Iako su primjeri energana na otpad (ili spalionica, kako kome već odgovara, iako u tehničkom smislu to nisu ista postrojenja!) iz svijeta gotovo svima poznati, najveći dio kritičara takvog načina rješavanja problema s dijelom otpada na njihov će spomen samo odmahnuti rukom uz već notorne riječi: "Da, ali..."
Iako je jasno da je uzaludno boriti se protiv 'daalijevaca', za slučaj energana na otpad ovaj smo put odabrali četiri primjera: dva vrlo dobro poznata 'landmarka' dviju europskih metropola i dva postrojenja iz našeg susjedstva.
Amager u Kopenhagenu
Amagerski brijeg (dan. Amager Bakke) ili Copenhill je kogeneracijsko postrojenje na otpad na otoku Amageru u bazenu kopenhagenske luke, u neposrednoj blizini središta grada. S radom je započelo 2017. godine i vjerojatno je najpoznatije po tome što je izvedeno kao umjetni brežuljak (visine 85 m) koji služi kao skijalište, šetalište i penjačka stijena pa ne čudi što ga posjeti i do 57 000 ljudi godišnje.
Ukupna ulaganja u njegovu gradnju iznosila su nešto manje od 600 milijuna eura, a u njemu kao gorivo izgara oko 400 000 t komunalnog otpada godišnje. Služi za istodobnu proizvodnju električne energije za javnu mrežu i toplinske energije za grijanje Kopenhagena. Nazivna električna snaga postrojenja iznosi do 63 MW, dok se toplinski učin kreće u rasponu 157 - 247 MW. Istodobno, zahvaljujući ugrađenim filtrima, emisije sumpornih spojeva smanjene su za 99,5%, a dušikovih oksida za 95%, zbog čega se postrojenje smatra najčišćim takvim na svijetu.
Spittelau u Beču
Jedno od najpoznatijih svjetskih postrojenja za energetsko iskorištavanje otpada nalazi se u sjeverom dijelu Beča. Radi se o energani Spittelau, čija je posebnost i razlog zašto je toliko prepoznatljiva pročelje koje je oblikovao glasoviti austrijski umjetnik Friedensreich Hundertwasser.
Postrojenje je jedno od tri iz sastava gradske energetske tvrtke Wien Energie i druga je po udjelu u pokrivanju potreba za toplinom u bečkom toplinarskom sustavu. Izgrađeno je 1971. godine, na mjestu nekadašnjih željezničkih strojarnica i crpne stanice gradskog vodovoda. Ukupni instalirani toplinski učin postrojenja iznosi 460 MW, a električna snaga 6 MW.
Kao gorivo u ložištima postrojenja služi gorivo iz otpada u količinama 260 000 t godišnje, ali i prirodni plin i loživo ulje. U njemu se godišnje proizvodi oko 40 000 MW h električne i 470 000 MW toplinske energije, što odgovara količini kojom bi se mogle zadovoljiti potrebe za više od 60 000 austrijskih kućanstava. Dio te topline služi za opskrbu 2 km udaljenog divovskog kompleksa bečke Opće bolnice (AKH).
Celje
Toplana u Celju prvo je slovensko postrojenje za termičku obradu komunalnog otpada i predstavlja završnu fazu u procesu njegove obrade u Regionalnom centru za gospodarenje otpadom. U skladu s okolišnom dozvolom, u njemu se godišnje energetski može iskoristiti do 30 000 t prethodno obrađenog komunalnog otpada: lake frakcije i mulja (s najviše 30% suhe tvari) iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.
Postrojenje je također izvedeno kao kogeneracijsko, što znači da se u njemu istodobno proizvode električna i toplinska energija. Električna snaga iznosi 2 MW, a toplinski učin 15 MW. Proizvedena toplinska energija koristi se u celjskom toplinarskom sustavu, dok se električnom energijom dijelom pokrivaju vlastite potrebe, a ostatak se predaje u javnu mrežu. Postrojenje može raditi neprekidno 24 h/d, sedam dana u tjednu, a u prosjeku doseže čak oko 8000 radnih sati godišnje.
Zahvaljujući njegovom radu prosječne količine otpada koje su se ranije odvozile na odlagalište Bukovžlak smanjene su za 70%.
Vinča pokraj Beograda
Prema podacima tvrtke Beo Čista Energija, u njezinom Centru za upravljanje otpadom u beogradskom prigradskom naselju Vinča od kolovoza 2021. godine zaprimljeno je ukupno 3 milijuna t neopasnog komunalnog otpada, od čega je više od 1 mil. t preusmjereno s odlagališta i energetski iskorišteno. Time je proizvedeno ukupno 455 213 MW h električne i 293 172 MW h toplinske energije.
Postrojenje je ostvareno u javno-privatnom partnerstvu Grada Beograda i spomenute tvrtke koje je zajedničko ulaganje korporacija ITOCHU iz Japana i Veolia iz Francuske i infrastrukturnog fonda Marguerite iz Luksemburga. Sve to postignuto je uz pridržavanje visokih standarda zaštite okoliša, pri čemu se emisije iz postrojenja prate 24 h/d i neprekidno su dostupne javnosti.
