Još tijekom ove godine kvota za prihvat vjetroelektrana u elektroenergetski sustav mogla bi se značajno povećati, doznaje Energetika-net. Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) naručio je studiju mogućnosti prihvata novih vjetroelektrana u kvotu, koja bi trebala biti dovršena u roku šest mjeseci, potvrđeno nam je iz te tvrtke. Studiju radi Energetski institut Hrvoje Požar, inače autor studije iz 2007., kada je kvota postavljena na indikativnih 400 MW. Interes za proširenje kvote je ogroman, a pritisak investitora na državne institucije nije nikakva tajna.
Prema podacima HOPS-a 4. veljače u pogonu je bilo 254,4 MW vjetroelektrana i 43 MW u pokusnom radu. Na listi projekata VE za priključenje na elektroenergetsku mrežu koje ulaze u kvotu je još 88,5 MW, čime ukupno iskorištena snaga od dozvoljene kvote iznosi 385,95 MW. Na listi projekata za priključenje koje ne ulaze u kvotu ali posjeduju ugovor o priključenju je 144 MW, a za velik broj megavata izdane su prethodne elektroenergetske suglasnosti, važan korak prema potpisu Ugovora o priključenju s HOPS-om. Prema aktualnim podacima u Registru OIEKPP je 89 projekata snage 3.824 MW, što svjedoči o ogromnom interesu.
Što je HOPS motiviralo na novo razmatranje kvote koja je dugo vremena trn u oku mnogim investitorima? "Trajni zadatak HOPS-a je, između ostaloga, kroz potrebna istraživanja i razvoj pravovremeno osigurati tehnološke uvjete vezane uz sigurnost opskrbe i pouzdan rad elektroenergetskog sustava. Temeljem iskustava tijekom proteklih nekoliko godina s vjetroelektranama značajnog iznosa priključne snage u pogonu, stvaraju se preduvjeti i za ponovno razmatranje tehnoloških i drugih mogućnosti hrvatskog elektroenergetskog sustava za prihvat novih vjetroelektrane", kaže mr. sc. Damjan Međimorec, predstojnik ureda Uprave.
U kuloarima se govori da će se kvota vjerojatno povećati za nekoliko stotina MW, a u tom smjeru išla su u međuvremenu i neka istraživanja stručnjaka s FER-a i FESB-a. Te 2007. gdje je inicijalna kvota postavljena na 400 MW, na mreži su bile dvije VE snage 18 MW, a očekivalo se priključenje još 11 MW. Goran Majstrović, voditelj Odjela za prijenos i distribuciju energije u EIHP, koautor studije iz 2007. i stručnjak koji radi na novoj studiji kaže da je na temelju njihovih analiza iz 2007. tadašnji HEP OPS iz objektivnih razloga postavio inicijalnu kvotu VE na indikativnih 400 MW. Objašnjava da je hrvatski elektroenergetski sustav specifičan u smislu da je na relativno malom teritoriju velika koncentracija vjetroelektrana, a zbog mahovitosti vjetra karakterističnoj za ovo područje, promjenjivost proizvodnje VE time je još izraženija. S obzirom na te okolnosti i objektivno ograničene mogućnosti regulacije sustava te bez bitnih promjena u sustavu vođenja odlučeno je na neki način ograničiti prihvat VE u sustav. Uvođenjem kvote prihvata VE HEP OPS je nastojao očuvati sigurnost sustava. Međutim, da te kvote nije bilo, a uz sve ostale administrativne barijere u razvoju projekata VE, pitanje je koliko bi snaga priključenih VE danas bila veća.
"U proteklom periodu dogodilo se nekoliko bitnih promjena koje su utjecale na to da se preispita postojeća kvota. Za početak, pogonska iskustva vođenja sustava sada su bitno veća nego 2007. Osim toga, u izradi su novi zakonski i podzakonski akti (Zakon o OIE, nova Tržišna pravila, nova Mrežna pravila, Metodologija za pružanje pomoćnih usluga...) za koje se, između ostalog, očekuje da redefiniraju prava i obveze VE u smislu obveze predviđanja proizvodnje iz tog izvora, što bi značilo da će biti potrebno manje regulacije. Osim toga, ti zakonski i podzakonski akti jasno definiraju uloge pojedinih sudionika u mehanizmu pomoćnih usluga.
