Jedan od mitova koji se zaziva tijekom razgovora o elektromobilnosti jest da električni automobili nisu namijenjeni za dulja putovanja te da ih je najbolje koristiti za gradsku vožnju i na kraćim udaljenostima.
Trpimir Piragić, hokejaški sudac iz Zagreba, već više od godine dana uspješno razbija taj mit. On je, naime, električnim vozilom Kia EV6 u 12 mjeseci prevalio 34 tisuće kilometara. Najdalji put pritom je bio od Zagreba do Feldkircha u Austriji i nazad, što je ukupno oko 1 500 kilometara.
Pomno birajući punionice te ugradnjom vlastite – na zidu garažnog parkirališnog mjesta, tijekom godine za 'gorivo', tj. električnu energiju utrošio je nešto manje od tisuću eura. Primjerice, da je taj put prešao automobilom s dizelskim motorom to bi ga stajalo oko 3 300 eura, ako se u obzir uzmu trenutačne cijene. Jer, takvo vozilo koje troši prosječno šest litara u kombiniranoj vožnji gradom i autocestom će nakon 34 tisuće kilometara 'progutati' oko 2 040 litara dizelskog goriva.
Također, valja istaknuti kako su dva servisa Kije - na 15 i 30 tisuća kilometara - ukupno plaćena 220 eura.
S obzirom na to da svake dvije do tri godine mijenja automobil jer prelazi puno više kilometara od prosječnog hrvatskog vozača, o kupnji električnog vozila razmišljao je upravo zbog navedenih brojeva. "Ponajprije, vožnja električnim automobilom još uvijek je jeftinija u odnosu na vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem koja koriste benzinska i dizelska goriva. Također, cjenovno je prihvatljivije održavati električni automobil", potvrđuje, dodavši kako je poguranac nabavi nove električne uzdanice zasigurno dala i punoljetna Škoda Octavia s pola milijuna prijeđenih kilometara koja se tada nalazila u obiteljsko-poslovnom voznom parku.
Podrobnije istraživanje
Prateći tržišna kretanja i tehnologiju koja bi odgovarala posebnosti njegova posla i prelaženju većeg broja kilometara, mahom autocestom, izbor se sveo na dvije Tesle - modele S i 3. Kad se pak na tržištu pojavila Kia EV6 osvojivši nagradu za Europski auto 2022., krenuo ju je podrobnije istraživati. "Razlozi zbog kojeg smo se odlučili upravo za nju bili su velika snaga punjenja koja može prelaziti 200 kW, povišena sjedala koja pružaju bolju preglednost, unutrašnjost na koju se vrlo lako naviknuti jer se ne razlikuje puno od uobičajenih vozila te dovoljno mjesta za četveročlanu obitelj", naglašava.
U trenutku kada je pala odluka o nabavi Kije EV6 s baterijom kapaciteta 77,4 kW h, njezina cijena iznosila je gotovo 61 850 eura (466 tisuće kuna).
"Tijekom razgovora s prodavačem objašnjeno nam je kako za jednokratno plaćanje odobravaju popust od oko 9 800 eura ili 74 tisuće kuna. Ako pritom ostvarimo pravo na državne poticaje, možemo dobiti još gotovo 9 300 eura ili 70 tisuća kuna. S obzirom na to da su u Kiji bili iznimno ljubazni stavivši u predugovor klauzulu da će nam, ako ne ostvarimo državni poticaj, biti vraćen predujam, odlučili smo se prijaviti na javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje kupnje energetski učinkovitih vozila kako bismo ostvarili subvenciju", napominje on, dodajući kako je poticaj na koncu i odobren te je nakon toga konačna cijena vozila bila oko 42 730 eura (322 tisuće kuna).
Tjeskoba oko dosega
Potom je navike odlaska na benzinske postaje stare dva desetljeća gotovo preko noći bilo potrebno promijeniti novima. Jer, za punjenje električnog vozila ipak treba nešto malo više organizacije i vremena u odnosu na konvencionalne automobile s benzinskim i dizelskim motorima.
"Lagao bih kad bih rekao da se i kod mene nisu javile tjeskoba oko dosega i punjenja. Međutim, to je nestalo već nakon prijeđenih 10 tisuća kilometara. Najstresnije je kad se prvi put odlazi na put. Budući da za odlaske na posao, dakle, hokejaške utakmice cijelo vrijeme koristim iste autoceste u Austriji, Italiji ili, primjerice, Sloveniji, vrlo brzo sam se opustio", naglašava on, dodajući kako je punjenje električnog automobila moguće usporediti s korištenjem mobilnih usluga 'roaminga'. Pritom je punionice potrebno promatrati kao državu. "Primjerice, u Bosni i Hercegovini moguće je koristiti karticu mobilnog operatera iz Hrvatske za pregledavanje interneta i, naravno, telefonske pozive. No, to će biti skuplje od toga da se u mobitel stavi nova SIM kartica bosanskohercegovačkog operatora", objašnjava.
Prilikom punjenja vozila diljem Starog kontinenta, nastavlja, moguće je, npr. koristiti aplikaciju ili RFID karticu jednog od najvećih 'roaming' partnera u Europskoj uniji Plugsurfinga. "Nju je moguće koristiti na gotovo svim punionicama u EU-u. Međutim, korištenje jedne kartice ili aplikacije je skuplje u odnosu na više njih. Stoga, moja preporuka je malo istražiti koje se aplikacije nude na tržištu, što sam i ja učinio jer je korištenjem više njih moguće proći primjetno jeftinije. Konkretno, u Sloveniji punim samo u nuždi kako bih uspio stići do Zagreba. U Austriji pak koristim njihovu najveću mrežu Smatrics, a kad putujem na više dana, tada isključivo spavam u hotelima koji gostima nude besplatno punjenje", kaže.
