Prijelaz na vodikovu energetiku, odnosno vodikovo energetsko gospodarstvo nužan je za zaustavljanje klimatskih promjena, a cilj Europske unije do 2050. godine ionako je ostvariti nulte emisije stakleničkih plinova. U skladu s time, znanost, industrija i politika moraju djelovati zajedno kako bi se ostvarili klimatski ciljevi. U svakom slučaju, vodik pruža prilike koje treba iskoristiti, tim više što se ulaganja u razvoj i istraživanja mogućnosti njegove primjene i u samu njegovu primjenu do 2050. godine procjenjuju u rasponu čak 180 - 470 mlrd. eura. Istaknula je to, između ostaloga, doc. dr. sc. Ankica Kovač, voditeljica Laboratorija za energetska postrojenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik na Konferenciji 'Vodik u sustavima plinskog centralnog grijanja, toplana i industrijskih kotlovnica'.

Riječ je o stručnom skupu koji u organizaciji Hrvatske udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka održan 25. veljače u hotelu 'Esplanade'. Pri tome kao zanimljvost treba spomenuti da je to ujedno bio prvi skup s temom vodika kakvi će uslijediti u narednih nekoliko mjeseci ove godine.

Uz to, vezano uz primjenu vodika kao goriva u prometu, doc. Kovač naglasila je kako gorivni članci na vodik i baterije nisu konkurentna rješenja kada je riječ o elektrifikaciji vozila. Isto tako, napomenula je da se trenutačno razvijaju dva smjera primjene vodika: prvi je kao energent u prometu i industriji, ali i za grijanje, dok je drugi kao rješenje za viškove energije proizvedene u postrojenjima na obnovljive izvore.

Da vodik nije budućnost, već sadašnjost, naglasio je Tomislav Mazal, dipl. iur., direktor Gradske plinare Zagreb. Ako se netko pita zašto najvećeg domaćeg operatora plinskog distribucijskog sustava uopće zanima vodik koji je, zapravo, konkurent prirodnom plinu, odgovor je vrlo jednostavan. Očekuje se da već 2050. godine distribucije prirodnog plina u Europi vjerojatno više neće biti i operatori se već sada moraju uskočiti u vlak budućnosti da bi u nadolazećim desetljećima osigurali svoju opstojnost. Tako GPZ sudjeluje u dva zanimljiva projekta iz područja vodikove energetike. Prvi je gradnja punionice vodika za vozila, a drugi, koji je provodi u suradnji s FSB-om, je istraživanje mogućnosti primješavanja vodika u plin u postojećem distribucijskom sustavu. Naime, već sada se vodik u prirodni plin bez ikakvih poteškoća i potreba za ikakvim prilagodbama sustava, instalacija i trošila može primješavati u iznosu do 10%. U svakom slučaju, čelnik GPZ-a naglasio je da Hrvatska nikako ne smije postati uvoznik zelenog vodika (tj. onoga proizvedenog iz obnovljivih izvora) jer bi to bilo ravno katastrofi.