Nadalje, HOPS je instalirao programski alat za predviđanje proizvodnje iz vjetroelektrana. Riječ je o softwareu iz Danske koji se već neko vrijeme kalibrira na specifičnosti hrvatskog EE sustava, što također može znatno olakšati vođenje sustava s većim udjelom VE. Sve to moglo bi HOPS-u dati veće mogućnosti upravljanja sustavom čija sigurnost i pouzdanost je uvijek na prvom mjestu", kaže Majstrović koji ne želi prejudicirati rezultate novelacije kvote, jer su se ulazni podaci tek počeli prikupljati. Ipak, jasno je da su okolnosti za povećanje kvote sada bitno povoljnije.
Struka uvijek ističe da je usklađivanje rada VE s ostalim klasičnim proizvodnim objektima uvjetovano s nekoliko elemenata, a među njima je i stanje prijenosne mreže koja će omogućiti siguran plasman i prijenos proizvedene električne energije. Prof. dr. sc. Sejid Tešnjak s FER-a kaže da objektivne poteškoće može stvarati nedovoljna izgrađena distribucijska ili prijenosna elektroenergetska mreža i njima pripadajuća postrojenja. "Prema mojim saznanjima od 2007. do danas nešto je učinjeno u smislu ulaganja u mrežu i elektroenergetske objekte koji mogu i trebaju biti podrška regulaciji frekvencije, a odnose se na ugradnju transformatora s kutnom regulacijom u prijenosnoj mreži, puštanjem u pogon međudržavnih prijenosnih vodova prema Mađarskoj i revitalizacija hidroagregata u HE Zakučac", kaže Tešnjak uvjeren da je povećanje kvote stručno-političko pitanje.
Da je riječ prije svega o političkom pitanju uvjereni su i ulagači u fotonaponske projekte koji su kvotom stisnuti na "kusur" MW, a protiv nekonzistentne politike u obnovljivim izvorima izjasnio se i prof. dr. sc. Željko Tomšić, bivši pomoćnik ministra za energetiku u čijem mandatu je i počeo razvoj obnovljivaca. "Povećanje kvote za vjetroelektrane i ostale obnovljivce znači i povećanje cijene električne energije. Jasno je da je riječ o lobijima, to je i ranije bilo tako. Kao potrošač protivim se tome da plaćam 300 eura za megavatsat struje iz fotonapona, koja se proizvodi iz uvozne opreme, uostalom kao i sva oprema za vjetroelektrane koje kreditiraju njemačke banke, pa ispada da se poticaji odlijevaju u inozemstvo. Ako netko želi graditi vjetroelektranu ili staviti fotonaponske panele neka to učini bez feed-in tarife", jasan je Tomšić.
Marko Nuić iz tvrtke Adria Sol, koja ima izgrađene dvije FN elektrane snage 300 kW kaže da je ovakvom politikom države rezigniran, jer se poručuje "vjetroelektrane naprijed, ostali stoj!". "Mi smo preslab, ili nikakav lobi, to je problem. Državi je u interesu da ljudi uplaćuju u HROTE-ov fond a ne mogu povratiti dio novca stavivši FN panele na svoj krov. Istovremeno, taj novac odlazi onima koji mogu graditi", kaže Nuić. Adria Sol je stopirala svoja dva projekta od 300 kW jer im se ne isplati graditi FN elektranu i investiciju vratiti za 20 godina, koliki je povrat prema aktualnom Tarifnom sustavu za proizvodnju iz OIEK. Slično razmišlja i poznati zagovornik fotonapona prof. dr. sc. Ljubomir Majdandžić koji kaže da država ne želi da njezini građani budu bogati, već samo da plaćaju kako bi se netko drugi obogatio.
U prijedlogu Strategije energetskog razvitka bila je predviđena izgradnja 1.200 MW iz vjetra do 2020. godine, no Nacionalni akcijski plan za OIE, donesen prošle godine to je srezao na 400 MW. Hrvatska politika prema obnovljivima izvorima prilično je nekonzistentna jer se sada očito ide drugačijim smjerom. Tomšić, koji je sudjelovao u pregovorima s EU u poglavlju energetika kaže da s povećanje kvota općenito nema razloga brzati jer će Hrvatska uredno svoje ciljeve do 2020. ispuniti na vrijeme. "Europska unija ima ambiciozne ciljeve, ali istodobno države članice staju na kočnicu jer ih sve to previše košta. Najekstremniji primjer je Njemačka, čija domaćinstva zbog obnovljivaca plaćaju struju 48% skuplje od drugih građana, a industriju pritišće Europska komisija zbog velikih izuzeća za plaćanje naknade. Države su opreznije i smanjuju feed-in tarife, revidiraju sustave poticaja, a mi se guramo u smjeru koji nam nije potreban", zaključuje Tomšić koji bi kvotu za fotonapon spustio na 1 MW.
