“Hitno” rješavanje otpada u Gospiću pretvara se u prvorazredni politički događaj, a odgovornost za nastanak problema istodobno se gubi, podjednako među institucijama kao i među nama kao društvu, koje ima problem koji zapravo ne želi rješavati. Politici je jasno da je stvar osjetljiva – kad je u pitanju gospićki otpad. A za drugo smeće, tu ćemo već lakše.
U pokušaju rješavanja problema krije se jedan od uzroka koji nas do ovdje i doveo. Država raspiše natječaj za zbrinjavanje otpada, jedva prikupi ponude, jer nitko nije lud da dira u gospićko smeće. Ako mu baš nije gusto. Javi se zloglasni poduzetnik koji radi s otpadom i tvrtka iz Zaprešića koja posluje od 2012. i u ekspanziji je. Zaprešićani vrište da ne žele gospićke vreće. S čim? S plastikom. Al' nije bitno, iz Gospića su. Gradske službe brzopotezno ukidaju dozvolu za gospodarenje otpadom tamošnjem pretendentu na taj posao.
Stanimo tu na trenutak i vratimo se korak natrag – Tabak Grupa iz Zaprešića, koja se javila na državni natječaj za zbrinjavanje plastike, dozvolu je izgubila jer je Grad Zaprešić konstatirao da u gospodarskoj zoni gdje se nalazi nije dopušteno gospodarenje otpadom. Građani su sretni i nitko ne pita kako je moguće da se to tamo radi godinama. Dapače, tvrtka je iz NPOO-a dobila pristojan novac za postrojenje za recikliranje otpadne plastike – u gospodarskoj zoni, gdje drugdje? Što će biti s Tabak grupom i njihovim reciklažnim biznisom, više nije važno, neka ide niz vodu… Samo da zloglasni gospićki otpad, makar i neopasni, ne završi u našem dvorištu. Gradonačelnik Zaprešića (HDZ) otklonio je jedan gorući problem i svi su zadovoljni. Idemo dalje.
Priča broj dva. Ovoga ljeta na Zlarin je tri puta na rivu, na jadvite jade, sletio medicinski helikopter za hitne intervencije. Zahvaljujući vještini pilota sve je tri puta dobro prošlo, a moglo je biti mrtvih, što u helikopteru, što kada je riječ o oboljelima. Helidrom na otoku postoji, ali je pretvoren u divlji deponij. Deponij postoji još iz bivše države i nalazi se blizu crkve. Koliko god ga čistili, mišćani opet navezu smeće. Sada žele novo zemljište za helidrom. Deponij nam ne dirajte, on nam treba više! Govorimo o mjestu u kojem živi manje od 300 ljudi. Prostora za neposrednu demokraciju napretek, ali ne i za konsenzus kako žele živjeti.
Zlarinski poučak
Da priča bude bolja, Zlarinu je svojedobno izumitelj poznate svjetiljke Mag-lite, Anton Tony Maglica donirao postrojenje za spaljivanje komunalnog otpada. Oprema je u devedesetima dopremljena iz SAD-a, vrijedna oko milijun dolara. Postrojenje je imalo dvije peći; prema tadašnjem opisu, otpad se spaljivao na oko 800 °C, a dimni plinovi su trebali prolaziti kroz dodatno izgaranje na oko 1800 °C. Priča zvuči revolucionarno. Zemljište je donirano, plan je bio da Maglica financira zgradu, postrojenja, vozila i prvih šest mjeseci rada, a da nakon toga pogon preuzme nadležna gradska tvrtka. Postrojenje je završeno, ali nikad nije pušteno u rad - lokalci ga nisu htjeli preuzeti postrojenje na upravljanje. Možda zato što se spekuliralo da bi na njihovom otoku bilo spaljivano i smeće s drugih otoka. To je bilo dovoljno da sve propadne. Danas-sutra vrištat će da imaju PFAS-ove u pitkoj vodi.
Treba li nam postrojenje za oporabu plastike u Zaprešiću? Da, više nego ikad. Samo ne u mom dvorištu. Trebaju li nam energana na otpad? Da, više nego ikad. Samo ne na mom otoku. Svi oni krasni ljudi koji su na Trgu Bana Jelačića podržali rješavanje otpada u Gospiću i diljem zemlje na pitanje žele li energane na otpad vjerojatno bi odgovorili niječno. “Miči to!” skandiralo se na Trgu. Kamo? U Afriku, u orbitu! Koliko košta da košta, imamo mi para! Ne želi se istinsko preuzimanje odgovornosti, ozbiljan pristup, sustavno rješavanje problema i sve što uz to ide – precizna i točna informacija, politička odgovornost…
To podrazumijeva osobnu odgovornost koja nam kronično manjka na svim razinama. Umjesto da se povede ozbiljna debata oko budućnosti gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, sva energija bit će uložena u micanje otpada iz Gospića. Politika to zna i maknut će taj prokleti otpad iz Gospića, nakon što ga prvo simbolično prekrije. A problem će nam ostati. Tragično, ali izgleda da bolje nismo ni zaslužili.
