Antarktička ozonska rupa je epizodni događaj koji se, u normalnim uvjetima, počinje formirati sredinom kolovoza te se postepeno smanjuje tijekom studenoga. Područje ozonske rupe u ovoj godini formiralo se nekoliko dana ranije nego inače i zadržalo se na površini od nešto više od 15 milijuna četvornih kilometara od kraja listopada.
Copernicus služba za nadzor atmosfere ('Copernicus Atmosphere Monitoring Service'; CAMS) pomno prati njezin razvoj i analizira potencijalne uzroke.
"Svake godine tijekom australskog proljeća, tvari koje oštećuju ozon počinju se nakupljati u stratosferi iznad Južnog pola, što sa Sunčevim zračenjem, ekstremno niskim temperaturama i polarnim stratosferskim oblacima dovodi do stvaranja ozonske rupe — drastičnog smanjenja koncentracija ozona u stratosferi. Ozonska rupa obično se zatvori krajem studenoga kada stratosferske temperature porastu, što rezultira promjenom smjera stratosferskih vjetrova i raspadom polarnog vrtloga, koji se sastoji od snažnih vjetrova koji cirkuliraju visoko u atmosferi iznad Antarktike, izolirajući hladan zrak iznad Južni pol", priopćila je Copernicus služba za nadzor atmosfere.
Snažni polarni vrtlog
Ozonska rupa imala je neobičan početak u 2023., s ranijim povećanjem veličine da bi postala 6. po veličini u satelitskoj eri, počevši od 1979., s ukupnom površinom od 26,15 milijuna km2. Unatoč tome što se površina ozonske rupe na tipičan način smanjivala početkom listopada, ponovno se povećala prema kraju mjeseca i zadržala površinu od približno 15 milijuna km2 za koju se predviđa da će se nastaviti u prvom tjednu prosinca.
Ovogodišnja neobična dugovječnost ozonske rupe jednaka je ozonskim rupama u posljednje tri godine.
Ozonske rupe se od 2020. zatvaraju puno kasnije nego inače, a svaka se zatvara sredinom do konca prosinca. Ozonske rupe opstale su toliko dugo ovih godina zbog nižih temperatura stratosfere od prosječnih i snažnog polarnog vrtloga koji je trajao do prosinca. Utvrđeno je nekoliko potencijalnih pokretača promatranog jačeg polarnog vrtloga, poput vodene pare koju je u stratosferu ubacio vulkan Hunga-Tonga, oscilacija u obrascima vjetra na Južnoj polutci i klimatske promjene; iako bi se na ovom području trebala provesti daljnja istraživanja.
Zaštita globalne klime
"Od potpisivanja Montrealskog protokola drastično smo smanjili emisiju tvari koje oštećuju ozonski omotač, dajući prostora atmosferi da se počne oporavljati. Ovo je dugotrajan proces koji uključuje mnoge fluktuirajuće čimbenike koje bi trebale nadzirati kako bi se pravilno razumjelo kako se ozonski omotač razvija. Uspjeh Montrealskog protokola dokaz je koliko djelotvorne mogu biti akcije za zaštitu globalne klime", izjavio je direktor CAMS-a Vincent-Henri Peuch.
Inače, Copernicus služba za nadzor atmosfere, koju provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze u ime Europske komisije uz financiranje Europske unije, podupire međunarodne napore za očuvanje ozonskog omotača svojim stalnim praćenjem i pružanjem podataka o njegovom trenutnom stanju.
