Za početak, pitanje za najšire čitateljstvo. Možete li ukratko predstaviti Hrvatsku komoru inženjera strojarstva u godini u kojoj slavi četvrt stoljeća postojanja? Čime se sve Komora bavi, koje su joj zadaće, koliko ima članova? Koji su uvjeti da se bude član i/ili da se bude upisan u jedan od imenika koje Komora vodi?
Hrvatska komora inženjera strojarstva slijednica je Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu i osnovana je kao samostalna komora 2009. godine. Komora je strukovna organizacija koja čuva ugled, čast i prava članova Komore, promiče, zastupa i usklađuje njihove zajedničke interese pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu te se skrbi o tome da članovi Komore savjesno i u skladu sa zakonom i javnim interesom obavljaju svoje poslove i pri tome štite i unaprjeđuju hrvatsku graditeljsku baštinu i vrsnoću izgrađenog prostora u skladu s posebnim propisima.
U Komoru se upisuju ovlašteni inženjeri koji u svojstvu ovlaštene osobe obavljaju stručne poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja te poslove prostornog uređenja radi zastupanja i usklađivanja zajedničkih interesa, zaštite javnog interesa i zaštite interesa trećih osoba.
Mnoge su zadaće Komore pa ću navesti samo neke. Komora vodi imenike: imenik ovlaštenih inženjera koji su njezini članovi i imenik stranih ovlaštenih osoba koje su njezini članovi. Vodi evidenciju stranih ovlaštenih osoba koje povremeno ili privremeno obavljaju poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe kao i evidenciju osoba kojima je priznala inozemne stručne kvalifikacije. Izdaje i oduzima članovima Komore pečat, iskaznicu i poslovnu karticu s potpisnim i identifikacijskim certifikatom, organizira i provodi stručno usavršavanje, obavlja stručni nadzor nad radom svojih članova i obavlja druge poslove s javnim ovlastima sukladno zakonu.
Komora trenutačno ima 1928 članova, no valja napomenuti kako je od 1999. godine do danas u imenike Komore upisano ukupno 3780 osoba: u Imenik ovlaštenih inženjera strojarstva 2516 osoba te u Imenik inženjera gradilišta 1264 osoba. Uvjeti za upis u Imenike Komore uređeni su Zakonom o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju. Pravo na upis u Imenik ovlaštenih inženjera strojarstva ima fizička osoba koja kumulativno ispunjava sljedeća tri uvjeta - da je završila odgovarajući studij strojarstva s najmanje 300 ECTS bodova, da je nakon završetka studija stekla iskustvo u struci u trajanju najmanje dvije godine i da je položila stručni ispit.
Pravo na upis u Imenik inženjera gradilišta i/ili voditelja radova imaju osobe koje su završile odgovarajući studij strojarstva s najmanje 180 ECTS bodova i imaju položen stručni ispit.
Smatrate li da je Komora dovoljno prepoznatljiva u stručnoj, ali i široj javnosti?
U stručnoj javnosti je definitivno prepoznatljiva. Jedna smo od pet komora čiji članovi aktivno sudjeluju u graditeljstvu kao projektanti, nadzorni inženjeri ili inženjeri gradilišta, odnosno voditelji radova. Nadalje, naši predstavnici kontinuirano surađuju s tijelima javne vlasti i akademskom zajednicom sudjelovanjem u radnim skupinama za pripremu nacrta prijedloga zakona u upravnom području graditeljstva. Trenutačno su u pripremi Zakon o gradnji, Zakon o prostornom uređenju, a do kraja ove godine slijede Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu i Zakon o komorama.
Osim toga, suosnivači smo i članovi Skupštine i Nadzornog odbora Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo – interventna služba, u kojem usko surađujemo s predstavnicima ostalih komora, prvenstveno s Hrvatskom komorom inženjera građevinarstva. Aktivni smo sudionici na kongresima, panel-diskusijama, tribinama i okruglim stolovima koji uključuju aktualne teme iz područja strojarstva, ali i graditeljstva općenito. Mislim da šira javnost nije upoznata s tim.
Iako se tako naziva, Komora zapravo ne okuplja sve inženjere strojarstva, već samo one koji se bave poslovima u prostornom uređenju i gradnji. Ima li kakve šanse da se to promijeni u budućnosti i da ona bude krovna organizacija svih 'strojara'?
