Poštovani mr. Mužek, za početak razgovora ukratko nam predstavite EKONERG.
EKONERG - Institut za energetiku i zaštitu okoliša je društvo znanja s tradicijom neprekidnog rada preko 55 godina. Intelektualni kapital 127 zaposlenih, od čega 91 visoke stručne spreme, dovoljna je kritična masa za najkompleksnije poslove. U EKONERG-u je uspješno implementiran ESOP na ukupni kapital društva. Od 1995. godine naš sustav upravljanja kvalitetom certificiran je prema IS0 9001 (RWTÜV). Uslugama pokrivamo ukupni životni vijek energetskih i komunalnih te sustava zaštite okoliša: od zamisli, studija izvodljivosti, istraživanja lokacija, izrade studija utjecaja na okoliš i licenciranja objekata, idejnog i izvedbenog projektiranja, vođenja izgradnje, primopredajnih ispitivanja, upravljanja pogonom (O&M), implementacije sustava održavanja, QA-sustava i sustava upravljanja okolišem do vođenja razgradnje sustava. Koristimo se najsuvremenijom mjernom, ispitnom i informatičkom opremom, a organizirani smo u odjele koji su profitni centri.
U Sloveniji se intenzivno razmišlja o izgradnji nuklearne elektrane koja bi bila smještena neposredno uz sadašnju NE Krško. Možete li to komentirati?
NE Krško je u pogonu preko 25 godina (1981. sinkronizirana je na mrežu, a 1984. dobila je dozvolu za puni pogon) i pokazala je iznimno dobre rezultate, kako u pogledu cijene proizvedene električne energije, tako i u pogledu sigurnosti i pouzdanosti rada. Uzoritim pogonom je postigla društvenu prihvatljivost u neposrednom okruženju i poželjan je objekt za lokalnu zajednicu. Razumljivo je stoga da se nakon zahvata kojim je snaga povećana sa 632 MW na današnjih 692 MW počinje s aktivnostima na izgradnji nove jedinice na bliskoj lokaciji. Nuklearna elektrana pruža odgovor na tri temeljna cilja energetike: sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivost, posebice sa stajališta emisija klimatskih promjena. Slovenci u projektu druge elektrane polaze sa sličnim uvjerenjima s kojima se prije 40 godina zajednički kretalo u pripremu prve jedinice, kada se vjerovalo u svoje sposobnosti i značenje koje izgradnja i eksploatacija tako zahtjevnog objekta ima za transfer znanja i tehnologije te za razvoj i zapošljavanje domaće industrije, građevinarstva, montažerskih tvrtki i druge operative i usluga. Kod pripreme izgradnje nove jedinice bit će potrebno analizirati pozitivne i negativne aspekte izgradnje na istoj lokaciji s gledišta troškova izgradnje, sigurnosti i utjecaja na okoliš. Nova jedinica se neće moći koristiti Savom kao rashladnim medijem pa će biti potrebno graditi rashladne tornjeve, što poskupljuje investiciju i utječe na ekonomičnost rada. Nova gradnja u okolici postojećeg objekta treba imati njegovu suglasnost, a isto tako postoje obveze prema Espooskoj konvenciji o daljinskom prekograničnom onečišćenju po kojoj Hrvatska treba biti na vrijeme informirana o planovima, projektu i utjecajima. Svakako da zbog pozitivnih iskustava sa zajedničkom izgradnjom NE Krško tvrtke koje su kao izvoditelji u toj njoj sudjelovale ili sudjeluju u njezinom održavanju (a EKONERG je jedna od njih) priželjkuju da se i kod pripreme i izgradnje druge jedinice uspostavi sličan oblik suradnje kao kod postojeće.
U Hrvatskoj se također razmišlja o izgradnji nuklearne elektrane.
U novoj Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske konačno je jasno i nedvosmisleno određeno da se pokreće nuklearni energetski program. S obzirom na NE Krško, u Hrvatskoj postoji iskustvo s korištenjem nuklearnom energijom pa vjerujemo da ćemo prvu, pripremnu fazu tog programa okončati do 2012. godine. Odlučujuće će kod toga biti usredotočenje na projekt i dobar plan koji bi trebalo odrediti u Programu provedbe Strategije. Mislim da je kod toga ključno pitanje imamo li strategiju kako kod velikih (posebice energetskih) projekata maksimalno iskoristiti poziciju, znanje i iskustvo naših ljudi i tvrtki. Hrvatska je otvorena zemlja za investicije u energetici. To je naše opredjeljenje, a na to nas obvezuju i međunarodni ugovori koje smo potpisali te pravna stečevina Europske unije koju transponiramo. Na žalost, moguće je (doduše, u ekstremnom slučaju) da jedino što ćemo dati kod velikih energetskih projekata budu naše lokacije i druge geografske značajke, a da makroekonomski učinci investicija ne budu adekvatni. Nužno je stoga tako se pozicionirati da inozemne investicije (bez kojih teško možemo ostvariti razvoj) pravodobnim djelovanjem hrvatskih tvrtki, posebice u pripremi projekata, usmjerimo prema ostvarivanju ciljeva industrijskog razvoja i društva znanja.
