U tijeku su određene pripreme kako bismo promijenili nekoliko nepravilnosti koje su se pojavile nakon početka primjene Pravilnika o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom visoke razine opasnosti, izjavio je Robert Blažinović, načelnik Sektora za industrijsku politiku Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na 18. hrvatskom seminaru o tlačnoj opremi koji se u organizaciji tvrtke ENERGETIKA MARKETING održao jučer u Zagrebu.
Predsjednik Organizacijskog odbora ovog seminara, prof. dr. sc. Srećko Švaić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatske sekcije za opremu pod tlakom, ističe kako svako tehničko područje, pa tako i oprema pod tlakom, doživljava stalne promjene. One su posljedica tehničkog i razvoja struke pa se neprestano uočava potreba za nadopunama postojećih podzakonskih propisa (pravilnika).
"Tako je Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom visoke razine opasnosti donio neke promjene koje su se pokazale nužnima. No, kako je on zapravo pripremljen prije više od tri godine, već je sada, nakon tek godine dana njegove primjene, vidljivo da će biti potrebno u njega unijeti određene izmjene i dopune kako bi se obuhvatila problematika uočena tijekom tih godinu dana primjene", kaže.
Povećanje sigurnosti
Zato se uz Pravilnik, dodaje on, objavljuju Tehničke upute u kojima su dana pojašnjenja i upute za njegovu provedbu i upute za rješavanje problema koji se pojavljuju kao posljedica određenih, nepotpuno definiranih zahtjeva u njemu.
Pri tome treba naglasiti kako je novi Pravilnik obuhvatio nekoliko bitnih elemenata koji su neophodni za bolje funkcioniranje cijelog područja opreme pod tlakom i povećanja sigurnosti. To su izobrazba inspektora i njihovo razvrstavanje u stupnjeve ovisno o stažu u području opreme pod tlakom (što bi trebalo započeti do kraja ove godine), mogućnost realizacije posebnih programa pregleda i ispitivanja opreme pod tlakom te definiranje obveza izvođača pripreme za područje boca za disanje i ronjenje i vatrogasnih aparata.
Zatim, prihvaćanje Tehničkih uputa kao pomoći za tumačenje Pravilnika i ujednačavanje postupaka periodičkih pregleda, definiranje područja aktivnosti ovlaštenih inspekcijskih tijela ovisno o broju i kvalifikacijama njihovog osoblja, utvrđivanje rokova za uvođenje cjevovoda u registar opreme pod tlakom te određivanje uvjeta za uvođenje do sada neregistrirane opreme u registar opreme pod tlakom.
"Neke od tih aktivnosti, na žalost, još nisu započete ili se u njihovoj provedbi pojavljuju određeni problemi kao što su izobrazbe inspektora i izvođača pripreme za vatrogasne aparate i boce za disanje i ronjenje te evidencija vatrogasnih aparata i boca za disanje i ronjenje. Razlog za to je nedovoljna koordinacija između državnih tijela koja su nadležna za to područje. Pri tome je jednostavno neshvatljivo da ne postoji zajednička želja za rješavanjem tih problema na dobrobit svih sudionika, a jednako je tako neshvatljivo da postoji nerazumijevanje pa i bježanje od te problematike", naglašava.
Dampinške cijene
U sklopu ovog seminara koji je potvrdio svoju ulogu tradicionalnog okupljanja struke u tom za gospodarstvo važnom području održan je i okrugli stol koji se dotaknuo upravo vatrogasnih aparata te boca za disanje i ronjenje (neshvaćanje regulative za vatrogasne aparate, posebice za one pod stalnim tlakom dušika) te neodgovarajuće usluge inspekcijskih tijela.
"Naime, primijećeno je da mnogo inspekcijskih tijela ne koristi kontrolne liste za sirove zapise o pregledu. Također je uočeno kako se kod primjene zamjenskih metoda za pojedina ispitivanja ne poštuju propisana pravila već se primjenjuje minimalni broj mjerenja. O tome treba otvoreno razgovarati", napomenuo je prof. dr. sc. Srećko Švaić.
Osim toga, razgovaralo se o dampinškim cijenama, neposjedovanju potrebne opreme i izobrazbi inspektora.
"Svi smo u određenoj mjeri krivi za spuštanje cijena, kao i zbog toga što smo plaćeni za satnice za koje ne rade mehaničari ni vulkanizeri", izjavio je Zdravko Ivančić, vlasnik i direktor tvrtke NUMIKON.
On je dodao kako na velikim projektima nema iskusnih voditelja jer ih malo tvrtki želi platiti. Stoga se često ne znaju određeni parametri, rokovi i sl. pa se nerijetko gasi požar tamo gdje gori umjesto da se ranije spriječi mogući problem, zaključio je.
