Copernicus - služba za klimatske promjene (C3S) koju provodi Europski centar za srednjeročne vremenske prognoze u ime Europske komisije i uz europsko financiranje redovito objavljuje mjesečne klimatske biltene s izvješćima o promjenama uočenim u globalnoj površinskoj temperaturi zraka, morskom ledenom pokrivaču i hidrološke varijable. Od rujna ove godine u priopćenje za javnost uključene su i najvažnije informacije o borealnom ljetu 2023. i temperaturi površine mora, a svi ti podaci temelje se na računalno provedenim analizama koje koriste brojna mjerenja sa satelita, brodova, zrakoplova i meteoroloških postaja širom svijeta.
Naglasci sezone lipanj - srpanj - kolovoz
Ovogodišnja ljetna sezona (lipanj, srpanj i kolovoz) bila je najtoplija koja je do sada zabilježena na globalnoj razini s velikom razlikom. Prosječna globalna temperatura iznosila je 16,77 °C, što znači da je bila za 0,66 °C viša od prosjeka. Istodobno je prosječna temperatura u Europi bila 19,63°C, što je za 0,83°C više od prosjeka. Prema dosadašnjim mjerenjima, to je bila peta najtoplija temperatura u ljetnoj sezoni.
U istom je razdoblju došlo do rekordno visoke anomalije temperature površine mora (SST) u sjevernom Atlantiku i u globalnim oceanima, a morski toplinski valovi pogodili su nekoliko područja Europe, uključujući ona oko Irske i Ujedinjenog Kraljevstva u lipnju i Sredozemlje u srpnju i kolovozu.
Od lipnja do kolovoza zabilježene su i iznadprosječne padaline u većem dijelu zapadne Europe i Turske, pri čemu su ostvareni lokalni rekordi u količini padalina, što je u nekim slučajevima dovodilo do poplava. Rekordi padalina ostvareni su i u zapadnoj i sjeveroistočnoj Sjevernoj Americi, dijelovima Azije, Čileu i Brazilu i u sjeverozapadnoj Australiji. S druge strane, Island, alpski luk, sjeverna Skandinavija, središnja Europa, veliki dijelovi Azije, Kanada, južna Sjeverna Amerika i većina Južne Amerike iskusili su uvjete sušnije od prosjeka, što je ponegdje dovodilo do velikih požara na otvorenom.
Najvažniji naglasci površinske temperature zraka u kolovozu
Protekli kolovoz bio je najtopliji zabilježen na globalnoj razini i topliji od svih ostalih mjeseci, osim srpnja ove godine. Globalna srednja površinska temperatura zraka u kolovozu iznosila je 16,82 °C, što je za 0,71 °C više od prosjeka za kolovoz u razdoblju 1991. - 2020. i za 0,31 °C više od prethodnog najtoplijeg kolovoza (2016.). Zbog toga se procjenjuje da je protekli kolovoz bio za 1,5 °C topliji od predindustrijskog prosjeka za 1850. - 1900. godinu.
Toplinski valovi zabilježeni su u više dijelova sjeverne Zemljine polutke, uključujući južnu Europu, jug Sjedinjenih Američkih Država i Japan. Temperature značajno više od prosjeka zabilježene su u Australiji, nekoliko zemalja Južne Amerike i oko većeg dijela Antarktika, dok su temperature morskog zraka bile značajno više prosjeka u nekoliko drugih dijelova Zemlje.
Globalna temperaturna anomalija u prvih osam mjeseci ove godine bila je druga najtoplija zabilježena i za samo 0,01 °C hladnija od one iz 2016., koja je do sada najtoplija zabilježena. Takve podatke komentirala je Samantha Burgess, zamjenica ravnatelja Copernicusa: "Globalni temperaturni rekordi nastavljaju padati 2023., s najtoplijim kolovozom koji slijedi nakon najtoplijeg srpnja i lipnja, što dovodi do najtoplijeg borealnog ljeta u našoj evidenciji podataka unazad do 1940. godine. Tako je 2023. trenutačno postavljena kao druga najtoplija, za samo 0,01 ºC manje od 2016., ali su preostala još četiri mjeseca u godini. U međuvremenu, globalni ocean je u kolovozu zabilježio i najtopliju dnevnu površinsku temperaturu i to je najtopliji zabilježeni mjesec. Znanstveni dokazi su porazni - nastavit ćemo vidjeti više klimatskih rekorda i sve intenzivnije i učestalije ekstremne vremenske prilike koje utječu na društvo i ekosustave, sve dok ne prestanemo ispuštati stakleničke plinove."