Točno, nisu svi inženjeri strojarstva članovi Komore. Dok HKIS okuplja inženjere strojarstva koji su ovlašteni sudjelovati u poslovima prostornog uređenja i gradnje u svojstvu projektanta i/ili nadzornog inženjera i vođenja građenja, naše ostale kolege inženjeri strojarstva koji nisu uključeni u proces gradnje, bave se strojarstvom u drugim granama gospodarstva poput proizvodnje, izrade patenata, održavanja postrojenja i dr.
Za plastični osjećaj brojnosti dovoljno je spomenuti da HKIS trenutačno broji 1928 članova, što je možda petina ukupnog broja inženjera strojarstva zaposlenih u Hrvatskoj. Nažalost, zakonodavni okvir (Zakon o komorama) u ovom trenutku, a čini mi se i u nekoj doglednoj budućnosti, ne omogućuje okupljanje svih 'strojara' u HKIS. Ali, nikad ne recimo nikad. Tko zna, možda će u budućnosti uz ovlaštene inženjere biti zaseban imenik 'inženjera strojarstva' kao što je to danas za voditelje radova.
Koliki je danas uopće značaj inženjera strojarstva (koju god titulu imali: ing., dipl. ing., univ. bacc. ing. mech, mag. ing. mech. itd.) u društvu i na tržištu rada? Zašto tako mislite? Ima li prostora za poboljšanje stanja?
Mislim da su u Hrvatskoj inženjeri strojarstva cijenjeni i u društvu i na tržištu rada. Unazad nekoliko godina do danas, a nadamo se da će potrajati i u budućnosti, stanje hrvatskog gospodarstva je takvo da je prisutna velika zaposlenost pa su inženjeri strojarstva po zakonu ponude i potražnje dosta traženi na tržištu rada. Teško je tražiti poboljšanje stanja u vremenu kada inženjeri mogu birati poslodavce, a nemali broj ih se odluči započeti ili nastaviti karijeru izvan Hrvatske. Ipak, mislim da su poboljšanja moguća kroz kontinuirane edukacije i usavršavanja, usvajanje novih tehnologija i primjenu digitalnih alata.
Uz sve navedeno smatram da je vrlo važno istovremeno pronaći način kojim bi se mladi stručnjaci motivirali da ostanu raditi u Hrvatskoj. Već je dugo vremena praksa je da školujemo mlade inženjere koji odu raditi u inozemstvo i više se ne vrate. To treba promijeniti ili barem zaustaviti.
Kakva je suradnja Komore s visokim učilištima, tj. sa strojarskim fakultetima i tehničkim veleučilištima?
Rekao bih da je to jedna od rijetkih aktivnosti Komore koja još uvijek ima neiskorišteni potencijal. Neki od pripadnika akademske zajednice, ujedno su i naši članovi, što nam je svojevrsna poveznica. S fakultetima kontinuirano surađujemo kroz rad u različitim radnim skupinama prilikom priprema nacrta Zakona i Pravilnika, a već dugi niz godina su profesori sa strojarskih fakulteta predavači na našim kongresima, pripremnim seminarima za stručni ispit ili zborovima područnih odbora koje organiziramo u svrhu edukacije naših članova koju u najvećem broju slučajeva omogućavamo bez naplate.
Što biste pak mogli reći o suradnji s nadležnim državnim tijelima?
Nadležna tijela državne vlasti s kojima surađujemo su Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine s kojim surađujemo prilikom izrade novih zakona i drugih podzakonskih akata, ali i kao članovi Stručnog savjeta za obnovu od potresa te s Ministarstvom gospodarstva koje je nadležno za donošenje pravilnika iz njihova djelokruga rada i nadležnosti.
Smatram da je suradnja s Ministarstvom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine vrlo dobra. Redovito smo članovi radnih skupina prilikom donošenja novih zakona i aktivno smo uključeni u taj proces, iako ostaje dojam da bi nas se koji put moglo malo više saslušati i uvažiti mišljenje struke. S druge strane, moramo poraditi na boljoj suradnji s Ministarstvom gospodarstva. Prije dvije godine smo zatražili osnivanje zajedničke radne skupine koja bi izradila novi Pravilnik o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport jer je trenutačno važeći preuzet iz bivše države i zastario je. Nismo dobili potvrdu zainteresiranosti za navedeni prijedlog te, slijedom navedenog, nije osnovana radna skupina. Nadamo se da će se to promijeniti.
