Za početak, populistički: hoće li biti plina u narednoj sezoni grijanja, 2025./2026.?
Za podmirenje potrošnje plina u sezoni grijanja 2025./2026. treba ugovoriti dovoljne količine plina i obaviti predviđene aktivnosti održavanja na plinskoj infrastrukturi. Sigurno je da će se svi ključni subjekti u hrvatskom sektoru plina dobro pripremiti za sljedeću ogrjevnu sezonu, baš kao što je to bio slučaj svih prethodnih godina. Dakle, plina će sigurno biti. U prilog toj tvrdnji idu i obveze korisnika sustava skladišta plina koji su dužni napuniti skladište plinom u količini od 74 % od svog ukupno zakupljenog skladišnog kapaciteta do 1. listopada 2025., 90 % do 1. studenoga 2025., a s datumom 1. veljače 2026. moraju imati 46 % svog ukupno zakupljenog skladišnog kapaciteta plina pohranjenog u skladištu.
Nadalje, u tijeku je realizacija projekata izgradnje četiri dionice transportnih plinovoda znatnih kapaciteta, povećanja kapaciteta terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku i Podzemnog skladišta plina Grubišno Polje. Ti će projekti povećati mogućnosti hrvatske plinske infrastrukture. Nakon niza godina otkrivena su nova plinska polja, što će osigurati rast domaće proizvodnje plina. Kao posljedica svega navedenog, sigurnost opskrbe plinom bit će na vrlo visokoj razini.
Nastavljamo u istom tonu: kolika će mu biti cijena za krajnje potrošače iz kategorije kućanstva u Hrvatskoj? Zašto? Kolika će mu biti cijena za ostale potrošače? Kolika će mu pak biti prosječna cijena na europskom tržištu?
U javnoj usluzi opskrbe plinom cijena za kućanstva trebala bi biti jednaka sadašnjoj cijeni. To proizlazi iz Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (NN 56/2025) koju je Vlada donijela na sjednici održanoj 26. ožujka 2025. Cijena za ostale potrošače ovisit će prije svega o odredbama postojećih ugovora te o kretanju cijena na tržištima plina u Europi. Nadalje, čimbenici od utjecaja mogu biti: trenutak sklapanja ugovora o kupnji plina na tržištu, veličina potrošača (da li ima bolje ili lošije pregovaračke uvjete) i bonitet potrošača.
U nedavnom razdoblju plinske krize još se jednom potvrdilo kako nitko ne može znati kolika će biti cijena plina na europskom tržištu u budućnosti - pa bi točan odgovor na taj dio postavljenog pitanja uistinu 'vrijedio milijune dolara'.
A sada pak prilično provokativno pitanje (ali takvo je sveopće razmišljanje u široj javnosti pa i dijelu struke): je li plin energent prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, odnosno treba li nam uopće? Zašto tako mislite?
Plin je ključan energent danas, ali i bitan energent budućnosti. Prošle godine globalna potrošnja plina rasla je za 2,7 %, dosegnuvši najvišu povijesnu razinu od oko 4200 milijardi m3. Polazeći od postojećeg energetskog miksa te recentne i predvidive potražnje za plinom na globalnoj razini, jasno je da se na plin i te kako računa.
Plin je ekološki najprihvatljiviji među fosilnim energentima, a energetski je najefikasniji. Jako je puno prostora da se planet učini zelenijim zbog ogromne energije sadržane u ukupno korištenom plinu na globalnoj razini. Stoga, dok god u svijetu imamo u pogonu termoelektrane na ugljen i dok god se grade nove, njihova zamjena (postrojenja tipično velikih instaliranih snaga) s elektranama na plin, a još bolje s kogeneracijskim ili trigeneracijskim postrojenjima (proizvodnja električne, toplinske i rashladne energije) može imati ogromnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Poznato je da pri izgaranju plina nastaje dvostruko manje emisija CO2 nego pri izgaranju ugljena. No, to nije sve jer se korištenjem CCUS tehnologija (hvatanje, uporaba i skladištenje CO2) može eliminirati ugljični otisak plina kod postrojenja velikih instaliranih snaga. Zamislite samo kolika je mogućnost smanjenja emisija CO2 upravo po toj osnovi u svijetu.