Besplatno punjenje
Kako bi izgubio što manje vremena, Kiju puni na superbrzim DC punionicama snage 200 kW i više. "Prije svakog puta nastojim napraviti plan te na punionicu stići s baterijom koja je napunjena između 10 i 20 posto. Tada za manje od 20 minuta mogu doseći razinu napunjenosti baterije od 80 posto, što je dovoljno za dodatnih od 260 do 300 kilometara", ističe.
Nakon što se lani potrudio te istražio najpovoljnije opcije punjenja, ističe kako ga je jedan kW h električne energije stajao oko 0,28 eura. "U ovoj godini su pak cijene otišle 'gore' za više od 100 posto te u odnosu na nova dizelska vozila više nije isplativo putovati električnim automobilom duže od tisuću kilometara. Stoga od ove godine električni auto češće koristim za vožnju kraćim relacijama do 450 kilometara u jednom smjeru, i to samo za putovanja u Sloveniju i Austriju", napominje.
U eri sveprisutne naplate punjenja, u Zagrebu je ostalo još nekoliko punionica električnih vozila na kojima je to moguće učiniti besplatno. "To su punionice u sklopu nekih trgovačkih centara. One imaju ograničenu snagu punjenja koje stoga traje između tri i šest sati. Ja ih ne koristim za putovanja. Međutim, ako prilikom obiteljske kupnje u trgovačkom centru primijetimo kako su ta mjesta slobodna, svakako priključim Kiju i besplatno ju dopunim", kaže.
Ograničena snaga
Kako bi vlasništvo nad električnim vozilom imalo smisla, nastavlja, bitno je moći puniti ga električnom energijom po noćnoj tarifi za kućanstvo. "Stoga, izbor je kupiti zidni punjač ili automobil priključiti na običnu utičnicu. Snaga zidne kućne punionice koju sam postavio je do 11 kW. No, odlučio sam joj ograničiti snagu na tri kW", ističe.
Razlog ograničavanja snage punionice je debljina i duljina kabela iz stana do punionice te priključne snage utvrđene ugovorom s Hrvatskom elektroprivredom. "Kabel može bez problema dugotrajno 'vući' 4,6 kW (20 A), ali s obzirom na priključnu snagu od 5,75 kW (25 A) na elektroenergetsku mrežu te činjenice da živimo u zgradi snaga je smanjena na tri kW (13 A). Tako za vrijeme punjenja vozila u garaži u stanu mogu biti uključeni klima-uređaj, perilice rublja i posuđa te, primjerice, glačalo bez opasnosti od preopterećenja i izbacivanja glavne sklopke", kaže.
Trenutačno, tvrdi, ta tri kW su dovoljna. "Ako će nam u budućnosti trebati veća snaga, uvijek možemo od HEP-a zatražiti novi priključak i mjerno mjesto te spojiti punionicu na maksimalnih 11 kW. Tada se za oko osam sati može doseći razina napunjenosti baterije od 100 posto, a sada nam je za to potrebno 30 sati", ističe.
Gotovo svaki automobil i neke skuplje punionice korisnicima omogućavaju određivanje vremena punjenja. "Mi smo odlučili omogućiti punjenje isključivo tijekom noćne tarife ili od 22 do osam sati. Gubici su pritom otprilike 15 posto jer se prilikom punjenja na izmjeničnu struju mora obaviti konverzija na istosmjernu kojom se opskrbljuje baterija. Taj dio se odvija u vozilu i tijekom noćnog punjenja u trajanju od 10 sati iz elektroenergetske mreže punionica povuče 30 kW h, dok u bateriju uđe oko 25 kW h, što je dovoljno za 160 - 170 kilometara gradske vožnje ili 100 - 120 kilometara autoputom", objašnjava.
Dječji san
Cijena električne energije u noćnoj tarifi je otprilike 0,09 eura po kW h, uračunavši sve troškove distribucije i naknade. "Kada se podvuče crta, za 100 kilometara gradske vožnje i uz prosječnu potrošnju od 15 - 16 kW h potrebno je izdvojiti oko 1,5 eura", kaže.
Uobičajena cijena zidnog punjača je oko 500 eura naviše, uz dodatnih 200 eura za materijal i električara koji će ju postaviti 'po pravilima struke'. "Naravno, uz mnoštvo kineskih punjača cijena može biti i niža od navedene. Mi smo se pak odlučili kupiti zidnu punionicu od renomiranog njemačkog proizvođača koji je jedan od pionira u priči o elektromobilnosti", naglašava.
Na koncu, ističe kako o kupnji električnog vozila ne bi trebali razmišljati oni koji nemaju mogućnost kućnog punjenja. A za ostvarivanje pune prednosti korištenja takvih automobila, tj. primjetnih ušteda, valja se dobro informirati o punionicama i cijenama punjenja.
Također, svi oni željni besplatnog punjenja koji žive u nekretninama koje su pogodne za ugradnju sunčane elektrane, električnu energiju mogu dobivati od Sunca.
"Unatoč tomu što korištenje električnih automobila nije toliko 'easy' kao vlasništvo nad konvencionalnim vozilom, osjećaj tijekom vožnje gotovo bešumnog motora je nešto posebno. Naše iskustvo roditelja male djece također pokazuje kako ona bolje spavaju tijekom putovanja zbog tihog rada elektromotora", zaključuje.
