Usprkos globalnim nastojanjima da se napravi odmak od fosilnih goriva, najnoviji podaci Global Energy monitora pokazuju da gotovo svaka veća regija u svijetu potiče ulaganja u infrastrukturu potrebnu za povećanje upotrebe prirodnog plina u proizvodnji električne energije.
Globalno će se više od 720 milijardi dolara potrošiti na plinovode koji su u izgradnji ili su planirani, a dodatnih 190 milijardi dolara bit će uloženo u terminale za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG), prema Global Energy Monitoru (GEM).
Iznosi ulaganja koje GEM navodi odnose se na projekte koji su u tijeku ili su planirani za blisku budućnost a otkrivaju nastavak snažnog zamaha u tradicionalnim industrijama fosilnih goriva čak i dok se energetska tranzicija ubrzava. Nakon što budu dovršeni, cjevovodi i terminali za uvoz LNG-a produžit će korištenje prirodnog plina u godinama koje dolaze i jamčiti da će fosilna goriva zadržati ključnu ulogu u ključnim energetskim sustavima i nakon 2030. godine.
Gradi se ili planira diljem svijeta
Zemljopisna rasprostranjenost plinovoda trenutno je jako koncentrirana u Sjevernoj Americi i Europi, koje čine preko 60% globalne mreže. Međutim, planirani kapitalni izdaci za buduće plinovode imaju globalniji doseg. Svaka od šest regija ima udio od 10% ili više ukupnih globalnih izdataka za plinovode koji su već u izgradnji ili se planiraju uskoro: Sjeverna Amerika, Istočna Azija, Južna Azija, Podsaharska Afrika, Istočna Europa i Latinska Amerika, pokazuju podaci GEM-a.
Sjeverna Amerika je na vrhu popisa u smislu izdataka za tekuće ili planirane projekte sa 106,4 milijarde dolara. Istočna Azija, koja uključuje Kinu, Japan, Južnu Koreju i Tajvan, nalazi se na drugom mjestu s otprilike 102 milijarde dolara. Južna Azija, podsaharska Afrika i istočna Europa planiraju potrošiti više od 70 milijardi dolara na plinovode, što označava značajne obveze širenja upotrebe prirodnog plina u nekoliko ključnih gospodarstava.
Azija kao sadašnje i buduće najveće tržište
Trenutna mreža plinovoda u Sjevernoj Americi daleko je najveća, proteže se preko 400 000 km s planom izgradnje 11.000 km novih kapaciteta a Europa je kontinent na šestom mjestu po planovima, s nešto više od 11 000 km plinovoda u izgradnji ili planovima, uglavnom u Istočnoj Europi kojoj manjka infrastrukture. Istočna Europa predlaže 21.304 km plinovoda a gradi 3.830 km ili deset puta manje nego primjerice Istočna Azija, prema podacima iz prosinca 2023.
Podaci GEM-a za Hrvatsku nisu točni. Prema očigledno nepreciznim podacima GEM-a za prosinac 2023., Hrvatska raspolaže s 1.091 km transportne mreže a predlaže 871 km nove, 11 km je na čekanju, sedam km projekata je odgođeno, a ne gradi se ništa. Ti podaci ni približno nisu svježi jer su jesenas otvoreni radovi na dionici Zlobin-Bosiljevo u dužini 58 km, vrijedni 155 mil. eura. Uzgred, Hrvatska raspolaže s 2.544 km visokotlačnih plinovoda, znatno više nego što GEM navodi.
Prvak po ulaganjima ostaje Azija. Mreža plinovoda u istočnoj Aziji skočit će za više od 50% nakon što bude izgrađeno 68.000 km planiranih plinovoda. Najveća ekspanzija očekuje se Istočnoj Aziji a po završetku projekata koji su u tijeku, plinovodna mreža istočne Azije bit će blizu 200.000 km ili druga najveća regija po infrastrukturi nakon Sjeverne Amerike.
LNG infrastruktura
Izgradnja globalne mreže terminala za uvoz LNG-a još je jedan jasan znak široke predanosti povećanju korištenja prirodnog plina u proizvodnji električne energije. Azijske zemlje već čine lavovski udio u uvozu LNG-a, a također su glavni ulagači u nove kapacitete, čineći 74% ukupnih planiranih ulaganja u nove terminale za uvoz LNG-a, prema GEM-u.
Samo Kina i Indija planiraju uložiti 109 milijardi dolara od 190 milijardi planiranih globalno.
Njemačka, Tajvan, Brazil, Italija, Filipini i Vijetnam, međutim, planiraju potrošiti više od 4 milijarde dolara svaka na LNG terminale, a dodatnih 12 zemalja cilja za više od milijarde dolara svaka prema trenutnim razvojnim planovima.
U kombinaciji s rastućim mrežama cjevovoda, ovi terminali za uvoz LNG-a potvrđuju trajnu predanost korištenju plina u proizvodnji električne energije u doglednoj budućnosti, čak i ako elektroenergetske tvrtke paralelno nastave s projektima obnovljivih izvora energije.
