Prvo pitanje je malo vruće. Nakon više od 1300 dana konačno je donesena odluka o jediničnoj naknadi za priključenje postrojenja na obnovljive izvore na elektroenergetsku mrežu. Gdje je i zašto je zapinjalo? Što sada stoji u toj odluci? Smatrate li da će investitori u projekte sada biti zadovoljni?
Donošenje Odluke o jediničnoj naknadi za priključenje zahtijevalo je ispunjenje regulatornih i planskih preduvjeta. Iako je Hrvatska energetska regulatorna agencija Metodologiju donijela još u srpnju 2022. godine, a potom su oba operatora u roku podnijeli zahtjeve, ključno pitanje odnosilo se na raspodjelu troškova razvoja mreže između investitora i postojećih korisnika putem tzv. mrežarine. Prijedlozi iz 2022. godine predviđali su da novi korisnici (investitori u obnovljive izvore) snose većinu troškova, dok je s druge strane dio investitora zagovarao potpunu socijalizaciju troškova, što bi značajno opteretilo krajnje kupce. Rasprave su se dodatno intenzivirale oko potrebe razvoja 400 kV mreže, a proces je otežan i zbog neujednačenih pristupa izrađivača EOTRP-ova, prigovora i postupaka koji su usporili i zakomplicirali rad Hrvatskog operatora prijenosnog sustava i HERA-e tijekom 2025. godine.
HERA je početkom 2025. zatražila doradu Desetogodišnjeg plana razvoja prijenosne mreže 2025. - 2034. kako bi se jasnije razdvojila svrha i izvori financiranja (naknada za priključenje, mrežarina i bespovratna sredstva) te bolje kvantificirale potrebe izgradnje mreže, osobito 400 kV infrastrukture, a u skladu s ciljevima Nacionalnog energetskog i klimatskog plana.
Dorađeni plan nije ispunio te zahtjeve jer nije jasno razdvojio svrhe ulaganja, a predviđao je visoke investicije. Ministarstvo gospodarstva nije dalo suglasnost na njega, nego je zatražilo izradu novog plana za 2026. - 2035. s više scenarija. Davanje suglasnosti Ministarstva na novi plan HOPS-a u veljači ove godine, koje je bilo prvo davanje suglasnosti Ministarstva na 10G plan od stupanja na snagu Zakona o tržištu električne energije 2021. godine, omogućilo je HERA-i daljnje postupanje. Zajedno s odobrenjem HERA-e na taj plan, konačno su uklonjene dvojbe oko smjera razvoja prijenosne mreže.
HERA je u postupku donošenja Odluke provjerila da li jedinične cijene rezultiraju naknadama koje bi narušile isplativost ulaganja u projekte obnovljivih izvora jer previsoki troškovi priključenja su prepreka energetskoj tranziciji odnosno ostvarivanju ciljeva NECP-a. HERA smatra da su jedinične cijene iz Odluke s tog aspekta priuštive, a posebice za priključenje na prijenosnu mrežu.
Jedinična cijena za stvaranje tehničkih uvjeta u mreži visokog napona od 19 EUR/kW je dobro izbalansirana, vodilo se računa o operatorima mreže, krajnjim kupcima, ali i investitorima u projekte obnovljivih izvora. Također, prvi put je primijenjen pristup da jedinična cijena pada s naponskom razinom tako da za niski napon iznosi 193 EUR/kW, za srednji napon 106 EUR/kW (96,5 + 9,5), a za visoki napon 19 EUR/kW. Smatramo da će s ovakvim jediničnim cijenama biti uklonjen pritisak na gradnju većih postrojenja na srednjem naponu, uzrokovan zastojem u proceduri priključenja na prijenosnu mrežu, a potaknut mogućnosti gradnje sunčanih elektrana do 10 MW kao jednostavnih građevina.
Zbog niže jedinične cijene za priključenje na visokom naponu, za očekivati je da će se interes većih proizvodnih postrojenja pomaknuti na prijenosnu mrežu gdje je i prirodnije da se takva postrojenja priključuju. Istovremeno, omogućit će se veći prihvat sunčanih elektrana kupaca s vlastitom proizvodnjom te razvoj građanske energije.
Općenito, mnogima (čak i iz struke) nije baš jasna uloga energetskog regulatora i često vas smatraju glavnim krivcem za kašnjenja s podzakonskim propisima. Je li to baš tako? Zašto? Možete li u par riječi pojasniti ulogu HERA-e?