Kako se, zapravo, njegova potrošnja mijenja u Hrvatskoj tijekom godine? Koji su razlozi za to? Može li se to uopće usporediti s drugim europskim zemljama?
Načelno, potrošnja plina ovisi o gospodarskom razvoju i broju stanovnika pojedine države. Na potrošnju plina mogu znatno utjecati i vremenski uvjeti (oštra zima rezultirat će povećanom potrošnjom plina), ali i mnoštvo drugih čimbenika koje ovom prilikom nije moguće detaljnije elaborirati. Stoga ću samo spomenuti globalnu epidemiju COVID-19 (sa snažnim utjecajem na gospodarske aktivnosti), nedavnu plinsku krizu s posljedičnim šokovima cijena, utjecaj primjene mjera energetske učinkovitosti, izgradnju postrojenja obnovljivih izvora energije itd.
U Republici Hrvatskoj je zabilježen pad broja stanovnika, što je uz čimbenike koje sam naveo, kao i uz promjenu gospodarske strukture (deindustrijalizacija), utjecalo na potrošnju plina koja je smanjena posljednjih godina. Ukupna potrošnja plina u Hrvatskoj iznosila je 3,04 milijarde m3 u 2020. godini, 2,9 milijardi m3 u 2021. godini, 2,53 milijarde m3 u 2022. godini, dok je u 2023. godini potrošeno 2,59 milijardi m3. Međutim, hrvatsko gospodarstvo ima prostora za rast, posebno ako želimo dostići one države članice Europske unije koje se po mnogim relevantnim pokazateljima nalaze u prosjeku EU-a. Potrošnja plina u Hrvatskoj, od približno 700 m3 po stanovniku, puno je niža od potrošnje plina u razvijenim državama članicama EU-a (oko 1500 m3 po stanovniku, a u nekima i više od 2000 m3 po stanovniku). Dakle, postoji realan prostor, ako ne za rast potrošnje plina (zbog utjecaja primjene mjera energetske učinkovitosti) onda barem za to da potrošnja plina ne pada.
Što biste mogli reći o hrvatskoj proizvodnji? Prema najavama, nove količine trebale bi biti na raspolaganju u nekoliko narednih godina. Za što će taj plin služiti: za pokrivanje domaće potrošnje (koja pada) ili za izvoz?
Nakon višegodišnjeg padajućeg trenda, domaća proizvodnja plina rast će sljedećih godina kao rezultat ulaganja INA-e i drugih kompanija (s dozvolama za istraživanje i eksploataciju na dodijeljenim im istraživačkim prostorima) u istraživačke aktivnosti i otkrića novih plinskih polja. Prije 15-ak godina domaća proizvodnja iznosila je 2,9 milijardi m3, što je podmirivalo oko 90 % domaće potrošnje, ali je s godinama padala sve do razine od oko 0,7 milijarde m3. Hrvatska je time izgubila gotovo 1 % bruto domaćeg proizvoda. Stoga je, s obzirom na situaciju u svijetu (prije svega, zbog nestabilnosti cijena i poremećaja u opskrbnim lancima), izvrsno to što je zbog dodijeljenih koncesija došlo do porasta domaće proizvodnje plina - pa se očekuje da će pokrivenost potrošnje plina s plinom iz domaće proizvodnje biti veća od 40 %.
O najboljem ponuditelju također može ovisiti kamo će ići plin iz hrvatskih plinskih polja. Ipak, zbog nižih transportnih troškova vjerojatno će veliki dio tog plina ostati u Hrvatskoj (izvoz bi prejudicirao veće troškove transporta plina zbog udaljenijih mjesta isporuke plina). Naravno, sve to može ovisiti i o platežnoj moći kupaca i stvarnoj potražnji za plinom u Hrvatskoj i širem okruženju.
