Svoj doprinos raspravi dalo je i četvero predavača iz Hrvatske: Nikola Mišković iz Laboratorija za podvodne sustave i tehnologije (LaPoST) na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, stručnjak u području inovacijskog ekosustava Emir Džanić iz Funifiera iz Zagreba, stručnjak za područje očuvanja i zaštite obale i mora Vjeran Piršić iz Udruge Eko Kvarner te Ivona Cetinić, hrvatska znanstvenica u NASA-i koja se bavi proučavanjem i zaštitom oceana.
Piršić je u svom predavanju skrenuo pažnju na Jadransko more za koje smatra da je ozbiljno ugroženo onečišćenjem.
Jadran pod stresom
„Jadran je pod žestokim stresom jer mu, pored pretjerane urbanizacije obala i već standardnog onečišćenja koje je posljedica industrijskih revolucija u zadnjih dvjesto godina, sada prijete i klimatske promjene. Zbog njih se mijenja temperature mora što uništava autohtone vrste i omogućava ulazak i trajno naseljavanje alohtonih vrsta, a također je prijetnja i ogromna količina plastike koja dolazi prije svega iz Jonskog mora“, istaknuo je Piršić, dodavši kako adekvatna reakcija na te ugroze mora biti kvantitativno i kvalitativno unaprjeđenje mjera zaštite, kako preventivnih, tako i reaktivnih.
„Kada pričamo o kvalitetnom unaprjeđivanju, prije svega mislimo na matematičko modeliranje potencijalnih onečišćenja, satelitski monitoring postojećih onečišćenja, korištenje robotskih plovila te umjetne inteligencije“, naglasio je Piršić.
Upravo o takvom kvalitativnom napretku govorila je i Cetinić.
Satelitsko promatranje
Njeno predavanje bilo je fokusirano na sadašnjost i budućnost satelitskoga promatranja Zemlje i mora. „Zahvaljujući dugotrajnim informacijama koje dolaze iz satelita, mi znamo da se oceani mijenjaju kao posljedica klimatskih promjena. Ti podaci su besplatno dostupni svima i omogućavaju razvoj globalnih i lokalnih ciljanih aplikacija, poput projekta Innovamare,“ pojasnila je i najavila da je u sljedećih par godina kroz suradnju NASA-e, Europske svemirske agencije i ostalih agencija u planu lansiranje 3-4 velika satelita za promatranje mora čija je funkcija definirana potrebama znanstvenika iz cijeloga svijeta.
Cetinić smatra da je takva suradnja temelj za razvoj nove tehnologije.
Naglasila je i da je važno da znanstvenici koji su dio projekata poput ovoga posvete dio svoga vremena i na komunikaciju s onima koji nemaju znanstvenu podlogu, a čije nam je razumijevanje tematike nužno, poput političara, ali i najmlađih članova društva kako bismo inspirirali nove generacije znanstvenika i inženjera.
Robotika
Svoj obol zaštiti mora svakako će dati i robotika, a o projektima koji se na tom području već provode pričao je Mišković.
„Uz pomoć robota možemo nadzirati kvalitetu vode, podvodna staništa ili arheološka nalazišta. Želimo koristiti povezane robotske sustave za nadziranje mora na više lokacija u isto vrijeme. Imamo projekt koji razvija robote koji će u 'jatima' plutati na površini, druge koji će plivati poput umjetnih riba i treće koji će biti na morskom dnu. Ti roboti će komunicirati međusobno, a informacije iz njihovih senzora će nam reći što se događa u moru, od mjerenja razina kisika, do različitih vrsta zagađenja poput naftnih mrlja i slično“, pojasnio je Mišković, dodavši kako roboti još uvijek ne mogu zamijeniti ronioce, ali mogu im pomoći da lakše obavljaju svoj posao.
Inovacijski samit organiziralo je Sveučilište u Trstu u sklopu projekta
InnovaMare, na kojem je Hrvatska gospodarska komora vodeći partner, osmišljenog
kako bi se razvio i uspostavio model inovacijskog ekosustava na području
podvodne robotike i senzorike za potrebe praćenja, kontrole i nadzora
onečišćenja u Jadranskom moru.