Što je sa sigurnošću energetske opskrbe Hrvatske? Kako gledate na plinsku krizu i načine na koje se Hrvatska snašla u tim trenucima? Što se mora učiniti kako bi se u tom pogledu maksimalno zaštitili potrošači?
Zbog prekida isporuke prirodnog plina industriji i drugim većim potrošačima, oni su pretrpjeli znatne štete. 'Plinska kriza' se polako zaboravlja, a štete (kao što obično bude) ostaju gospodarstvu. No, neke pouke iz te situacije vjerojatno će olakšati provedbu energetske politike o kojoj dio stručne javnosti govori godinama. Pokazalo se koliko je pogubno orijentirati se na jedan energetski oblik i koliko je bitno da se raznolikošću korištenih energetskih oblika i tehnologija u energetske sustave ugrađuje elastičnost (sposobnost pravodobne prilagodbe na izmijenjene uvjete u okolici). Pokazalo se da je hrvatski elektroenergetski sustav, zahvaljujući uporabi uranija, ugljena, loživog ulja, hidroenergije i obnovljivih izvora, unatoč ekstremno teškim uvjetima, uspio uredno opskrbljivati potrošače. Slično tome, centralizirani toplinski sustavi koji su imali mogućnost uporabe zamjenskog goriva uredno su ispunjavali svoje ugovorne obveze prema potrošačima.
Opskrba prirodnim plinom je važan komplement u kompleksnoj energetskoj opskrbi i važno je povećavati njezinu sigurnost. Temeljni aktualni hrvatski problem glede sigurnosti opskrbe prirodnim plinom je nedovoljna mogućnost njegove dobave za očekivani porast potrošnje. Slučajevi prekida dobave, kao što se to zbilo prošle zime, rješavaju se diversifikacijom pravaca i izvora. S obzirom na dinamiku razvoja velikih međunarodnih projekata (Nabucco, Jonsko-jadranski plinovod pa i Južni potok), zadovoljavajuća sigurnost opskrbe bit će postignuta tek izgradnjom terminala za ukapljeni prirodni plin, tzv. Adria LNG Projektom. Dakle, u najboljem slučaju za pet godina. Izgradnja podzemnog skladišta prirodnog plina, koja se nudila kao rješenje problema, može ublažiti problem, ali ne rješava takve situacije (osim ako se ne drže obvezne zalihe).
Kada se radi o projektu LNG-terminala, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) voljna je pružiti financijsku potporu, no poručila je da se proces osnivanja konzorcija mora ubrzati. U čemu je problem i kako ga riješiti?
Jasna artikulacija interesa i pravodobnost donošenja odluka koje su od nacionalnog interesa ključni su za adekvatno pozicioniranje kod velikih energetskih projekata. Traženje rješenja post festum je uvijek teško. Vjerujem da dinamika realizacije projekta neće trpjeti zbog procesa formiranja konzorcija.
Što za Hrvatsku znači LNG-terminal?
Izravne koristi su povećanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom hrvatskih potrošača zbog povećane dobave i diversifikacije izvora i pravaca dobave te time, konačno, omogućavanje funkcioniranja tržišta. Kakvi će biti eksterni učinci, ovisit će o konkurentnosti hrvatskih tvrtki, dakle sposobnosti da kod izgradnje i eksploatacije ponude povoljniju uslugu ili proizvod u odnosu na međunarodnu konkurenciju. Kod toga hrvatske tvrtke neće biti ni u kakvoj prednosti, osim što bi zbog blizine gradilišta i sličnih prednosti mogle imati niže troškove. No, aktivnost izgradnje angažira preko 1000 ljudi i znatnu mehanizaciju pa će njihova potrošnja osjetno doprinijeti punjenju državnog i lokalnih proračuna i razvoju niza usluga.
Radili ste na projektu izgradnje tvornice Rockwool u Istri. Što je danas s radom te tvornice? Naime, ona je konstantno izložena optužbama za onečišćenje zraka te mještani i razne udruge i aktivisti za zaštitu prirode pokušavaju prekinuti njezin rad.