HERA je neovisno regulatorno tijelo koje ima vrlo širok i u praksi izuzetno zahtjevan mandat. U najkraćem, sudjelujemo u oblikovanju zakonodavnog okvira tako što dajemo mišljenja na energetske zakone nadležnom ministarstvu, donosimo podzakonske propise kako je to određeno zakonima, ali i dajemo suglasnost na propise koje, temeljem zakona, donose sami energetski subjekti.
Pritom treba naglasiti da se radi o velikom broju vrlo kompleksnih akata koji detaljno uređuju kako energetsko tržište i infrastrukturni sustavi zapravo funkcioniraju u praksi. U postupku njihova donošenja ključno je postići ravnotežu između nekoliko često suprotstavljenih interesa - zaštite potrošača, poticanja tržišne konkurencije i osiguravanja financijske održivosti energetskih kompanija. Upravo zbog toga proces usklađivanja s dionicima, kao i obvezni postupci javnog savjetovanja, često zahtijevaju određeno vrijeme.
Naš primarni cilj je osigurati transparentno, pravedno i učinkovito funkcioniranje tržišta energije. To u praksi znači da u elektroenergetskom, plinskom i toplinskom sektoru izdajemo dozvole za obavljanje energetskih djelatnosti, nadziremo rad energetskih subjekata te odobravamo ili dajemo suglasnost na opće uvjete, mrežna pravila i pravila organizacije tržišta. Također, odobravamo razvojne planove operatora sustava i vodimo računa o tome da su interesi kupaca adekvatno zaštićeni.
Jedan od ključnih aspekata naše uloge odnosi se na regulaciju infrastrukture koja ima obilježja prirodnog monopola, poput prijenosnih i distribucijskih mreža. U tom segmentu HERA donosi tarifne metodologije i određuje cijene korištenja mreže, a istodobno nadzire njihovu primjenu. Time se sprječavaju potencijalne zlouporabe tržišne moći i osigurava da su cijene utemeljene na stvarnim troškovima, odnosno da kupci ne budu izloženi neopravdanim ili nepredvidivim povećanjima.
Uz to, HERA ima i važnu ulogu u nadzoru tržišta i zaštiti potrošača. Pratimo kvalitetu usluge, rješavamo pritužbe, osiguravamo institut zajamčene opskrbe i općenito nastojimo osigurati da svi kupci energije - od kućanstava do gospodarstva - imaju jasne, transparentne i poštene uvjete.
Svjesni smo da zbog velikog broja propisa i različitih sudionika energetskog sektora uloga regulatora ponekad može djelovati složeno ili nedovoljno razumljivo široj javnosti. Međutim, ono što je važno naglasiti jest da HERA u konačnici ima vrlo konkretnu funkciju - osigurati da pravila igre budu jasna, jednaka za sve i usmjerena prema stabilnom i pravednom funkcioniranju tržišta energije.
Dužnost ste preuzeli prije nešto više od godinu dana i potom je u narednih nekoliko mjeseci konačno popunjeno Upravno vijeće, na što se također dugo čekalo. No, kakvo je danas stanje s osobljem u HERA-i i imate li dovoljno stručnih zaposlenika za sve zadatke koji se pred vas postavljaju?
Mislim da je prilično jasno da HERA u ovom trenutku treba daljnje jačanje kapaciteta - i kadrovski i organizacijski. To uključuje ne samo zapošljavanje novih ljudi, nego i pomlađivanje postojećeg kadra, snažniju digitalizaciju te optimizaciju internih procesa. Bez toga će biti teško dugoročno odgovoriti na sve zahtjeve koji se danas stavljaju pred regulatora.
Naime, u posljednjih 5 - 10 godina opseg posla energetskih regulatora značajno je porastao. To nije specifičnost Hrvatske. Ista je situacija prisutna diljem Europske unije. Svi regulatori suočavaju se s izrazitim povećanjem broja propisa, ali i vrlo kratkim rokovima za njihovu implementaciju. To se ponekad u javnosti pojednostavljeno tumači kao rast birokracije, ali rekao bih da je to prilično površna interpretacija.
Energetska tržišta su inherentno kompleksna i, da bi mogla učinkovito funkcionirati, potreban je detaljno razrađen regulatorni okvir. Ta kompleksnost dodatno raste s razvojem novih modela na tržištu, primjerice, s pojavom agregatora, aktivnih kupaca i energetskih zajednica. U takvom okruženju regulator mora imati kapacitet ne samo pratiti promjene, nego ih i anticipirati.
