Plinski sustav Republike Hrvatske, s maksimalno zapunjenim plinskim skladištem Okoli, spremno je dočekao početak ogrjevne sezone i predstojeću zimu, koja bi navodno trebala biti blaga, rečeno je na Danu plina u organizaciji Hrvatske stručne udruge za plin.
Kada je riječ o trendovima potrošnje plina, Hrvatska je lani zabilježila vrlo velik pad konzuma od čak 17% na razini 24,5 TWh, uglavnom zahvaljujući činjenici da je Petrokemija, koja troši gotovo trećinu plina u državi, bila van pogona, što se nastavilo i u ovoj godini.
Stoga, industrijska potrošnja plina u 2022. pala je na 71%, a kako je istaknuo direktor Marko Živković iz INA-e, očekuje se da će potrošnja ove godine biti na približno istoj razini kao lani. Iako je domaća proizvodnja plina u kontinuiranoj silaznoj putanji godinama, zahvaljujući INA-inim agilnim aktivnostima na Jadranu iz domaće proizvodnje Hrvatska i dalje može zadovoljiti cca 25% potreba.
Rast proizvodnje na Jadranu
Ove godine primijećen je i blagi rast proizvodnje s Jadrana, s tendencijom da se te količine povećaju u narednom periodu. Dok je 2018. iz pomorja proizvedeno 3,6 TWh plina, lani je to bilo 1,7 TWh. U INA-i računaju da će 2025. biti dovršena i modernizacija RN Rijeka, što će povećati potrošnju plina, a tu su i dva EOR projekta koji doprinose proizvodnji naftnog plina i nafte.
Zanimljivo je da će već ove godine biti vidljiv doprinos povećanju domaće proizvodnje plina zahvaljujući vađenju plina iz plinskih ležišta u Grubišnom polju, u sklopu prve faze projekta gradnje novog plinskog skladišta za vršnu opskrbu plinom. Te će količine plina, koje će se utiskivati u plinski sustav, povećati domaću proizvodnju za čak 10 do 15%, rečeno je iz PSP-a.
Uvodno, državni tajnik Ivo Milatić je rekao da Hrvatska pregovara o 728 milijuna eura u programu REPower EU za dogradnju plinske infrastrukture, a Plinacrovi adovi na gradnji plinovoda Bosiljevo-Zlobin već su praktički počeli. Sve je to dio projekta podizanja kapaciteta LNG terminala na Krku, koji bi od jeseni 2025. trebao raspolagati s 6,1 mlrd. m3 kapaciteta. Kako je rekao direktor tvrtke LNG Hrvatska Ivan Fugaš, ugradnja novog modula za uplinjavanje u planu je za ljeto 2025., s ciljem da terminal i plinski sustav budu spremni ponuditi veće kapacitete tržištu već od 1. listopada te godine. Ta tvrtka može se pohvaliti i uspješnim projektom pretovara LNG-a u kamione na lokaciji terminala, a u planu su i neki drugi projekti koji bi trebali voditi većoj potrošnji LNG-a u prometu.
Burza plina je nužna
Zvonimir Šibalić iz PPD-a istaknuo je da bi Hrvatska trebala ustrajati na projektu povezivanja s grčko-talijanskim plinovodom TAP kroz gradnju odvojka prema Hrvatskoj pod nazivom Jadransko-jonski plinovod. Time bi si osigurala opskrbu i iz tog kopnenog pravca, za koji se računa da će dugoročno biti cjenovno povoljniji od uvoznog LNG-a i mogao bi utjecati na povoljnije cijene u toj regiji. Šibalić se založio za osnivanje burze plina u Hrvatskoj, što bi povoljno utjecalo na cijene plina za domaće potrošače, jer bi se izbjeglo plaćanje ugovornih premija na cijenu, kao do sada. „Hrvatska treba iskoristiti sve svoje prilike, bolje razvijeno tržište ima svoje velike prednosti“, zaključio je Šibalić, koji je upozorio da tržištem vlada velika volatilnost i strah, što nije dobro.
Marko Blažević iz HEP Trgovine rekao je da se primjećuje tendencija EU-a da se s masovne regulacije u plinskoj krizi nakon početka rata u Ukrajini zahvaljujući brojnim uspostavljenim regulatornim mehanizmima sada sve više okreće tržištu, jer su za to stvoreni dobri preduvjeti. Tokovi plina su se obrnuli, pa je 2022. udio Rusije s nekadašnjih 60% pao na 33% opskrbe kopnom, a Norveška se s 34% podignula na 50% udjela. Ruski plin uglavnom je zamijenjen LNG-jem iz SAD-a i Katara, Australije, koji je pokrio 43% potražnje za plinom lani.
Blažević je govorio i o masovnoj gradnji nove LNG infrastrukture u Europi, koja trenutno raspolaže s 270 mlrd. instaliranih LNG kapaciteta, s tendencijom izgradnje novih 130 mlrd. m3 do 2030. Dakako, sva ta infrastruktura vjerojatno neće biti u cijelosti izgrađena, ali pokazuje razmjer straha i oslanjanja na plin kao energent, usprkos rastu obnovljivaca. Blažević se založio za reformu unutarnjeg tržišta, analizu potrošnje po distribucijskim sustavima, jer je primjetan pad već neko vrijeme, a on smatra da je nužna i revizija tarifnog sustava, jer je poslovanje distributera plina jako ugroženo.