Da nije izazvala prijepore u javnosti zbog lošeg PR-a i određenih nespretnosti, tvornica Rockwool u Pićanu bi mogla poslužiti kao model idealnog inozemnog ulaganja. Ona rješava dva naša temeljna problema: zaposlenost i platnu bilancu. Radi se o potpuno inozemnom ulaganju kod kojeg su sve usluge pripreme, projektiranja i izgradnje tvornice obavile hrvatske tvrtke. Tvornica je otvorila nova radna mjesta (oko 150 zaposlenih u tvornici i niz u vanjskim uslugama) i povećava hrvatski izvoz jer se gotovo sva proizvodnja izvozi. Vlasnik je vodeća svjetska tvrtka s odgovornim poslovanjem koja ima 22 tvornice, od čega 19 u Europi. Tvornica je projektirana i izrađena u skladu s najboljim raspoloživim tehnikama utvrđenim europskim propisima. Postojeće stanje i pokusni rad pokazuju sljedeće:
- emisije iz postrojenja su konstantno ispod graničnih vrijednosti
- kontinuirana mjerenja koncentracija u okolišu pokazuju da one ne prelaze granične vrijednosti (maksimalne koncentracije SO2 upola su manje od onih koje su izračunate u studiji utjecaja na okoliš, a uglavnom su višestruko manje od graničnih vrijednosti)
- mjerenja koncentracija toksičnih tvari u zraku i radi praćenja utjecaja na tlo (taloženje) pokazuju da su vrijednosti znatno ispod graničnih vrijednosti iz hrvatskih propisa
- tvornica primjenjuje postupke i procedure kojima se minimizira pojava neplaniranih ispada iz pogona i ekscesnih emisija, u skladu s najboljom praksom ostalih tvornica grupacije i drugih sličnih industrija
- vizualni efekti ispuštenih plinova su u znatnoj mjeri smanjeni time što je eliminirano ispuštanje vodene pare koja nije štetna, ali je imala negativni vizualni utjecaj (zbog poistovjećivanja sa česticama)
U početnim danima pokusnog rada u okolici je došlo do učestalijih kratkotrajnih pojava mirisa. Dramatične izjave i netočni podaci pojedinaca senzibilizirale su dio lokalne javnosti. Koncentracije u okolišu pri pojavi mirisa, za tvari koje se za ovu tehnologiju smatraju 'kriterijskim', ispod su graničnih vrijednosti koje se smatraju sigurnom za zdravlje. Frekvencija pojava ovakvih stanja vrlo je niska jer tvornica ima vrlo striktna ograničenja, mnogo stroža nego u drugim državama Europe.
Kako se na Vaše poslovanje odražava gospodarska kriza? Osjećate li to u smanjenom broju novih projekata?
Tvrtka smo koja je poglavito usmjerena na investicije, a brojni investicijski projekti u nas i svijetu su zaustavljeni ili odgođeni pa je razumljivo da ne možemo očekivati nastavak rasta koji smo bilježili zadnjih godina. Mislim da će se kriza u Hrvatskoj produbljivati i da joj trajanje neće biti kratko.
Gotovo se na svakom skupu EKONERG proziva u vezi donošenja Strategije energetskog razvoja. Koji su najčešći prigovori?
Očekivano je da zbog svojega značenja, utjecaja i posljedica Energetska strategija izaziva veliku pozornost stručne i druge javnosti i brojne prigovore. Nema doslovno nijednog pitanja koje Strategija obrađuje, a da o njemu ne postoje suprotna mišljenja. U skladu s tim, nema nijednog rješenja koje Zelena knjiga Strategije obrađuje, a da na njega nije bilo prigovora. Najčešći prigovor bilo je na predloženu izgradnju termoelektrana na ugljen i pokretanje nuklearnog energetskog programa. Prigovor je bio upućivan s dva motiva. Prvo je skupina građana zabrinuta zbog primjene tih tehnologija, a drugo dio stručne javnosti koji drži da se proizvodnja električne energije treba temeljiti na izgradnji termoelektrana na prirodni plin i da zato nije nužna diversifikacija energenata. Energetska strategija je vjerojatno prvi dokument koji se u nas donosi uz toliko široku javnu raspravu. Ona je ujedno bila i način informiranja javnosti o energetskim izazovima s kojima smo suočeni pa time i doprinos prihvaćanju određenih rješenja koja u javnosti izazivaju prijepore. Ne deklarativna, nego istinska želja je bila da stručna i široka javnost da svoj doprinos tomu dokumentu. I prigovori su stoga prihvaćani kao angažman i želja pojedinaca, udruga, tvrtki i institucija da doprinesu osmišljavanju energetske budućnosti. Tijekom javne rasprave i nakon nje uvažili smo stoga (po nama) opravdane doprinose u obliku pitanja, prijedloga pa, razumljivo, i prigovora kako bismo predložili Strategiju koja će ovom gospodarstvu i društvu omogućiti razvoj i prosperitet. Težili smo da ona bude jasna, određena i da daje zadaće državi i informacije investitorima. Mislim da smo u tome uspjeli i da je sada potrebna brzina i ustrajnost u njezinoj realizaciji.
I za kraj, spomenite još neke važnije projekte na kojima trenutačno radite?
Spomenuo bih izradu projekta izomerizacije u bjeloruskoj rafineriji, inženjering posao izgradnje novih rashladnih tornjeva u NE Krško, izgradnju stanice za mjerenje kvalitete zraka u Crnoj Gori, izradu studije utjecaja na okoliš za LNG-terminal na Krku, projektiranje postrojenja za kemijsku pripremu vode u TE Sisak, nadzor nad izgradnjom bloka L u TE-TO Zagreb i bloka C u TE Sisak, studiju utjecaja na tlo i zrak u TE Tuzla itd.