Koliko je pak Hrvatska ovisna o uvozu plina i kako se to mijenja po godinama?
Zlatno doba domaće proizvodnje plina bilo je od 2006. do 2010. godine, kada je (INA) gotovo zadovoljavala potrebe potrošnje plina unutar Hrvatske. Još do prije desetak godina proizvodnja plina u INA-i bila je dostatna za više od 60 % domaće potrošnje. Nakon godina opadanja udjela domaće proizvodnje plina (i u skladu s time porasta udjela uvoza plina), domaća proizvodnja sada pokriva oko četvrtinu hrvatske potrošnje plina, što znači da se ostatak uvozi (u zadnje vrijeme, ponajviše preko terminala za UPP na Krku).
Nova otkrića plinskih polja rezultirat će rastom domaće proizvodnje u sljedećim godinama, a sukcesivno će se smanjivati uvoz plina. Riječ je o oko 1 milijarde m3 plina iz domaće proizvodnje (oko 40 %) pa bi uvoz ostvario udio od oko 60 % u ukupnoj bilanci plina.
Kakvo je pak stanje s tržištem ukapljenog prirodnog plina u Europi? Raste li ono ili pada?
Potrošnja plina u EU-u ostala je nepromijenjena u 2024. (u odnosu na prethodnu godinu). Uvoz UPP-a u EU smanjio se prema preliminarnim podacima za velikih 19 % u odnosu na 2023. godinu. Još uvijek nisu dostupni detaljni službeni podaci, ali to ne mora značiti da je pao ukupni uvoz plina u EU, već može biti i rezultat povećanog povlačenja prirodnog plina iz podzemnih skladišta plina. Naime, skladišta su ove godine praznija na kraju zimskog razdoblja u odnosu na prethodnu godinu.
Usprkos kontinuiranom povećanju kapaciteta uvoznih terminala za UPP u EU-u (izgradnja novih terminala i povećanje kapaciteta nekih postojećih terminala), analitičari predviđaju daljnje smanjenje uvoza UPP-a u EU i da bi prosječna stopa iskorištenosti terminala za uvoz UPP-a mogla iznositi svega oko 30 % oko 2030. godine. Iz ovoga se može zaključiti da mnoge vlade i investitori u stvari smatraju da sigurnost opskrbe plinom nema cijenu. A to samo po sebi govori o značaju uporabe plina, kako danas, tako i ubuduće.
Bez obzira na to koliko će još godina plin biti glavni energent, sve te godine plinski distribucijski sustavi morat će se održavati u ispravnom stanju, da bi se ostvarila sigurnost i pouzdanost njegove isporuke. Čini se da je u sadašnjem regulatornom okviru, a osobito uz dosadašnji tarifni sustav, to prilično teško. Što bi stoga trebalo mijenjati u regulatornom okruženju?
Sigurnost je ključna pretpostavka uporabe plina. Stoga, dok god budu postojali potrošači na plinskim distribucijskim sustavima, trebat će i održavati visoku sigurnost sustava. Razumno je očekivati da će se s povećanjem energetske učinkovitosti smanjivati potrošnja plina, a time i da će distributivna razlika biti veća. Već sam u ranijem odgovoru naglasio utjecaj vremenskih uvjeta i gospodarskih aktivnosti na potrošnju plina. Tako je ove sezone potrošnja plina bila veća nego u prošloj sezoni.
Budući da govorimo o budućnosti, može se reći da bi u uvjetima znatno smanjene potrošnje plina i posljedično narasle distributivne razlike (i ako ona bude toliko velika da postane nekonkurentna), mnogi potrošači mogli prijeći na alternativno energetsko rješenje.
Kada bismo imali čvrsto postavljen strateški cilj da se zadovolji trenutačna potražnja za plinom kao konkurentnim i za u dogledno vrijeme prihvatljivim ekološkim rješenjem, tada bismo - uz pretpostavku da će ga EU naposljetku zaista ukloniti iz svojeg energetskog miksa - ipak morali propisati kraći vijek amortizacije regulirane imovine. Jer, bit će teško pronaći investitore koji bi trebali ulagati uz dugi rok povrata, a uz agendu da će se korištenje plina zabraniti u skorom vremenu.