S druge strane, HERA kroz nacionalno zakonodavstvo i europske javne politike kontinuirano dobiva nove ovlasti. To posljedično znači i potrebu za drugačijim profilima stručnjaka. Ne radi se više samo o klasičnim inženjerskim, ekonomskim ili pravnim znanjima, nego o interdisciplinarnim kompetencijama koje uključuju poznavanje tržišnih mehanizama, regulacije, ekonomike, kibernetičke sigurnosti i digitalne tehnologije.
Tu dolazimo do jednog od ključnih izazova, a to je nedostatak takvih stručnjaka na tržištu rada. Dodatni problem za HERA-u je činjenica da se natječe s energetskim kompanijama koje za sličan profil kadra često mogu ponuditi znatno konkurentnije uvjete. Upravo zato pitanje privlačenja i zadržavanja kvalitetnih ljudi postaje jedno od strateških pitanja za regulatora u narednom razdoblju.
Vratimo se na vruću temu energetske krize. Tržišta energije i dalje su pod utjecajem trenutačnih geopolitičkih zbivanja, a neizvjesnost ostaje visoka. Što od vas očekuju država, energetski subjekti i građani i kako sve to pomiriti?
U uvjetima visoke geopolitičke neizvjesnosti, HERA u svom djelokrugu i u skladu sa svojim ovlastima, pronalazi ravnotežu između održivosti poslovanja energetskih subjekata i priuštivih tarifa za krajnje kupce.
Od HERA-e se pritom traži osiguravanje jasnog regulatornog okvira i nadzor rada energetskih subjekata uz poticanje energetske neovisnosti i razvoja novih projekata. Istovremeno, energetski subjekti traže pokriće svih opravdanih troškova te garantirani povrat na uložena sredstva, kako bi mogli planirati dugoročna ulaganja. Za građane prioritet su priuštivost i niska cijena energije, odnosno zaštita od ekstremnih skokova cijena uzrokovanih geopolitičkim krizama. Ujedno država i građani očekuju da HERA strogo nadzire i sprječava zlouporabe na tržištu energije.
Ravnotežu između navedenih, ponekad međusobno suprotstavljenih očekivanja, nije lako uspostaviti, što je dodatno izraženo u uvjetima energetskih kriza. Stoga djelovanje regulatora u takvim uvjetima se bazira na dosljednoj primjeni propisanih metodologija i pravila, mudrom donošenje odluka te sagledavanjem mogućih efekata tih odluka, kao i uključivanje određenog kompromisa, a kako bi se osigurao društveni konsenzus u kriznim vremenima.
Europska direktiva o reformi tržišta električne energije (2024/1711) donosi nove zahtjeve za zaštitu ranjivih kupaca. Što je HERA-ina uloga u tom procesu i koliko je Hrvatska za to pripremljena?
U Direktivi (EU) 2024/1711 naglasak je stavljen na jaču, obvezujuću zaštitu ranjivih kupaca i kupaca pogođenih energetskim siromaštvom. Naravno da se direktiva treba implementirati kroz zakone Republike Hrvatske, prije svega Zakon o tržištu električne energije. HERA temeljem zakona donosi podzakonske propise kojima se detaljno uređuju pojedina područja. To se u ovom slučaju odnosi najviše na Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim će se dodatno urediti zabrana isključenja električne energije u kritičnim razdobljima i snažnija obveza sprječavanja isključenja ranjivih kupaca, osobito tijekom zimskih mjeseci ili drugih definiranih kriznih razdoblja. Također se trebaju propisati još transparentniji ugovorni odnosi, dodatno olakšati promjenu opskrbljivača i osnažiti opskrbljivači u obvezi javne usluge (zajamčeni i univerzalni opskrbljivač), te potaknuti razvoj građanske energije (energetske zajednice, dijeljenje energije i sl.).
Države članice mogu uvesti privremene intervencije u cijene električne energije za kućanstva i mala poduzeća, uz poseban fokus na ranjive kupce, u slučaju energetske krize ili ekstremne volatilnosti cijena, pri čemu će HERA pripremati podloge za takve odluke Vlade i pratiti provedbu tih odluka.
Direktiva potiče korištenje ciljane izravne potpore (bonovi, subvencije, socijalne tarife) kako bi se učinkovito smanjilo energetsko siromaštvo. Pri tome smatramo da cijene i naknade trebaju biti određene primjenom metodologija i jednake za sve kupce određene kategorije bez obzira na socijalni status, a da se socijalni elementi rješavaju spomenutim mehanizmima izvan energetskog sektora. Primjerice sustav socijalne skrbi može jasnije identificirati i pomoći energetski siromašnima i ranjivim kupcima nego regulator.
