Američka ekološka administracija EPA je radikalno podcijenila emisije metana iz proizvodnje nafte i plina i to u prosjeku za čak 70%, ili 6,1 milijun tona, tijekom prošlog desetljeća, rekli su znanstvenici u ponedjeljak. Studija s Harvarda pokazala je da je proizvodnja nafte i plina emitirala 14,8 milijuna tona metana godišnje od 2010. do 2019., dok je EPA taj broj procijenila na 8,7 milijuna tona, javlja Politico.
Međutim, tijekom istog razdoblja, Sjedinjene Države su zabilježile pad intenziteta emisija metana, odnosno količine ispuštenog metana u odnosu na količinu proizvedene nafte ili plina, prema novoj studiji objavljenoj u Proceedings of National Academy of Sciences. .
"Ono što smo otkrili je da su emisije metana rasle i padale, ali s poboljšanjima u učinkovitosti industrije, intenzitet emisija metana se poboljšao tijekom prošlog desetljeća", rekao je Daniel Jacob, znanstvenik sa Sveučilišta Harvard i jedan od glavnih autora studije.
"Dok su istraživači koristili podatke sa satelita kako bi nacrtali sliku curenja metana diljem SAD-a, proizvođači nafte i plina i EPA često se oslanjaju na inženjerske modele i ručnu infracrvenu opremu za praćenje curenja, za koju stručnjaci kažu da je neadekvatna. To je poznato već neko vrijeme, barem u zajednici znanosti o atmosferi”, rekao je Daniel Jacob, profesor atmosferske kemije i inženjerstva okoliša na Sveučilištu Harvard. "Kada promatramo metan u zraku, nalazimo koncentracije mnogo veće nego što bi se očekivalo prema popisima EPA-e."
Premalo, prerijetko, neadekvatno...
U izjavi, glasnogovornik EPA-e istaknuo je da je još jedna nedavna studija pokazala da su razine za 2019. bile na razini procjena agencije za tu godinu, piše CNN. Nema sumnje da EPA prati istjecanje metana iz naftnih i plinskih operacija, no problem je što je opseg nadzora premalen i rijedak.
Postojeći EPA propisi zahtijevaju od naftnih i plinskih kompanija da obavljaju tromjesečne inspekcije korištenjem ručnih infracrvenih kamera i senzora za traženje curenja koja dolaze iz bušotina i opreme, a veliki dio ostatka se obračunava s inženjerskim modelima.
Problem je što ova tehnika ima tendenciju da ne registrira mnogo iscurjelog metana, kažu stručnjaci.
"Curenje koje traje nekoliko dana i zatim se popravi, ili neki operater ispušta plin u određeno doba dana - ako samo krstarite okolo i pokušavate promatrati žarišta, mogli biste ih promašiti", rekao je Jacob. Jacob i drugi atmosferski znanstvenici kažu da bi trebalo biti više praćenja metana iz zraka, koji može uhvatiti ogroman oblak koji je tjednima ili mjesecima bio neprimijećen. Ali ni to nije srebrni metak za problem, budući da nadzor iz zraka nije tako precizan i ne može probušiti kako bi locirao koja određena neispravna oprema ili bušotina uzrokuje curenje.
To dovodi do daljnjeg napretka tehnologije u kojoj sateliti mogu preciznije pratiti curenje kako bi otkrili odakle točno dolazi. Ta će se tehnologija više koristiti od ove godine strataju znanstvenici.