Naglasci temperature površine mora iz kolovoza
Globalne prosječne temperature površine mora nastavile su rasti u kolovozu nakon dugog razdoblja neuobičajeno visokih temperatura od travnja ove godine. Istodobno su svakoga dana u razdoblju 31. srpnja - 31. kolovoza ove godine globalne prosječne temperature površine mora premašile prethodni rekord iz ožujka 2016. U kolovozu u cjelini zabilježene su najviše globalne prosječne mjesečne temperature površine mora u svim mjesecima. Iznosile su 20,98 °C i bile su značajno više od prosjeka za kolovoz, s anomalijom od 0,55 °C.
Površinske temperature sjevernog Atlantika oborile su 5. kolovoza prethodni dnevni rekord od 24,81°C, koji je postavljen u rujnu 2022. godine i gotovo svaki dan od tada su ostale na više te razine, dosegnuvši 31. kolovoza novi rekord od 25,19 °C. Uvjeti morskog toplinskog vala razvili su se u sjevernom Atlantiku zapadno od Iberijskog poluotoka, ali su se smanjili u većem dijelu Sredozemlja, dok su se uvjeti klimatske anomalije El Niño nastavili razvijati nad ekvatorijalnim istočnim područjem Tihog oceana.
Naglasci o morskom ledu iz kolovoza
Opseg antarktičkog morskog leda ostao je na rekordno niskoj razini za to doba godine, s mjesečnom vrijednošću za 12% manjom prosjeka, što je daleko najveća negativna anomalija za kolovoz od početka satelitskih promatranja. Koncentracije morskog leda bile su najviše ispodprosječne u sjevernom Rossovom moru te u dijelovima Južnog Atlantika i Indijskog oceana, dok su iznadprosječne koncentracije prevladavale u dijelovima Bellingshausen–Amundsenovog mora. Opseg arktičkog morskog leda bio je manji od prosjeka nego u srpnju, tj. bio je za 10% manji od prosjeka, no to je značajno više od rekordne najmanje vrijednosti iz kolovoza 2012. godine. Dok je veći dio središnjeg Arktičkog oceana imao ispodprosječne koncentracije morskog leda, niz iznadprosječnih koncentracija zadržao se sjeverno od Karskog i Laptevskog mora.
Naglasci hidroloških varijabli iz kolovoza
U kolovozu ove godine u velikom dijelu središnje Europe i Skandinavije vladali su kišniji uvjeti od prosjeka, a često su obilne padaline dovodile do poplava. Vlažnije od prosjeka bilo je i u uzdužnom pojasu u istočnoj Europi. Na Pirinejskom poluotoku, u južnoj Francuskoj, na Islandu i u većem dijelu istočne Europe, uključujući južni Balkanski poluotok, bilo je više suše od prosjeka, a požari na otvorenom izbili su u Francuskoj, Grčkoj, Italiji i Portugalu.
Na sjeveroistoku i zapadu Sjeverne Amerike bilo je vlažnije od prosjeka, a uragan Hilary pogodio je Kaliforniju i zapadni Meksiko i izazvao poplave. Također je bilo vlažnije od prosjeka u velikim dijelovima Azije, a kiša je uzrokovala klizišta u Tadžikistanu i dijelovima Čilea i Brazila. Dijelovi svijeta pogođeni sušom koja je bila teža od prosjeka su oni u južnim područjima SAD-a, sjevernom Meksiku, ali i u dva zemljopisna pojasa u Aziji i u Južnoj Americi.
