Njemačka Savezna vlada već je davno postavila ambiciozan cilj: do 2030. godine bi u Njemačkoj trebalo u potpunosti napustiti proizvodnju električne energije u termoelektranama na ugljen koje se smatraju štetnima za klimu. No, istodobno se sve više mogu čuti sumnje da će to u Njemačkoj trenutačno vladajuća tzv. semafor koalicija (jer ju čine 'crven' socijaldemokrati, 'žuti' liberali i 'zeleni') to i ostvariti.
Do 2030. godine bi prema tom cilju energetske tranzicije čak 80% električne energije u Njemačkoj trebalo potjecati iz obnovljivih izvora. Uostalom, prošle je godine udio vjetroelektrana, sunčanih elektrana, elektrana na biomasu i hidroelektrana činio 52% proizvodnje električne energije, dok je godinu dana ranije to bilo 44%. "Ako nastavimo tim tempom, onda ćemo uspjeti," izjavio je potkraj veljače dr. Robert Habeck, njemački savezni ministar gospodarstva i zaštite klime.
Ipak, proizvodnja u vjetroelektranama i sunčanim elektranama nije dostatna, a u vrijeme kada nema dovoljno vjetra ili Sunca za proizvodnju električne energije, moraju se uključiti pričuvni kapaciteti. Istodobno, u travnju prošle godine s proizvodnjom su prestale i njemačke nuklearne elektrane koje su još početkom desetljeća pokrivale gotovo 1/7 potreba za električnom energijom.
Napuštanje primjene termoelektrana na ugljen bilo je planirano i ranije, ali je krajnji rok trebala biti 2038. godina. S druge strane, čak 17% električne enerigje u Njemačkoj je prošle godine potjecalo iz domaćeg smeđeg ugljena, koji se uglavnom vadi na području Sjeverne Rajne i Vestfalije, Saske i Brandenburga, dok je 8,6% potjecalo iz uvoznog kamenog ugljena.
Premošćivanje prema neugljičnoj budućnosti, nakon napuštanja nuklearne i energije iz ugljena, trebale bi osigurati termoelektrane na plin, za koje je nedavno predstavljena Strategija za elektrane (KWS). U skladu s time, uskoro bi se mogli očekivati natječaji za gradnju termoelektrana na plin ukupne snage i do 10 GW. Sve te elektrane trebale bi kasnije umjesto prirodnog plina kao gorivo koristiti vodik, čim se osiguraju njegove dovoljne količine. No, pitanje je koliko se energetskim tvrtkama takve elektrane isplati graditi jer bi one trebale biti većinom pričuva, odnosno mirovati i ne proizvoditi električnu energiju (što znači i ne prihodovati!), a to pak podrazumijeva goleme državne subvencije. Tako bi država (točnije: porezni obveznici) trebali osigurati da sve te elektrane budu spremne za rad u svakom trenutku i da uskoče čim to bude potrebno. Dakako, i proizvodnja vodika bi trebala poduprijeti država.
Ipak, njemačke energetske tvrtke uglavnom podržavaju odredbe KWS-a, ali i upozoravaju da spomenuti natječaji moraju što prije biti objavljeni. "Šest godina nije puno vremena za izgradnju tih kapaciteta," upozorava Michael Lewis, izvršni direktor Unipera. S druge strane, predstavnici političke oporbe napominju kako bi zbog svega toga moglo doći do ugrožavanja klimatskih ciljeva, sigurnosti opskrbe energijom i cijelog njemačkog gospodarstva.
Istodobno, treba imati na umu da će s prelaskom na elektromobilnost potrebe za električnom energijom dodatno porasti, a zaboravlja se i na goleme troškove izgradnje novih elektrana i postrojenja za proizvodnju vodika, objavila je njemačka novinska agencija DPA.
