Hrvatska će svoje ciljeve u obnovlivim izvorima energije ostvariti pa i prebaciti jer su vrlo konzervativni, a skorašnje izmjene Zakona o prostornom uređenju trebale bi dati vjetar u leđa projektima, rečeno je konferenciji Zeleni plan koja se u organizaciji Poslovnog dnevnika održala u Zagrebu. „Imamo pet milijardi ondašnjih kuna rezerviranih za zelenu tranziciju u NPOO, za obnovu i gradnju mreže i digitalna brojila, koja ovim tempom nećemo nikada zamijeniti a ključna su da se tranzicija dogodi, jer bez njih neće biti tržišta. Nitko nije rekao da priključna snaga mora biti istovjetna instaliranoj snazi“, rekao je državni tajnik za energetiku Ivo Milatić, koji je izjavio da MINGOR neće biti institucija koju se čeka kad su odobrenja u pitanju. Država će, rekao je, pomoći HEP-u i HOPS-u 'da se organiziraju' da energetska tranzicija bude brža, a radit će se i na ubrzavanju izdavanja ekoloških dozvola.
Na konferenciji je naglašena zanimljiva ideja da država centralizirano počne odlučivati o ključnim pitanjima u zelenoj energetici te da kao jaku polugu osnuje kompaniju koja će usmjeravati priuštivu energetsku tranziciju.
Hrvatska kao probuđeni princ
Na panelu koji je tematizirao konvencionalna goriva i njihov suživot s obnovljivcima, Darko Pavlović iz Plinacra istaknuo je da je po pitanju plinske infrastrukture Hrvatska poput „probuđenog princa“, koji mož zadovoljiti ne samo svoje već i potrebe regije, a planirane investicije LNG Hrvatske i Plinacra odvijaju se bez poteškoća. „Mi smo u četvrtoj energetskoj tranziciji, a to je generacijski proces koji traje 50 godina, kad je riječ o zamjeni jednog energenta drugim. Molekule i elektroni moraju ići zajedno kako bi se došlo do inovativnih tehnologija.
Prirodni plin će naslijediti kombinacija plina i obnovljivaca te pohrane, a tek zatim dolazi vodik u kombinaciji s obnovlivcima kao svojevrstan srebrni metak tranzijije“, rekao je Pavlović. Njega je dopunio Igor Dekanić koji smatra da će rad na tehnološkim promjenama biti vrlo izazovan i zahtjevan, jer niskougljične tehnologije kao što su e-goriva podrazumijevaju jako puno 'nove kemije, industrije i informatike', a novi proboj je nemoguće bez jake tehnološke tranzicije u kojoj treba cijeniti startupove i novo znanje.
EU bez solidarnosti
Kad je riječ o europskoj solidarnosti u energetskoj krizi, sudionici panela su se složili da je Europa na tom testu pala. Dekanić ju je nazvao 'polovičnim poslom', Štern je rekao da iz iskustva zna da nema solidarsnosti niti između kupca i prodavatelja, a kamoli država, a Pavlović je to ilustrirao činjenicom da je do sada sklopljeno samo šest bilateralnih ugovora u domeni plina, između devet zemalja. Europa je ove zime kad je riječ o sigurnosti dobave plinom dobro prošla, mahom radi pada potražnje u Aziji pa je je izbjegnut ekonomski tornado, a Pavlović drži da se neće ponoviti prijetnje u opskrbi plinom kakve su bile aktualne u sezoni 2021./2022. jer su okolnosti bitno bolje.
Davor Štern je konstatirao da je europski tempo energetska tranzicije 'nerealan i nedostižan', te da se srlja, jer elektroenergetska mreža jednostavno neće biti u stanju nositi se s povećanim brojem proizvođača i trošila što bi moglo ugroziti opskrbu energijom. Zapitao se koliko košta uskladišteni plin u plinskom skladištu Okoli i tko će pokriti te gubitke. Štern smatra da e-goriva nisu ništa drugo nego ono što se u povijesti dogodilo kada su maziva zamijenjena sintetskim mazivima, koja su bila puno skuplja, što je očito sudbina e-goriva. Tu se dolazi do pitanja priuštivosti takvih goriva, posebno u Hrvatskoj, a dekarbonizacija je po njemu poprilično uzaludna ako se uzme u obzir da osam milijardi ljudi na planetu svaki dan izdahne jedan kilogram CO2, što ne može poništiti nikakva tehnološki napredak.
Poguban utjecaj na HEP
Ivo Čović ispred grupacije OIE HGK problematizirao je utjecaj regulacije cijena energije na poslovanje HEP-a, te je istaknuo da se nije smio zanemariti tržišni aspekt. Njegov je dojam da „Hrvatska stalno kaska za realnošću kad je riječ o obnovljivim izvorima“ a država i dalje nema osjećaj da bi mogla kroz pametno upravljanje državnim zemljištem mogla utjecati na tržišne cijene. On se zalaže za to da postoji centralizirano odlučivanje o ključnim pitanjima u energetici, koja se trebaju rješavati strateškim investicijama. Slično je ranije rekao i Štern, koji rješenje vidi u osnivanju zasebne nove državne kompanije koja bi upravljajući projektima usmjeravala energetsku tranziciju uz sve specifičnosti, potrebe i mogućnosti.
Velimir Šegon iz REGEA-e istaknuo je da se umjesto državne regulacije cijena preko HEP-a trebalo ulagati u zelene projekte, jer ispada da smo „svi mi dali 900 mil. EUR-a za pokrivanje gubitaka, umjesto da se ulagalo u fotonaponske elektrane pa potreba za uvozom ne bi bila tako velika“. Tomislav Capuder (FER) i V. Šegon su se složili da bi bilo kakva privatizacija HOPS-a ili pripuštanje privatnog kapitala u tu tvrtku bila 'hereza', jer HOPS ora odtsti u državnom vlasništvu. No, JPP suradnja na projektima je nešto drugo, primjerice u dekarbonizaciji otoka npr. gradnjom spremnika energije i upravljanjem potrošnjom, što pripada budućnosti. Capuder je istaknuo da pristup razvoju mreže u praksi ne mora biti robustan i samim time i skup, kao u Hrvatskoj, već fleksibilan kao u Njemačkoj, gdje se događa da je prosuđeno da je jeftinije platiti nemogućnost prihvata viška energije nego ulagati u robusniju i skupu mrežu.