Uzrokuje li dijelom zastarjela distribucijska infrastruktura propuštanja i gubitke plina? O kojim se količinama radi? Koliku to opasnost predstavlja i tko snosi troškove tih gubitaka?
Stara plinska infrastruktura sigurno propušta više nego nova. Stoga treba osigurati sredstva za pravovremenu zamjenu. Za rekonstrukciju distribucijskih mreža moraju se odobriti sredstva. Regulator pri tome treba biti oprezan i analizirati je li rekonstrukcija isplativa ili ne. Ne bi trebalo dozvoliti da se za neku lokaciju odobri zamjena postojeće plinske infrastrukture i pri tome još dozvoli izgradnja nove toplinske infrastrukture. Naime, dvostruka infrastruktura značajno bi produljila vrijeme povrata uložene investicije i cijenu energije za krajnje kupce.
Nadalje, u slučaju da je planirano da se napusti određena infrastruktura na nekom području trebalo bi obavijesti o tome potrošače nekoliko godina prije, kako ne bi ulagali u uređaje za grijanje ili kuhanje koji bi im mogli postati beskorisni.
Operaterima distribucijskih sustava priznaju se gubici do 3 %, a iznad toga moraju sami snositi troškove. Međutim, sve to nije tako jednostavno. Na primjer, u slučaju da su ti troškovi veliki, regulator bi trebao inzistirati na rekonstrukciji mreže, a to znači i priznati gubitke ako su opravdani - do trenutka dok se ne obavi rekonstrukcija.
Jesu li plinske mreže u takvom stanju spremne za prihvat drugih vrsta plinova: bioplinova i/ili vodika? U kojem omjeru? Hoće li to kod nas uopće biti moguće?
Jasno je da sve postojeće plinske mreže nisu spremne za prihvat drugih plinova. Prije svega, čelične cijevi starih plinovoda trebat će zamijeniti cijevima nove generacije.
Dakako, ima pozitivnih primjera u nekim članicama EU-a. Međutim, radi se o postotcima ukupne mreže koja može odmah prihvatiti vodik, dok je bioplin ipak moguće lakše prihvatiti. Svakako će trebati primijeniti tehnologiju umješavanja vodika i prirodnog plina i to u tehnički dozvoljenom omjeru.
U EU-u predstoje značajne investicije u projekte izgradnje nove infrastrukture za vodik, ali i za prenamjenu plinovoda u cilju transporta vodika. Naime, u važnom dokumentu - Strategiji za vodik za klimatski neutralnu Europu naglašeno je da je vodik presudan za postizanje ugljične neutralnosti EU-a do 2050. godine. Uz izgradnju nove infrastrukture za vodik (vodikovoda), troškovno prihvatljiva tranzicija podrazumijeva i prenamjenu dijela postojeće plinske infrastrukture. U svakom slučaju, riječ je o velikim investicijama. Procijenjeno je da bi planirani EHB (European Hydrogen Backbone) zahtijevao ulaganja u iznosu od 27 - 64 milijarde eura, uz pretpostavljeno korištenje 75 % prenamijenjenih plinskih cjevovoda povezanih s 25 % novih cjevovoda.
Mislite li da ima prostora za 27 operatora plinskih distribucijskih sustava i 39 opskrbljivača? Zašto? U kojem će se smjeru razvoj tržišta dalje odvijati?
Dokle god operatori ispunjavaju propisane uvjete, to je u redu. Riječ je o uvjetima stručne tehničke i financijske kvalificiranosti za obavljanje energetske djelatnosti distribucije plina ili energetske djelatnosti opskrbe plinom. Međutim, tržišne okolnosti, sigurnosni zahtjevi i zahtjevi potrošača mogu utjecati na konkurentnost usluge kod krajnjih potrošača, što bi moglo biti od utjecaja na proces okrupnjavanja ili preuzimanja, s posljedicom smanjenja broja distributera i/ili opskrbljivača u Hrvatskoj.