Mislite li da bi Komora trebala (aktivnije) sudjelovati u pripremi i izradi zakona i podzakonskih propisa koji se odnose na projektiranje strojarskih instalacija? Primjerice, desetljećima se koristi danas već odavno zastario propis za projektiranje kotlovnica, a propis za projektiranje plinskih instalacija i dalje je samo strukovni pravilnik bez automatske valjanosti u cijeloj zemlji.
Pa naravno! A tko drugi nego HKIS? Ako govorimo o zakonima i podzakonskim aktima koji se tiču strojarskih instalacija, odgovor se nameće sam po sebi. Naravno da u izradi trebaju biti uključene i ostale struke, ali ipak kod akata koji se tiču strojarske struke vodeći stručnjaci trebaju biti inženjeri strojarstva.
U pravu ste kada spominjete propise za projektiranje kotlovnica. Jedan od njih je Pravilnik o tehničkim normativima za projektiranje, gradnju, pogon i održavanje plinskih kotlovnica koji datira iz bivše države i koji je zastario. Upravni odbor HKIS-a je početkom ove godine pokrenuo inicijativu da se pristupi izradi novog Pravilnika, no za to nam treba potpora Ministarstva gospodarstva. Čak i ako pripremimo nacrt Pravilnika, bez njihove podrške on neće biti donesen.
Kakvo je Vaše mišljenje o suradnji među strukama u prostornom uređenju i gradnji? Može li ona biti bolja? Kako to postići?
Ovdje govorimo o suradnji s ostalim Komorama: Hrvatskoj komori arhitekata, Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva, Hrvatskoj komori inženjera elektrotehnike i Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Smatram da je suradnja s ostalim Komorama odlična. Gotovo svakodnevno smo u kontaktu. Nijedan važniji sastanak, radna skupina ili događaj ne prođu, a da se mi prije toga međusobno ne savjetujemo i ne postignemo zajednički stav. Na kraju krajeva, nekada smo bili zajednička Komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu s pet razreda iz koje je 2009. godine nastalo pet odvojenih Komora.
S Hrvatskom komorom inženjera elektrotehnike smo trenutačno u izradi Naputka o razgraničenju nadležnosti i odgovornosti za elektrotehničke i strojarske poslove, kojim bi se članovi dviju komora osvijestili o nadležnostima pojedinih struka.
Osim što predsjedate Komorom, svakodnevno ste i ovlašteni projektant strojarskih instalacija. Što biste najviše izdvojili kao probleme u poslu?
Za čitatelje koji nisu upoznati naveo bih da sam zaposlen kao konzultant u konzultantskoj tvrtki, a dužnost predsjednika Komore obavljam volonterski zahvaljujući činjenici da Upravni odbor, Skupština i Tajništvo HKIS-a obavljaju svoje dužnosti s nesebičnim angažmanom i predanošću bez čega volonterstvo ne bi bilo moguće.
U svojem profesionalnom poslu se, osim projektiranja, bavim stručnim nadzorom i upravljanjem projektima i u sva tri navedena područja jedan od glavnih problema je nelojalna konkurencija, tj. niske cijene usluga koje pojedine tvrtke nude. Nije moguće, kada preračunate vrijednost usluge ovlaštenog inženjera, da njegova bruto 2 cijena na mjesec iznosi 600 eura sa svakodnevnim angažmanom u punom radnom vremenu! Svatko ima pravo ponuditi cijenu koju želi, pa čak i nisku, ako je to njegova poslovna odluka, na primjer za ostvarivanje reference, i to može biti iznimka u poslovanju i kratkog daha, ali takvo što je dugoročno neodrživo.
Neprestano svjedočimo nisko postignutim cijenama na javnim natječajima koje ne mogu opravdati zahtijevani angažman i adekvatnu uslugu. Pri provedbi takvih ugovora vrlo je važna odgovornost naručitelja koji treba inzistirati da se odradi cjelokupni opseg usluge.
