U Hrvatskoj je udjel obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije u 2021. dosegnuo 31,3 posto, što je za 0,3 postotna boda više nego u prethodnoj godini (31 posto). Hrvatska je tako bila iznad prosjeka Europske unije koji je u 2021. iznosio 21,8 posto. Pritom valja istaknuti kako je te godine EU zabilježila prvo smanjenje tog udjela za 0,3 postotna boda.
Trenutačno postavljen cilj EU-a do konca ovog desetljeća je dosegnuti udjel od 32 posto obnovljivih izvora u bruto potrošnji energije.
Dakle, EU je još uvijek primjetno ispod tog cilja. Stoga, članice trebaju pojačati svoje napore kako bi to i ostvarile, posebice ako se uzme u obzir da je Europska komisija 2021. predložila izmjenu Direktive o obnovljivoj energiji, gdje namjerava povećati taj cilj na 40 posto, a plan REPowerEU je u 2022. taj cilj dodatno podigao na 45 posto.
Ispod prosjeka
S više od polovice energije iz obnovljivih izvora u svojoj bruto konačnoj potrošnji energije, Švedska je, oslanjajući se uglavnom na biomasu, hidroelektrane, vjetroelektrane, dizalice topline i biogoriva imala daleko najveći udio (62,6 posto) među članicama EU-a u 2021. godini.
Švedsku slijede Finska (43,1 posto) i Latvija (42,1 posto) (obje uglavnom koriste biomasu i hidroelektrane) te Estonija (37,6 posto, mahom zbog uporabe biomase i vjetroenergije), Austrija (36,4 posto, uglavnom hidroenergija i biomasa) i Danska (34,7 posto, većinom zbog korištenja biomase i energije vjetra).
Statistički ured EU-a Eurostat javlja kako je 15 od 27 članica prijavilo udjele ispod europskog prosjeka za tu godinu (Belgija, Bugarska, Češka, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Poljska i Slovačka).
Najniži udjeli obnovljivih izvora u bruto potrošnji energije zabilježeni su u Luksemburgu (11,7 posto), na Malti (12,2 posto) te u Nizozemskoj (12,3 posto), Irskoj (12,5 posto) i Belgiji (13 posto).
Uz učinak koji je ukidanje ograničenja zbog pandemije u 2021. imalo na povećanje potrošnje energije, što je smanjilo udio obnovljivih izvora (unatoč povećanju proizvodnje obnovljive energije u apsolutnom iznosu u usporedbi s 2020.), promjena metodologije također je razlog takvim kretanjima.