Distribucija plina i opskrba plinom različite su energetske djelatnosti. Za svaku od tih djelatnosti potrebna su specifična znanja, drukčija struktura imovine i financijski potencijal, a primjenjuju se i različita pravila struke. Distributer treba odgovoriti na zahtjeve potrošača plina, da osigura dovoljnu razinu sigurnosti i sredstva za izgradnju mreže. Mora znati i kako odgovoriti na zahtjeve opskrbljivača plinom. S druge strane, opskrbljivač plinom mora imati dovoljnu financijsku moć da bi mogao kupiti plin po konkurentnoj cijeni za potrošače (pa i u vremenima visoke cijene na tržištima plina). Uz to, mora kupovati i dovoljno velike količine plina da bi ih nabavio po konkurentnoj cijeni.
Već ste niz godina na čelu Hrvatske stručne udruge za plin. Što biste mogli reći o samoj Udruzi: čime se sve bavi, koje su joj zadaće? Smatrate li da se dovoljno prepoznatljivi u stručnoj, ali i široj javnosti?
Temeljni zadaci HSUP-a su poticati razvoj plinskog gospodarstva sa stručnog i znanstvenoga gledišta, gledišta sigurnosti i zaštite okoliša, podizati razinu znanja i obrazovanja, razmjenu iskustava i informacija te provedba drugih aktivnosti važnih za plinsko gospodarstvo u cjelini, za HSUP ili pojedine članove. U svojem djelovanju HSUP vrlo dobro surađuje s ministarstvom nadležnim za energetiku, drugim institucijama i agencijama.
Bavimo se izradom pravila struke, smjernica, uputa i priručnika od značaja za plinsku struku, organizacijom međunarodnih znanstveno-stručnih susreta stručnjaka za plin (koji se tradicionalno održavaju zajedno s pripadajućom izložbom plinske tehnike i opreme u Opatiji), pripremom, tiskanjem i distribucijom znanstveno-stručnog časopisa za plinsko gospodarstvo i energetiku 'Plin', pripremom i izdavanjem godišnje brošure 'Plinsko gospodarstvo Republike Hrvatske' (sa statističkim podacima i trendovima iz prethodne godine) itd.
Okupljamo gotovo sve tvrtke iz sektora plina (proizvodnja, transport, skladište, distribucija i opskrba) te proizvodnje opreme značajne za plinsko gospodarstvo. U stvari, pokrivamo cijeli lanac vrijednosti od proizvodnje do potrošnje i pritom imamo ključnu ulogu u povezivanju svih dionika u tom lancu. Kao primjer mogu istaknuti naše aktivno djelovanje u pogledu utvrđivanja mogućeg utjecaja kemijskog sastava prirodnog plina, koji se trebao pridobivati tijekom probne eksploatacije prirodnog plina iz ležišta Grubišno Polje. na plinske uređaje u kućanstvima. Angažirali smo naše članice - pravne osobe koje su ugledni proizvođači predmetne opreme. Oni su u svojim ispitnim odjelima proveli istraživanje mogućeg utjecaja plina istog kemijskog sastava na plinske uređaje. Utvrđeno je da takav plin ne uzrokuje probleme na plinskim uređajima.
Smatram da bi svi u plinskom lancu trebali imati sluha za druge, jer to u konačnici utječe i na njihovu održivost i poslovanje. Kao predsjednik HSUP-a često sam po pozivu istupao u medijima zadnjih godina jer je bilo vrlo turbulentno na tržištu plina i svi su bili zabrinuti zbog mogućeg utjecaja visokih cijena plina na životni standard i cijene proizvoda i usluga. Nadam se da smo prepoznati po iznošenju naših stručnih stavova i mišljenja u medijima, kao i zbog svih aktivnosti HSUP-a koje sam naveo u odgovoru na ovo pitanje.
