Copernicus služba za nadzor atmosfere (CAMS) rutinski prati atmosferske varijable koje utječu na godišnje stvaranje ozonske rupe iznad Južnog pola i primijetila je da je njen razvoj započeo kasnije od prosjeka 2024. godine. To je uglavnom povezano s promjenama temperatura i obrascima vjetra u stratosferi u regiji, što dovodi do odgođenog početka procesa uništenja ozona.
Antarktička ozonska rupa odnosi se na kemijsko oštećenje stratosferskog ozonskog sloja u tom dijelu zemaljske kugle i atmosferski je fenomen koji se javlja svake godine tijekom proljeća južne polutke. U normalnim meteorološkim uvjetima rupa se počinje stvarati sredinom ili krajem kolovoza, a zatvara se krajem studenog.
Razvoj ozonske rupe na Antarktiku 2024. godine započeo je kasnije od prosjeka, uglavnom zbog poremećaja u polarnom vrtlogu, nakon dvije epizode iznenadnog zagrijavanja stratosfere u srpnju, priopćio je CAMS.
Kao rezultat toga, podaci CAMS-a pokazuju da su ukupne vrijednosti ozona u stupcu u većem dijelu antarktičke regije ostale uglavnom iznad 220 Dobsonovih jedinica (DU) - granične vrijednosti koja se koristi za definiranje antarktičke ozonske rupe, tijekom duljeg vremena.
Ukupna površina ozonske rupe do 13. rujna bila je ispod milijun km2, dok je prosjek za isto razdoblje bio 18.48 milijuna km2. Od tada je u stalnom porastu, sustižući prosječne uvjete posljednjih dana.
Globalni zajedničku uspjeh
"Od vulkana do klimatskih promjena, postoji bezbroj čimbenika koji igraju ulogu, izravno ili neizravno, u formiranju antarktičke ozonske rupe. Unatoč tome, nijedna od njih nije tako učinkovita kao antropogene tvari koje oštećuju ozonski omotač", ističe Laurence Rouil, direktorica Copernicus službe za nadzor atmosfere pri ECMWF-u.
"Montrealski protokol i naknadni amandmani stvorili su dovoljno prostora da ozonski omotač počne zacjeljivati, a možemo očekivati daljnje znakove oporavka u sljedećih 40 godina. Ovo pokazuje kako je čovječanstvo sposobno, kroz međunarodnu suradnju i donošenje odluka utemeljenih na znanosti, promijeniti naš utjecaj na atmosferu planeta", dodaje.
Montrealski protokol stvoren je za zaštitu ozonskog omotača zabranom i kontrolom tvari koje oštećuju ozonski omotač (ODS). To se općenito smatra globalnim zajedničkim uspjehom, budući da je njime te naknadnim izmjenama i dopunama koje su ubrzale obvezu, spriječeno daljnje propadanje ozonskog omotača, postavljajući put za oporavak.
Ipak, važno je naglasiti da ova kasna pojava ozonske rupe nije sama po sebi znak njenog oporavka, već je prije posljedica prirodne varijabilnosti atmosferskih čimbenika koji su omogućili njen nastanak.
Inače, CAMS javlja kako se 16. rujna obilježava se Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača i spomen na potpisivanje Montrealskog protokola 1987. godine.
