LNG Hrvatska do 5. listopada, kada je zatvoren već drugi pozivni natječaj, primila je tri ponude za kupnju FSRU broda (plutajućeg LNG-terminala). Tvrtka će evaluirati ponude u roku od 30 dana, a ponuditelje ne otkrivaju. Očigledno je da LNG Hrvatska kroz ponovljeni natječaj za brod pokušava smanjiti cijenu cijelog projekta koji je procijenjen na 360 mil. eura, a trećinu daje Europska unija. Bitniji je međutim drugi natječaj, onaj za zakup kapaciteta terminala koji će biti okončan u prosincu i produžavan je čak tri puta, jer bez kupaca plina neće biti ni terminala. Puni kapacitet terminala je 2,6 milijardi m³ plina godišnje, a za pozitivnu odluku o investiciji bitno je da zakup bude što je moguće veći. Mađarski ministar trgovine Peter Szijjarto prošli je tjedan u razgovoru s ministrom energetike Ćorićem rekao da je Mađarska zainteresirana zakupiti 1,7 milijardi m³ plina godišnje te da postoje alternative tom plinu i da će o tome razgovarati "idućih mjeseci". Mađarskoj iduće godine ističe ugovor o dugoročnom zakupu ruskog plina s Gazpromom i diversifikacija izvora dobro bi im došla, iako ta država gaji iznimno dobre poslovne veze s Rusijom, čiji veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov je u više navrata rekao da hrvatski LNG nije i ne može biti konkurencija ruskom plinu. U dogovorima s Mađarskom bitno je anticipirati komplicirane odnose između MOL-a i države oko INA-e i hrvatski sudski spor protiv predsjednika Uprave MOL-a Hernadija pa je jasno da se trenutno puno toga pokušava dogovoriti izazatvorenih vrata. Za razliku od drugih država koje su se odlučile izgraditi LNG terminal Hrvatska nema potrebe za tim plinom, a manjkava komercijala je najveći problem i kočnica realizaciji. U svakom slučaju, bez mađarskog zakupa terminala plutajućeg LNG-a u Hrvatskoj, protiv kojeg je ustala cijela Primorsko-goranska županija, neće biti. Za sada se službeno spominje da bi terminal s radom mogao početi početkom 2021.