Do 30. travnja trajalo je javno savjetovanje o novom poticajnom okviru za obnovljive izvore. Koji su najvažniji naglasci iz tog dokumenta i što je njime predviđeno? Je li već poznato što je javnost poručila, odnosno koje su ključne želje i primjedbe?
Krajnjim kupcima su danas na raspolaganju različiti modeli aktivnog sudjelovanja na tržištu električne energije, od individualnog do zajedničkog udruženog djelovanja, a potrošnja vlastite obnovljive energije i mogućnost uređivanja dijeljenja energije u zgradi samo su neke od tih mogućnosti. Koristi od takvog aktivnog sudjelovanja s vremenom će se povećavati kako se bude povećavala dostupnost informacija o mogućnostima aktivnog sudjelovanja kupaca na tržištu, odnosno njihova svijest i razumijevanje o mogućnostima i raspoloživim modelima aktivnog sudjelovanja.
Ovaj dokument naglasak stavlja na prepoznavanje i početnu analizu prepreka u razvoju potrošnje vlastite obnovljive energije i dijeljenja električne energije u Hrvatskoj te ga treba shvatiti kao početni korak u uspostavi poticajnog okvira. Pritom se poticaji ne shvaćaju isključivo kao financijska sredstva, već i kao informativne, regulatorne i tržišne mjere koje motiviraju građane na aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji. Nacionalni zakonodavni okvir već je postavljen zakonima o tržištu električne energije i obnovljivim izvorima energije, uključujući prijelaz s netomjerenja na netoobračun sukladno europskim propisima.
Uspostava učinkovitog okvira zahtijeva koordinirano djelovanje više institucija i dionika, a nije samo u odgovornosti HERA-e. Regulatori i zakonodavac trebaju istodobno poticati ulaganja u obnovljive izvore i oblikovati mjere koje optimiziraju korištenje vlastite proizvodnje uz očuvanje stabilnosti mreže i tržišta. U Hrvatskoj bi se pritom trebalo oslanjati na pristup u kojem se poticajni okvir gradi kroz skup zakona, politika i mjera, a ne kroz jedan poseban dokument.
Javna savjetovanja predstavljaju važnu priliku za poboljšanje postojećeg sustava i uključivanje zainteresirane javnosti u njegov daljnji razvoj. Javno savjetovanje u trajanju od mjesec dana završeno je 30. travnja, a odziv javnosti je bio razmjerno mali, što govori o potrebi popularizacije mogućnosti aktivnog sudjelovanja kupaca na tržištu. Stoga HERA namjerava uskoro održati i radionicu na ovu temu.
Regulatorni okvir za sustave za baterijsku pohrane energije još nije definiran. Koja je uloga HERA-e u tome? Ubraja li se pohrana energije u regulirane ili tržišne djelatnosti?
Ako govorimo o trenutačnom stanju, rekao bih da je skladištenje energije u Hrvatskoj danas regulatorno prilično definirano. Ono je prepoznato kao energetska djelatnost, što je bio nužan korak da bi se uopće moglo razvijati tržište i omogućiti aktivno sudjelovanje takvih projekata na tržištu. Pohrana energije ubraja se u tržišne djelatnosti.
Konkretno, operator skladišta energije koji od HERA-e ishodi odgovarajuću dozvolu može sudjelovati na tržištima električne energije, što je izuzetno važno jer skladištenje time prestaje biti samo tehnička komponenta i postaje tržišni instrument fleksibilnosti.
Što se tiče samih projekata, u pravilu je za izgradnju postrojenja za skladištenje energije potrebno ishoditi energetsko odobrenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Međutim, zakonodavni okvir je tu pokazao određenu razinu fleksibilnosti. Primjerice, ako govorimo o skladištima koja se grade 'iza brojila', odnosno kao dio proizvodnog postrojenja za potrebe odgođene isporuke energije, za njih nije potrebno posebno energetsko odobrenje. To je dobar primjer kako se pokušava administrativno rasteretiti integrirane projekte.
Važno je naglasiti i da su skladišta energije prepoznata u podzakonskoj regulativi. U Metodologiji za utvrđivanje naknade za priključenje na mrežu, koju je donijela HERA, jasno su obuhvaćena i ta postrojenja, čime se investitorima daje određena razina pravne sigurnosti kada planiraju priključenje. HERA također razmatra i određene promjene u pogledu određivanja naknade za priključenje postrojenja za skladište u ovisnosti o pruženoj fleksibilnosti elektroenergetskoj mreži. Navedeno će biti predmet nove Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu, a kako bi se uskladila s potrebama fleksibilnosti koju Europska komisija prepoznaje kako jedan od najvažnijih alata za odgodu investicija u mrežu.
