Danska je najveći europski proizvođač energije iz otpada. Od otpada se dobiva toplinska energija za otprilike petinu daljinskog grijanja te osigurava otprilike 5% proizvodnje električne energije. Zemlja ovisi o spalionicama otpada s vrhunskim filterima koji izvlače štetne polutante iz otpadnih plinova, no problem je što Danska ne proizvodi dovoljno smeća kako bi pogonila svoje pogone. Ono što je prije samo pet godina bilo pametno rješenje, premetnulo se u problem. 

Danska ima 23 spalionice koje su u stanju spaliti 3,8 milijuna tona otpada godišnje, ali recikliranje i odvajanje je toliko uzelo maha da je zemlja uvezla gotovo milijun tona otpada 2018., uglavnom iz Njemačke i Velike Britanije. To se ne kosi s danskim klimatskim ciljevima - smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 70% ispod razine iz 1990. u narednom desetljeću. 

"Danas uvozimo otpad s visokim udjelom plastike kako bi iskorsitili višak kapaciteta u spalionicama, a rezultat su više emisije CO2", izjavio je Dan Jorgensen, danski ministar za klimu. Zbog toga Danska namjerava smanjiti kapacitete spalionica za 30% u narednom desetljeću. Ove je godine dogovoreno da se uspostavi sustav s čak 10 različitih reciklabilnih vrsta (staklo, papir, tekstil...) te da se smanji uvoz otpada. 

Manji kapaciteti


Smanjivanje kapaciteta spalionica znači i velike troškove jer je veći broj spalionica u vlasništvu lokalne samouprave financiran kreditima. Takozvana "vražija dilema" s otpadom dobro je vidljiva na otoku Bornholmu. Bornholm ima najmanju spalionicu koju namjerava zatvoriti 2032., kada računaju da će postati otok bez smeća, kroz ponovnu upotrebu i reciklažu sveg otpada koji proizvedu. Kratkoročno, daljinsko grijanje će pokriti biomasa, a dugoročni plan je da otok dobiva svu električnu energiju iz offshore vjetroelektrana, piše Politico. 

Spaljivanje otpada, posebno kada se koristi za proizvodnju topline ili električne energije, često se doživljava kao poboljšanje u odnosu na odlaganje otpada na odlagališta - gdje emitira metan i može isprati u tlo otrovne kemikalije, ili pak njegovo slanje u zemlje u razvoju gdje nema previše nadzora nad time što se s njim događa.

Taj je sustav teže opravdati kad je recikliranje postalo uobičajena opcija uklanjanja većeg dijela otpada koji bi inače bio izgorio, a zemlje se usredotočuju na smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova. Danci dugoročno traže svoj put kroz više reciklaže i obnovljivce