Kao drugo, istaknuo bih nestandardiziranost usluge, bilo kod projektiranja, bilo kod provedbe stručnog nadzora. Tu razliku u standardu kod stručnog nadzora je teže uočiti, ali otvorite pet glavnih projekata različitih projektanata i bit će vam jasno o čemu govorim. U praksi se HKIS, ali i duge komore, susreću s različitim razinama opremljenosti projektne dokumentacije, što rezultira neujednačenim standardom isporučene dokumentacije, bilo da se radi o idejnim, glavnim ili izvedbenim projektima. Provodimo stalni nadzor nad radom svojih članova pri čemu je kontrola projektne dokumentacije jedna vrsta stručnog nadzora koji se provode. Problem je u tome što je Zakonom propisan obvezan sadržaj projektne dokumentacije pa se nadzor rada članova može provoditi samo u tom smislu, a članovi Povjerenstva Komore koji vrše nadzor nemaju uporište kako bi primorali svoje članove, ovlaštene inženjere strojarstva, da ujednače razinu projektne dokumentacije.
Što je s cjenicima za obavljanje poslova u prostornom uređenju i gradnji, oni su već dugo u isto vrijeme i 'bolna točka' i 'mrtvo slovo na papiru'?
I dalje će ostati. Ne smijemo odrediti minimalnu preporučenu cijenu. Prije desetak godina sve komore (građevinarstva, arhitekture, strojarstva, elektrotehnike i geodezije) pokušale su odrediti minimalnu preporučenu cijenu izrade projektne dokumentacije kojom se pokušala održati zadovoljavajuća razina izrade projektne dokumentacije, ali je Agencija za tržišno nadmetanje upozorila da objavljivanje takvog cjenika nije zakonito. S druge strane, odredbe direktiva Europske unije koje smo ugradili u nacionalno zakonodavstvo nas sprječavaju u određivanju preporučene cijene.
Moguće rješenje ovog problema, iako neće odrediti cijenu, ali mislim da će uvesti reda, možemo tražiti u izradi Pravilnika o normativu usluga na razini Komore koji bi detaljno raspisao sadržaj idejnog, glavnog i izvedbenog projekta kao i opseg usluge stručnog nadzora. Svjesni smo da će kod projektiranja biti teško definirati svako područje jer u strojarstvu postoji veliki broj različitih tipova projekata, ovisno o području koje je predmet projektiranja (termotehnika, procesna industrija, energetika itd.).
Ako se promotri broj dizalica, čini se da je u graditeljstvu nastupila konjunktura: sve se više gradi, a tu su i energetska tranzicija i klimatske promjene sa svojim zahtjevima i prilikama koje donose. Kako se to odražava na strojarske projektante, tj. znači li sve to više posla i više novaca ili samo još više posla? Zašto?
Srećom po sve nas još uvijek se gradi! Rekao bih da više posla projektantima znači više posla, ali ne i novaca. Zašto? U posljednjih nekoliko godina građevinarski sektor ima veliku zaposlenost, no unatoč tome stječe se dojam da se na tržištu ne uspijevaju postići zadovoljavajuće cijene projektiranja, tj. da su cijene ostale na istoj razini kao prijašnjih godina ili barem da rast cijena projektiranja zaostaje za rastom ostalih cijena u građevinarstvu kao, npr. za cijenom izvođenja radova. Razlozi se mogu tražiti u nedovoljno iskusnim projektantima, odnosno projektnim kućama koji nehotice nude nižu cijenu projektiranja nesvjesno podcjenjujući složenost posla ili jednostavno u nelojalnoj konkurenciji.
Općenito, dojam je da su se u prošlosti isporučivali bolje 'opremljeni' projekti, vjerojatno iz razloga trenutno velike zaposlenosti sektora i nekritičnog ugovaranja poslova. Drugi razlog je to što se sve manje inženjera odlučuje za poziv projektanta jer je projektiranje zahtjevan i dugotrajan posao koji ne trpi površnost, a s druge strane malo se cijeni. Čest je slučaj da se tijekom građenja tehnička rješenja prepravljaju u hodu jer tako odgovara izvođačima. No, ne trebamo odustati. Ponavljam: edukacija, nove tehnologije i motiviranje mladih.