S druge strane, kada govorimo o korištenju mreže, zakon propisuje da skladišta plaćaju naknadu za korištenje mreže samo u dijelu vlastite potrošnje. Međutim, u cilju poticanja postrojenja za skladištenje energije na učinkovito korištenje mreže koje prevenira zagušenja u mreži, mrežne tarife će trebati u obzir uzeti i predaju u mrežu i preuzimanje iz mreže. Takvi primjeri dobre prakse koji su usklađeni sa smjernicama Europske komisije, objavljenim u siječnju ove godine, su reforme tarifa u Francuskoj ili Njemačkoj.
Međutim, unatoč tome što je okvir u velikoj mjeri definiran, postoje segmenti koji još uvijek traže doradu. Jedan od najkonkretnijih primjera je pitanje kolokacije, odnosno situacija u kojima više subjekata želi koristiti istu priključnu točku. U praksi to znači da imate, primjerice, jednog investitora koji je vlasnik priključka elektrane, a drugi želi instalirati skladište energije iza istog obračunskog mjernog mjesta. Trenutačni regulatorni okvir takve modele još uvijek ne uređuje dovoljno precizno.
Zbog toga smatram da će biti nužno doraditi Pravila o priključenju na prijenosnu mrežu i Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu na koje Ministarstvo daje mišljenje, a HERA daje suglasnost, kao i Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koji donosi HERA, kako bi se omogućili i takvi oblici posrednog priključenja. To je posebno važno ako želimo ubrzati razvoj tržišta i omogućiti efikasnije korištenje postojeće mrežne infrastrukture.
U konačnici, rekao bih da je temelj postavljen: regulatorni okvir postoji i u velikoj je mjeri usklađen s europskim smjerom razvoja. Ono što slijedi je njegova daljnja razrada, kako bi se uklonile preostale prepreke i omogućila puna implementacija projekata skladištenja energije u praksi.
Uskoro bi trebale uslijediti izmjene Zakona o tržištu plina. Osim preuzimanja odredbi iz odgovarajućih europskih direktiva, koje su najvažnije novosti koje se mogu očekivati?
Donošenje izmjena Zakona o tržištu plina očekuje u drugoj polovici ove godine, s obzirom na rok transponiranja Direktive (EU) 2024/1788 u nacionalna zakonodavstva do 5. kolovoza 2026. Novi Zakon donijet će značajne promjene usmjerene na dekarbonizaciju i integraciju novih plinova poput vodika i biometana u postojeći plinski sustav.
Najvažnije novosti koje se očekuju u novom zakonu uključuju uspostavu tržišta vodika, odnosno pravila za razvoj infrastrukture i unutarnje tržište vodika, slično modelu koji već postoji za prirodni plin. Nadalje, omogućit će se pravila pristupa za obnovljive plinove, odnosno uvođenje mehanizama za lakše priključivanje postrojenja za proizvodnju biometana na transportni i distribucijski sustav. To uključuje usklađivanje tehničkih standarda za kvalitetu plina kako bi se osigurala stabilnost sustava pri umješavanju biometana u tok prirodnog plina. Vezano za planiranje i integraciju mreža, uvodi se obveza operatorima sustava da izrađuju planove razvoja koji obuhvaćaju ne samo prirodni plin, već uzimaju u obzir vodik i biometan, uz naglasak na prenamjenu postojeće plinske mreže.
U dijelu osnaživanja prava i zaštite potrošača očekuju se stroža pravila o transparentnosti računa te dodatni mehanizmi zaštite ranjivih kupaca. Ujedno, uvode se mehanizmi koji građanima olakšavaju promjenu opskrbljivača u vrlo kratkom roku i bez naknada. Također, potiče se osnivanje energetskih zajednica, čime se kupcima omogućuje aktivnija uloga na tržištu, slično kao što je već započelo u sektoru električne energije.
Konačno, novim Zakonom uredit će se daljnja faza deregulacije cijena plina u segmentu javne usluge od 1. listopada 2027. godine.
Sve sudionike plinskog gospodarstva već sada zanima što će se dogoditi s javnom uslugom opskrbe plina nakon 1. listopada 2027. godine. Mogu li se u tom području očekivati kakve promjene i, ako da, u kojem će one smjeru ići?
