarom na dokument objavljen prošli mjesec. U tom dokumentu se predviđa pad cijene ruskog plinovoda za Tursku i Europu na prosječnih 501,60 USD za 1.000 kubika ove godine, odnosno na 481,70 USD 2024. s prošlogodišnje razine od 983,80 USD/1.000 m3. Za Kinu se očekuje prosječna cijena od 297,30 USD/1.000 m3 2023. i 271,60 USD 2024.
Rusija je u ožujku rekla da državni plinski div Gazprom, koji će upravljati Snagom Sibira 2, dovršava ugovorne uvjete s vodećim kineskom naftnom industrijom CNPC. Gazprom je započeo studiju izvedivosti projekta 2020. i rekao je da namjerava početi isporučivati plin do 2030. Nije odgovorio na Reutersov zahtjev za komentarom o cijeni projekta.
Popusti za isporuku Kini
Dmitrij Kondratov s Ekonomskog instituta pri Ruskoj akademiji znanosti rekao je da će Gazprom morati davati popuste. "Troškovi transporta za kinesku stranu bit će otprilike 270 USD za 1.000 kubičnih metara, stoga, ako ruska strana ne pruži popuste na cijenu, izgledi za izgradnju ovog plinovoda do 2030. ostaju prilično pesimistični. Ova činjenica zahtijevat će od CNPC-a da sam izgradi svu potrebnu infrastrukturu za transport plina u Kini ", rekao je Kondratov.
Sergej Vakulenko, nerezidentni suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, rekao je da bi projekt mogao ostaviti Gazprom 'u minusu nakon troškova transporta'. „To će također učiniti Gazprom opasno ovisnim o jednom kupcu, koji će moći ne samo diktirati uvjete ugovora, nego i zahtijevati promjene tih uvjeta u budućnosti", napisao je Vakulenko, koji ima iskustva rada za Gazpromove tvrtke, u bilješci u lipnju.
Zamjenica ruskog premijera Viktoria Abramčenko ovog je mjeseca izjavila da bi izgradnja plinovoda Sojuz Vostok, mongolskog dijela Snaga Sibira 2, mogla započeti u prvoj polovici sljedeće godine.
U veljači 2022. Peking je također pristao kupovati plin s ruskog otoka Sahalina, koji će se transportirati novim plinovodom preko Japanskog mora do kineske pokrajine Heilongjiang, dosegnuvši do 10 mlrd. m3 godišnje kasnije ovog desetljeća.
Uz to, treba imati na umu da se Rusija natječe s drugim konkurentima za prodaju plina Kini, uključujući Turkmenistan i dobavljače ukapljenog prirodnog plina iz mora iz Sjedinjenih Država, Katara i Australije - dodatno jačajući pregovaračku moć Pekinga.