Već godinama se o tome priča, ali još ništa nije ostvareno na tom području. No, postoji li ikakva mogućnost da se Tehnička pravila za projektiranje, izvođenje, uporabu i održavanje plinskih instalacija HSUP-P 600 dignu na razinu podzakonskog propisa koji se objavljuje u 'Narodnim novinama', tako da bude automatski važeći na području cijele zemlje?
Mi smo dobro organizirana stručna udruga koja može brzo reagirati u interesu svih dionika u plinskom vrijednosnom lancu, ali nema ovlast za donošenje podzakonskih propisa.
Podzakonski propis spomenut u pitanju, koji bi se objavio u 'Narodnim novinama' i koji bi bio automatski važeći na području cijele Republike Hrvatske, predstavljao bi dobro rješenje i bio bi u interesu potrošača, distributera, projektanata i izvođača. Naravno, za izradu takvog podzakonskog propisa morali bi biti zaduženi odgovarajućom zakonskom odredbom.
Već smo govorili o tome da postoji veliki broj distributera plina u Hrvatskoj. Zamislite kako je projektantima i izvođačima koji se moraju prilagoditi različitim pravilima. Mi smo dio europske obitelji, u koju smo između ostalog ušli i kako bi se bolje razvijali i bili konkurentni na tržištu. Naš bi projektant trebao moći isprojektirati plinsku instalaciju ne samo u Zagrebu, nego i u Beču i bilo gdje u EU-u i to po istim pravilima. Isto je i s izvođačima. I to je sve u interesu potrošača.
Za kraj, povod za ovaj razgovor je održavanje jubilarnih, 40. međunarodnih znanstveno-stručnih susreta stručnjaka za plin u Opatiji. Što sve možemo očekivati ove godine, koje teme i koje (su)govornike?
Rijetki su skupovi bilo koje struke koji se mogu pohvaliti s četrdesetom obljetnicom održavanja (i to još u kontinuitetu). Riječ je o prestižnom stručnom skupu na međunarodnoj razini. Upravo su smjernice sa Susreta stručnjaka za plin bile značajne za izradu stručnih studija i izgradnju ključne infrastrukture plinskog sustava, plinofikaciju, ali i za porast priključenosti potrošača na plinski sustav.
Predstojeći jubilarni, 40. Međunarodni znanstveno-stručni susret stručnjaka za plin, koji će se održati od 7. do 9. svibnja 2025. godine u Opatiji, okupit će 600 stručnjaka za plin i energetiku iz više od 20 zemalja. Svoje sudjelovanje potvrdilo je pedesetak uglednih predavača i četrdesetak izlagača plinske tehnike i opreme. Imat ćemo niz vrlo zanimljivih izlaganja. Atraktivni program obuhvatit će devet tematskih cjelina o najaktualnijim temama iz područja plinskoga gospodarstva i energetske tranzicije, interaktivne panel-diskusije, okrugle stolove i postersku sekciju.
S obzirom na to da su detaljne informacije dostupne na web-stranici HSUP-a dozvolite mi da ovom prilikom samo istaknem sljedeće teme: uloga prirodnog plina u globalnoj energetskoj tranziciji, trendovi i cijene na tržištima plina, energetska trilema - balans sigurnosti opskrbe, održivosti i pristupačnosti. Predavači su eminentni stručnjaci, sveučilišni profesori i menadžeri vodećih plinskih i energetskih kompanja, a čast mi je što ovom prilikom mogu najaviti da će uvodno predavanje na skupu održati gospodin Andrea Stegher, potpredsjednik Međunarodne plinske unije (IGU) koji će idući mjesec preuzeti dužnost njezinog predsjednika (u mandatu 2025. - 2028.).
U nadolazećim godinama će se na susretima stručnjaka za plin zasigurno raspravljati o novim inovativnim rješenjima, odvijanju energetske tranzicije, uporabi vodika, bioplina i primjeni rješenja koja mogu pridonijeti niskougljičnoj perspektivi u skoroj budućnosti i energetskoj sigurnosti.