Proces deregulacije cijena plina u Hrvatskoj razvijao se kroz višegodišnje regulatorne i tržišne pripreme, a provođenje deregulacije započinje analizom tržišta plina koju je HERA obvezna provoditi najmanje svake tri godine. Trenutna, druga faza deregulacije, koja obuhvaća provedbu javnog natječaja za odabir opskrbljivača u obvezi javne usluge po distribucijskim područjima te regulaciju krajnje cijene kroz metodologiju koju propisuje HERA, još uvijek traje, a s obzirom na prethodnu nespremnost tržišta za potpunu deregulaciju cijena plina.
Naime, HERA je zadnju Analizu tržišta plina provela početkom 2023. godine, primjenom pokazatelja za ocjenu funkcioniranja maloprodajnog i veleprodajnog tržišta plina te je analizom kroz definirana mjerila uočeno u kojem segmentu tržišta postoje raskoraci te eventualne mogućnosti za poboljšanjem, uslijed čega su predložene mjere čijim provođenjem bi se maloprodajno i veleprodajno tržište plina u Hrvatskoj približilo ciljanim vrijednostima, što u konačnici znači bolje funkcioniranje te spremnost za provođenje daljnje, treće faze deregulacije cijena plina, odnosno potpunog tržišnog formiranja cijena plina za sve kupce.
Posebna pozornost kroz postavljene mjere posvećena je jednostavnosti i brzoj provedbi promjene opskrbljivača, efikasnoj zaštiti ranjivih kupaca, kao i potrebi unapređenja informiranosti kupaca i transparentnosti ponuda koje tržište nudi. Jedna od najbitnijih mjera bila je uspostava aplikacije 'Alat za usporedbu cijena plina' koja je uspostavljena i u primjeni je od srpnja 2024. godine. Aplikacija koja je dostupna na našoj web-stranici približava aktualne tržišne ponude krajnjim kupcima iz kategorije kućanstvo te kupcima iz kategorije poduzetništvo s godišnjom potrošnjom plina do 100 000 kWh, dajući dodatni uvid u tržište mimo ponuda u okviru javne usluge.
HERA je u spomenutoj analizi identificirala i mjere usmjerene na razvoj infrastrukture s ciljem boljeg funkcioniranja veleprodajnog tržišta. Većina tih infrastrukturnih mjera je provedena ili će biti uskoro provedena, primjerice dodatni kapaciteti terminala za ukapljeni prirodni plin i prateći razvoj transportne i skladišne infrastrukture.
Također potrebno je naglasiti da se, s obzirom na poremećaje na tržištu plina tijekom 2022. i 2023. godine te posljedični porast cijena plina, model javne usluge pokazao kao dobar zaštitni mehanizam krajnjih kupaca kategorije kućanstvo kao najosjetljivije skupine kupaca u razdoblju kada je to bilo neophodno. Trenutno provodimo novu Analizu funkcioniranja tržišta plina u Hrvatskoj s uključenim zadnjim dostupnim podacima iz 2025. godine, kao i saznanjima o aktualnoj situaciji na europskim tržištima plina u kontekstu trenutne geopolitičke situacije, a kojom će se na temelju pokazatelja funkcioniranja hrvatskog veleprodajnog i maloprodajnog tržišta, a uzimajući u obzir već ranije postavljene mjere za bolje funkcioniranje tržišta, ocijeniti naše tržište plina. Nakon analize slijedi rasprava ključnih dionika kako bi se utvrdilo je li tržište spremno za ulazak u zadnju fazu deregulacije ili je potrebno utvrditi novi prijelazni model do provođenja potpune deregulacije.
Hipotetski, kada biste Vi odlučivali o modelu javne usluge opskrbe plinom, koji bi to bio model:
• kao do sada
• sa samo jednim opskrbljivačem u obvezi javne usluge
• potpuno tržišni, gdje bi takav opskrbljivač bio u funkciji tzv. last resorta?
HERA će spomenutom Analizom funkcioniranja tržišta plina u Republici Hrvatskoj dobiti detaljniji uvid u eventualne nedostatke odnosno raskorake u funkcioniranju tržišta plina i procijeniti spremnost tržišta na provedbu daljnje faze deregulacije tržišta plina odnosno prilagodbu postojećeg modela javne usluge, a za razdoblje od 1. listopada 2027. godine.
Također, HERA planira provesti ponovno Savjetovanje o provedbi deregulacije tržišta plina u Republici Hrvatskoj odnosno izmjeni modela javne usluge opskrbe plinom u Republici Hrvatskoj, a nakon sličnog savjetovanja provedenog 2020. godine. Savjetovanjem će se prikupiti ideje i prijedlozi dionika energetskog sektora, uključivo kupaca plina, udruga za zaštitu potrošača, opskrbljivača i trgovaca plinom, te drugih subjekata i ostale zainteresirane javnosti, a rezultate će HERA implementirati u konačan prijedlog modela tržišta plina.
