"Industrijska politika EU-a o obnovljivom vodiku treba provjeru stvarnosti", rekao je Stef Blok, član Europskog suda revizora (ECA-e) zadužen za reviziju. “EU bi trebao odlučiti o strateškom putu naprijed prema dekarbonizaciji bez narušavanja konkurentske situacije ključnih industrija EU-a ili stvaranja novih strateških ovisnosti.”
Za početak, Komisija je postavila preambiciozne ciljeve za proizvodnju i uvoz obnovljivog vodika, tj. 10 milijuna tona godišnje do 2030. Ti ciljevi nisu bili utemeljeni na robusnoj analizi, već su vođeni političkom voljom, kažu revizori. Štoviše, njihovo postizanje imalo je težak početak. Prvo, različite ambicije država članica nisu uvijek bile usklađene s ciljevima. Uz to, u koordinaciji sa državama članicama i industrijom, Komisija nije uspjela osigurati da "sve strane vuku u istom smjeru".
Prema najnovijem izvješću, potražnja za koju se očekuje da će biti potaknuta neće dosegnuti ni 10 milijuna tona do 2030. godine, a kamoli 20 milijuna tona koliko je prvotno predviđala Komisija. Revizori također napominju da, kako stvari stoje, ne postoji sveobuhvatna strategija uvoza vodika u EU.
S druge strane, revizori odaju priznanje Povjerenstvu što je većinu pravnih akata predložila u kratkom roku: pravni okvir je gotovo dovršen, a osigurao je sigurnost ključnu za uspostavu novog tržišta. Međutim, dogovor o pravilima koja definiraju obnovljivi vodik je potrajao, a mnoge investicijske odluke su odgođene. Projektanti također odgađaju investicijske odluke jer ponuda ovisi o potražnji i obrnuto.
Raspršeni financijski instrumenti
Izgradnja industrije vodika u EU-u zahtijeva velika javna i privatna ulaganja, ali Komisija nema potpuni pregled potreba ili dostupnih javnih sredstava, kažu revizori. Istovremeno, financiranje EU-a – koje su revizori procijenili na 18,8 milijardi eura za razdoblje 2021. – 2027. – raspršeno je između nekoliko programa, što otežava tvrtkama određivanje vrste financiranja koja je najprikladnija za određeni projekt. Najveći dio sredstava EU koriste one članice s visokim udjelom industrije koja se teško dekarbonizira, a koje su i naprednije u planiranim projektima, a to su Njemačka, Španjolska, Francuska i Nizozemska. Međutim, još uvijek nema jamstva da se potencijal EU-a za proizvodnju vodika može u potpunosti iskoristiti ili da će javno financiranje omogućiti EU-u transport zelenog vodika diljem bloka od zemalja s dobrim proizvodnim potencijalom do onih s velikom industrijskom potražnjom.
Revizori pozivaju Komisiju da ažurira svoju strategiju za vodik, temeljenu na pažljivoj procjeni triju važnih područja: kako kalibrirati tržišne poticaje za proizvodnju i korištenje obnovljivog vodika; kako odrediti prioritete oskudnog financiranja EU-a i na koje se dijelove lanca vrijednosti usredotočiti te koje industrije EU želi zadržati i po kojoj cijeni, s obzirom na geopolitičke implikacije proizvodnje u EU u usporedbi s uvozom iz zemalja koje nisu članice EU.
