Vijest mjeseca srpnja bit će da je stara dobra ugljenara u Istri, termoelektrana Plomin, započela s testnim radom, nakon sedmomjesečne obustave. Proizvodnja te elektrane do te je mjere opterećena skupim emisijskim jedinicama da je vrlo vjerojatno da će s radom prestati već za koju godinu. Ovisi to o agendi iz Bruxellesa koja tlači fosilne izvore, koji i dalje uglavnom čine kičmu elektroenergetskog sustava u EU-u.
Sve češći nerad ugljenare opasno ljulja proračun domicilne općine Kršan, čijih polovica prihoda čine davanja HEP-a. Financijska ovisnost o mrskoj elektrani tolika je da se općina morala čak kreditno zadužiti da osigura financijsku stabilnost i isplatu plaća, komunalne usluge i sl. Objektivno, Kršani se pitaju mogu li obnovljivci i novac koji navodno generiraju zamijeniti „crnog diva“. Tu priča postaje kompleksnija. Istra će uskoro mijenjati županijski prostorni plan kako bi udomila više solarnih panela, potencijalno i odobalne vjetroelektrane. Zapeti, Kršani čekaju mig da mijenjaju svoj prostorni plan, misleći valjda da mana kapa s neba. Možda bi se trebali konzultirati s općinama koje nemaju skoro pa ništa od udomljavanja najveće vjetroelektrane u Hrvatskoj, osim eventualno buke.
TE Plomin ušao je u rad u danima kada je zabilježena rekordna potrošnja električne energije ikada – 10. srpnja, kada se Hrvatska zakuhala na 35 Celzija potrošeno je više od 65 GWh električne energije s tendencijom još veće potrošnje u danima koji slijede.
Zanimljivo je pogledati i strukturu proizvodnje u tim rekordnim danima. Vidljivo je da Hrvatska gotovo 33 % potreba trenutno zadovoljava iz uvoza, ako ne računamo HEP-ov udjel u NE Krško koji osigurava visokih 22% potrošnje. Ako zbrojimo sve „nove obnovljivce“, oni zajedno osiguravaju trenutno tek 6,14 % ukupnih potreba, kažu precizni podaci HOPS-a. Da ne bude zabune, pritom mislim na elektrane na biomasu, vjetroelektrane, bioplinska postrojenja i sunčane elektrane. Ta su, za proizvodnju zapravo marginalno bitna postrojenja, činila čak 35,4% instalirane snage u Hrvatskoj krajem prošle godine. To se nije bitnije promijenilo, možda za postotak-dva, kad je riječ o solarima. Istodobno, neprocjenjivo vrijedne stare hidroelektrane trenutno nam osiguravaju više od 20% potreba za strujom, termoelektrane samo blago zaostaju a opća potrošnja struje - pada!
Dakle, svatko tko želi znati nešto o energetici treba biti svjestan da su silni instalirani megavati u Suncu i vjetru tek kapljica u moru energetskih potreba, dok kralježnicu elektroenergetskog sustava u Hrvatskoj čine hidroelektrane i NE Krško te i dalje, uvozna električna energija. S niskougljičnim izvorom preko granice i obiljem vode imamo vjerojatno najzeleniji proizvodni miks u Europi. To ne znači da treba spavati, već ukazuje da stvar treba staviti u realnu perspektivu i pažljivo osmišljavati daljnji razvoj da ne optereti prostor, naruši stabilnost EE sustava i u konačnici optereti krajnju cijenu električne energije. HERA-ina odgovornost veća je tu nego ikada, a država lomi pa lomi, kao da se radi o gigavatsatima.
Da se vratim na korak prije i rekordno veliku potrošnju. Što nam ona govori? Pa za početak da imamo veći komfor i masovno ugrađene klima-uređaje, koji su špicu potrošnje struje pomaknuli na ljetne dane. Dijagram potrošnje kaže još nešto – da je struja (pre)jeftina pa čak obijesno spavamo pod klima-uređajima. A pametni znaju - da bi tranzicija bila uspješna, treba nam skupa struja, treba stvoriti problem da bi se moglo ponuditi rješenje. Iz toga se stvara promjena koja zapravo i nije tako zelena kako se propagira, ali se otvaraju neka strana radna mjesta, nažalost uglavnom u nama prilično dalekim zemljama. Neki imaju bitno više novca, a ako ne bude populizma i struja ostane jednako jeftina, ni mi odskora nećemo spavati pod klima uređajima.