Kao obvezni 'osigurač' i u uvjetima potpune deregulacije cijena plina, HERA smatra da bi svakako trebala biti osigurana uloga zajamčenog opskrbljivača plinom u funkciji opskrbljivača u krajnjoj nuždi, a kako bi bio osiguran kontinuitet opskrbe plinom krajnjeg kupca kategorije kućanstvo koji je pod određenim uvjetima ostao bez opskrbljivača plinom, odnosno koji je ostao bez ugovora o opskrbi plinom.
Što je dugoročnom održivošću plinskog gospodarstva? Kako vidite ulogu operatora plinskih distribucijskih sustava u kontekstu ciljeva klimatske neutralnosti Europske unije? Postavlja se pitanje kako oni mogu uravnotežiti potrebe za velikim ulaganjima (u izgradnju nove plinske mreže i zamjenu, odnosno rekonstrukciju postojeće) i zahtjeve za dekarbonizacijom.
Plinsko gospodarstvo trenutačno se nalazi na važnoj prekretnici. Operatori sustava (distribucijskog, transportnog, skladišnog itd.) više ne mogu biti samo distributeri fosilnog goriva, već moraju postati operatori sustava obnovljivih plinova.
U ovom trenutku trebaju donijeti odluku o tome da se svaka nova investicija ili rekonstrukcija postojeće mreže izvodi tako da cijevi i oprema budu spremni za prihvat vodika i biometana, čime se izbjegava rizik 'nasukane imovine' (eng. stranded assets), dakle imovine koja bi postala beskorisna nakon potpunog napuštanja prirodnog plina u slučaju da ga ne zamijeni 'zeleni' plin. Nadalje, operatori će morati uravnoteživati plinski sustav uz značajno veću integraciju s elektroenergetskom mrežom i postrojenjima. To uključuje razvoj hibridnih sustava, kao što su 'Power-to-Gas' rješenja, gdje se višak električne energije iz obnovljivih izvora pretvara u vodik i pohranjuje u plinsku mrežu, čime plinska infrastruktura postaje značajna 'baterija' za elektroenergetski sustav.
Također, u pogledu daljnjih investicija težište će trebati prebaciti na pametna ulaganja, odnosno na digitalizaciju i smanjenje gubitaka u postojećoj mreži.
U tom smislu, tarifnom metodologijom će trebati prepoznati troškove transformacije mreže u 'zelenu mrežu', a da pritom tarife ostanu prihvatljive. Za navedeno će HERA-i biti od presudne važnosti uspostaviti gore spomenutu ravnotežu između države kao donositelja politika i zakona, energetskih subjekata kao provoditelja tih politika te korisnika mreže i krajnjih kupaca, s ciljem osiguranja dugoročne održivosti energetskog sustava te priuštivosti energije.
Kada je riječ o toplinarstvu, kako omogućiti financiranje osuvremenjavanje toplinarskih sustava bez oslanjanja isključivo na reguliranu cijenu? Drugim riječima, tko će realno platiti dekarbonizaciju toplinarstva: korisnici ili država? Razmišlja li se o modelima izračuna cijena koji će nagraditi učinkovitost (energetsku, poslovnu) toplinarskih tvrtki?
Realno, dekarbonizacija toplinarstva neće i ne može pasti isključivo na jednu stranu - ni na krajnje kupce ni na državu. Riječ je o kombiniranom modelu financiranja u kojem će se sredstva osiguravati iz više izvora, uz podjelu tereta između javnog sektora i kupaca topline.
Već danas vidimo da se značajan dio investicija planira financirati iz europskih i nacionalnih izvora, primjerice, iz Modernizacijskog fonda, drugih fondova EU-a, sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i financijskih institucija poput Europske investicijske banke. Ti izvori u pravilu pokrivaju 60 - 80% investicije, što je izuzetno važno jer bez takvog sufinanciranja tranzicija jednostavno ne bi bila provediva u praksi.
Međutim, preostali dio troškova morat će se pokriti kroz sustav, što u konačnici znači i kroz cijenu za krajnje kupce. Upravo zato je ključno kako će se taj trošak raspodijeliti i na koji način će se modelirati tarifni sustav, kako bi se osigurala priuštivost, ali i potaknula učinkovitost.
Trenutno važeće metodologije za određivanje tarifnih stavki u proizvodnji i distribuciji toplinske energije još uvijek nemaju dovoljno razrađene mehanizme koji bi aktivno poticali energetsku ili operativnu učinkovitost toplinarskih sustava. To je svakako prostor za unapređenje. U budućnosti će biti nužno razmotriti modele koji će nagrađivati one operatore koji smanjuju gubitke, optimiziraju poslovanje i uvode obnovljive izvore energije, a ne samo pasivno prevaljuju troškove na krajnju cijenu.
Ključ uspjeha biti će u pametnom kombiniranju bespovratnih sredstava, povoljnih financijskih instrumenata i pravedno oblikovanih tarifa koje neće samo pokrivati troškove, nego i aktivno usmjeravati sustav prema većoj učinkovitosti i održivosti. Bez tog balansa teško ćemo postići i ekološke ciljeve i društveno prihvatljive cijene grijanja
I za kraj, koji bi bio neki dugoročni koncept razvoja toplinarstva? O kojem se energentu razmišlja kao baznom za narednih 10 - 20 godina (plin, biomasa, otpadna toplina, geotermalna ili Sunčeva energija), budući da su potrebna velika sredstva za osuvremenjavanje sustava, odnosno za prelazak s plina na druge načine proizvodnje topline? Razmatra li se možda i o tome da se neke (ili sve) sustave nastavi razvijati, a neke postupno gasiti?
Dugoročno gledano, toplinarstvo u Hrvatskoj ide u smjeru postupne, ali nužne dekarbonizacije i modernizacije, pri čemu ne postoji jedno 'univerzalno' rješenje, tzv. silver bullet, koje bi zamijenilo prirodni plin u cijelosti. Umjesto toga, razvija se koncept diversificiranog energetskog miksa koji će uvelike ovisiti o lokalnim resursima i specifičnostima pojedinog sustava.
Danas je stanje takvo da sektor još uvijek dominantno ovisi o prirodnom plinu, uz relativno zastarjelu infrastrukturu i značajne gubitke u distribuciji. Upravo zbog toga potencijal za povećanje energetske učinkovitosti je vrlo velik. To prepoznaju i europski i nacionalni strateški dokumenti, uključujući i NECP, koji jasno usmjeravaju razvoj prema modernizaciji centraliziranih toplinskih sustava, smanjenju gubitaka i snažnijoj integraciji obnovljivih izvora energije.
U tom kontekstu u narednim godinama možemo očekivati postupnu tranziciju s prirodnog plina prema obnovljivim izvorima, prije svega biomasi, geotermalnoj i sunčevoj energiji, ali i sve većem korištenju otpadne topline. Prirodni plin neće nestati preko noći, ali će njegova uloga postupno slabiti kako se budu razvijali alternativni izvori i nove tehnologije, uključujući i primjenu dizalica topline velikih snaga.
Važno je naglasiti da se već danas radi na tome. Provedeni su brojni projekti revitalizacije mreže, ispitani su geotermalni potencijali na više lokacija, a sektor je uključen i u niz europskih projekata koji se fokusiraju upravo na planiranje dekarbonizacije i modernizacije sustava. Paralelno s time, dostupni su i konkretni izvori financiranja. Primjerice, Ministarstvo gospodarstva zajedno s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavilo je pozive koji su usmjereni upravo na dekarbonizaciju i modernizaciju toplinskih sustava.
Što se tiče pitanja hoće li se neki sustavi razvijati, a neki gasiti, rekao bih da je osnovna orijentacija ipak na modernizaciju i jačanje postojećih centraliziranih toplinskih sustava, gdje god za to postoje tehnički i ekonomski uvjeti. Posebno u urbanim sredinama, razvoj i proširenje mreže uz integraciju novih izvora, primjerice, geotermalne energije ili velikih dizalica topline, može osigurati dugoročno priuštivo i održivo grijanje za veliki broj korisnika.
Naravno, u pojedinim slučajevima, osobito tamo gdje sustavi nisu ekonomski održivi ili gdje nema realnih mogućnosti za modernizaciju, moguće je da će se razmatrati i druga rješenja. Međutim, strateški dokumenti zasad jasno daju prednost razvoju centraliziranih sustava kao važnom elementu energetske tranzicije.
Ključni izazov u cijeloj priči ostaju ulaganja, jer prelazak na niskougljične tehnologije zahtijeva cjelovite investicije - od proizvodnje, preko distribucije, do digitalizacije i upravljanja potrošnjom. Upravo zato će u narednom razdoblju biti presudno osigurati stabilne izvore financiranja, ali i dodatno unaprijediti regulatorni okvir, kako bi se potaknula energetska učinkovitost i ubrzala integracija obnovljivih izvora u toplinarstvu.
